“Moralna vertikala” Plenkovićeve koalicije Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, stranke koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić. 1.) u prikrivanju ratnog zločina u slučaju otmice, mučenja i ubojstva Dr. Šretera kojeg su srpski teroristi oteli 18. kolovoza 1991. i svirepo ubili, lažući zamjeniku ministra unutarnjih poslova Slavku Degoriciji da je Dr. Šreter živ i da će ga teroristi pustiti tijekom razmjene zarobljenika. Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni. Dr. Ivan Šreter jedna je od 22 nestale osobe u logoru Bučje za kojima još uvijek traga Hrvatska. Ovu sramnu ulogu Milorada Pupovca opisao je Slavko Degoricija u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud”izdanoj 2008. Kako Milorad Pupovac nikada nije zbog ovih teških optužbi tužio Slavka Degoriciju, očito je da se radi o istini. 2.) U najtežim danima nove Hrvatske u veljači 1992. Milorad Pupovac, sadašnji predsjednik SDSS-a i HDZ-ov koalicijski partner, izjavio je da je u Hrvatskoj “11 tisuća srpske djece pokršteno” čime je dao svoj obol srpskoj propagandi o Hrvatskoj. Na tiskovnoj konferenciji koju je potom sam organizirao nije potvrdio te svoje optužbe, pa je okružni zagrebački tužitelj u svibnju 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti. Do procesa nikada nije došlo. 3.) Do danas nije razjašnjena uloga Milorada Pupovca i njegova veza s talijanskm obavještajnim časnikom Paolom Raffoneom, šefom sektora za civilna pitanja Glavnog stožera UNPROFOR-a u Zagrebu, a koja je opisana u izvješću službe sigurnosti takozvane “vojske RSK” o kontaktu između njihove operativne veze dr. Milana Kresojevića iz srpske operacije „KOBRA“ s Paolom Raffoneom. Izvješće je sastavio 25.06.1994. pukovnik Dušan Smiljanić, pomoćnik komandanta za obaveštajno-bezbednosne poslove. U tom izvješću srpskih terorist obavještajac Raffone iznosi Kresojeviću „da je o svemu ovome razgovarao s Miloradom Pupovcem“, koji se slaže u cjelini s tim planom za rješenja problema tzv. Krajine. Rafone tvrdi za Pupovca da je on “ličnost koja će braniti Srbe i srpsko pitanje unutar Hrvatske” i da se Pupovac “na nekakav način priprema za tu ulogu“, pogotovo ako stvari u tzv. Krajini krenu u nekom drugom smjeru. Tko je Pupovca pripremao za tu ulogu danas je potpuno jasno, budući da je on predsjednik stranke koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić. 4.) Nakon što je Međunarodni kazneni sud u Haagu silovanje žena priznao kao dio srpskog plana za provođenju etničkog čišćenja, a taj plan su u Hrvatskoj provodili srpski teroristi i četnici regrutirani iz redova srpske manjine, potpomognuti Srbijom, Crnom Gorom i JNA, Milorad Pupovac je u hrvatskom parlamentu tijekom rasprave o Zakonu negirao i minorizirao tragediju silovanih žena, ruganjem žrtvama, čime je još jednom pokazao da ne priznaje i nikada neće priznati agresiju Srbije i Srba na Hrvatsku. Poglavito uvredljivo djelovala je njegova konstatacija kako se nada „da priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja neće biti povod za kaznene prijave protiv onih koji su prokazani kao silovatelji!“.