"Došla je zapovijed da se povučemo, Rekao sam, nema šanse jer nama iz Marinaca više nitko nije pružao otpor niti pucao po nama. Srbi su Marince već bili napustili i trebali smo samo ući. Naši ljudi čekali su nas u Bogdanovcima. Na žalost, tražili su da se povučemo nazad. U povratku vidjeli smo naše mrtve u kanalu", prepričao je pripadnik jedinice "Žuti mravi". Ovih dana prisjećamo se pokušaja proboja prema opkoljenom Vukovaru. Izmučeni stanovnici, civili i branitelji, u potpunoj izolaciji, pod stalnim eksplozijama granata koje su se brojale na tisuće i "krmačama" koje su zrakoplovi neprestano izbacivali, željno su iščekivali pomoć u bilo kakvom obliku. Najiščekivanija je, ipak, bila hrvatska svježa vojna sila kojom bi u Vukovar, u to vrijeme već klinički mrtav, udahnila barem malo života. Nakon što je srpska vojska početkom 10. mjeseca zauzela Cerić i Marince, jedina preostala komunikacija između Vukovara preko Bogdanovaca sa ostatkom Hrvatske bila je – presječena. Glavni Stožer započeo je s planiranjem proboja preko okupiranih Marinaca u želji da se spoje sa hrvatskim snagama koje su branile Bogdanovce, a sve kako bi se prodrlo do Vukovara. Ništa, međutim, nije ispalo kako treba... Ovaj proboj pamti se kao veliki poraz hrvatske vojske koji je požnjeo žrtve, ali i kao proboj za čiji se neuspjeh prstom upiralo u sam tadašnji državni vrh. Sve je bilo spremno za proboj ili se barem tako činilo. Marinci su bili najkraći, i vojno najmanje opterećen put. Na početne pozicije dovedeno je oko tisuću hrvatskih vojnika, dragovoljaca koji su pristigli iz cijele hrvatske kao i oko 130 specijalaca iz Lučkog. Operacija je krenula zorom, 13.10.1991. i do podneva su snage HV i specijalne uspješno policije došle pred Marince koje je agresor zbog jakih napada napustio. Tada, po priči sudionika ove operacije, dolazi do kaosa i to zbog taktičke pogreške slanja hrvatskih tenkova kao pomoći braniteljima. Ta greška pokazuje se kobnom zbog čega dolazi do zapovjedi da se operacija prekida i da se hrvatske snage povuku. Branitelj Dinko Kamenko koji se tamo zatekao kao djelatnik PU Brodsko – posavske, o ovome je kazao: - Jedina greška je što su nam u pomoć poslali tenkove. Većina koji su ranjeni ili poginuli, stradali su od naših tenkova, jer su mine i geleri padali po nama. Uskoro je došla zapovijed da se moramo povući – izjavio je Kamenko. Isto tvrdi i zapovijednik jedinice "Žuti mravi": - Zajedno s ATJ Lučko smo osvojili dobar dio prostora, iako nam je artiljerija bila nikakva. Pucalo se tek toliko da se Srbi probude... Niti jedna kuća im nije tada srušena. Onda je preko motorole došla zapovijed da naši tenkovi idu naprijed. Vikao sam u motorolu: Kakvi tenkovi? Ne mogu tenkovi naprijed! Pobit će naše ljude po kanalima! Mi smo, unatoč našim gubicima, napredovali. Došla je zapovijed da se povučemo. Rekao sam, nema šanse jer nama iz Marinaca više nitko nije pružao otpor niti pucao po nama. Srbi su Marince već bili napustili i trebali smo samo ući. Naši ljudi čekali su nas u Bogdanovcima. Na žalost, tražili su da se povučemo nazad. U povratku vidjeli smo naše mrtve u kanalu- prepričao je pripadnik jedinice "Žuti mravi". Tog 13.10.1991., poginulo je 12 heroja Domovinskog rata, među kojima Tomislav Vinković, Mato Živić, Adam Pavičić, Zdravko Špalj, Nikola Bogojević, Antun Haban, Zdenko Bogdan, Nenad Rezić i Zoran Čuljak. O prvom proboju kroz Marince koji je jedna od najvećih enigmi Domovinskog rata, Mile Dedaković Jastreb kaže da je akcija prekinuta nakon što su Marinci već zauzeti i nakon što se srpska vojska počela povlačiti: - Ja sam zapovijedao prvim probojem 13. listopada, dok je zapovjednik kompletne operacije bio Karlo Gorinšek. Istina je sljedeća. U 5.30 sati otpočeli smo artiljerijsku pripremu za proboj, a u 6 sati uveli smo ljudstvo u borbu i u 12.15 već ušli u Marince. Prvi je ušao Vjeko Čuljak sa Žutim mravima, a odmah iza njih specijalci. Dakle, Marince smo praktički već uzeli. JNA se povlačila. U trenutku kad smo ušli u Marince, meni su došli moji pomoćnici Ivica Kasalo i Nikola Fenix Toth i rekli da me na telefon zove predsjednik Tuđman. Niječno sam im kimao glavom i nisam se htio javiti na telefon jer sam pretpostavljao da Tuđman zove kako bi prekinuo akciju. No, malo kasnije odnekud je došla zapovijed da se akcija prekine – tvrdi Jastreb.  

• Autor: S.Vučković
• Photo: www.obitelj-malih-marija.com

Izvorni članak pogledajte OVDJE