NIJE VRIJEME ZA DIJALOG S ONIM KOJI ZVECKAJU ORUŽJEM

Susret Milanovića i njegovog tima s predstavnicima pojedinih braniteljskih udruga, , recimo da u današnje vrijeme i nije neko čudo. Naučili smo na takve igraonice i prije. No zašto baš sada kada se najavljuje dolazak srbijanskog premijera u Dubrovnik? A od predsjednice države traži se da dogovori zajednički sastanak branitelja i Vučića. Moramo razlučiti, krajne je vrijeme, tko može zastupati interese cjelokupne populacije branitelja. U ovom trenutku nitko. S velikom brojem braniteljskih udruga manipuliraju političke stranke kao izbornom mašinerijom. Dragi suborci, tijekom Domovinskog rata vodila nas je samo jedna politička opcij - slobodna i neovisna država Hrvatska. Mnogi od nas nisu bili članovi HDZ-a, ali su kao pokret bili ti da se hrvatski narod digne pod najezdom velikosrpskog hegemonizama i stvaranja tzv. Velike Srbije, s granicama na potezu Virovitica – Karlovac – Karlobag. Među braniteljima se nije pitalo tko kojoj stranci pripada, imali smo cilj obraniti, sačuvati i osloboditi okupirana područja Hrvatske. Hrvatska je napadnuta zemlja, a ne Srbija. Srbija je uz domaće pobunjene Srbe izvršila agresiju, a baš na današnji dan napadnut je Vukovar s mnoštvom vojnika i raznog oruđa i oružja. Trebao je biti okupiran za tjedan dana ali polomili su zube. O žrtvama Vukovara jako dobro znamo, kao i Škrabrnje, Voćina i još mnogo razorenih gradova i sela, počinjenih masovnih zločina, masakra, ubijanja nedužnih civila i djece, silovanja žena, ali i muškaraca. Zar smo zaboravili tko je odgovoran za to? Prije '90-tih Slobodan Milošević sustavno i planski inicira netrpeljivost prema ne srpskom narodu, a poseban su mu je zalogaj Hrvati. Huškač želi rat! Sve su to Ustaše! Ojačava četnički pokret, razni mitinzi i početkom devedestih uz domaće Srbe stvara se tzv. SAO Krajina, koju žele je odcijepiti od od Hrvatske. No, sve mi to znamo. Zakon o udrugama, Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članovima njihovih obitelji, omogućava udruživanje u braniteljske udruge. Jedna po jedna niću kao gljive poslije kiše. Koji je točan broj? 350? 1 350? Skoro svi na istim načelima i programskim smjernicama, ali zbog isticanja pripadnosti određenoj postrojbi, udruge se dijele po toj shemi. Nije zabranjeno, neki su članovi više udruga, ali ono što je odgovaralo svakoj vlasti je razjedinjenost branitelja baš kroz ovako veliki broj udruga i mogućim manipuliranjem s istima. Predsjednici udruga uglavnom su istaknute osobe ili moćnici. Neki godinama se nisu pojavili kao predsjednici udruge, a sada kada određena politička struktura to treba evo ih. Da zaštite hrvatske branitelje ili osobni interesi? Odgovor znate i sami. Ono što se u terminologiji često koristi to je pojam „krovne udruge“. Izmišljen pojam, zakonski ne postojeći, već više pojam podobnosti određenoj političkoj opciji koja je na vlasti. Što je s onim udrugama, tj. braniteljima, koji nisu bili u gardijskim ili u specijalcijalnim postrojbama , zar su manje vrijedni? I tko zastupa njihove interese, a imaju više problema nego netko drugi. „Krovne udruge“ nemaju ničije dopuštenje niti legimitet da zastupaju cjelokupnu braniteljsku populaciju, niti govoriti u ime svih branitelja, jer ih nitko nije ovlastio za to. Već dugo vremana govorim i pišem, treba nam jedna jedinstvena braniteljska udruga ili u drugoj opciji koordinacija udruga proizašalih iz Domovinskog rata. Istina, to su me upozorile udovice poginulih branitelja, da nemamo svi iste probleme. I prihvaćam to, no ima i rješenje za to. Treba nam jedan vođa koji će nas zastupati, ali koji će znati da ima potporu najmanje 200 000 ljudi. Jak vjetar u leđa. Može li se onda manipulirati braniteljima, samo kada dođu izbori ili kada je to politici potrebno. Moramo se osvijestiti, spustiti ego dolje, sami sjeti za stol i dogovoriti način djelovanja. Zajedno u ratu, zajedno u miru. Samo tako možemo djelovati na dobrobit svih naših članova. Pojedinačno, braća i sestre, razjedinjeni smo, nemamo snagu ni moć. Događa nam se ovo što nam se događa, da nam se opet zvecka oružjem. Iz Srbije dolaze upute kako moramo voditi državnu politiku. Dali smo im prst, tj. zeleno svjetlo za ulazak u EU, ali oni neće stati na tom prstu, a to je već vidljivo. Večina branitelja ne odobrava niti želi, a niti si smijemo to dopustiti da netko u naše ime razgovara s srbijanskim premijerom, šešeljevim učenikom. Pružiti ruku pomirenja, a još ne znamo za sve nestale u Domovinskom ratu. Pogotovo u ovom trenu kada opet imaju huškačku retoriku, kada prijete oružjem, kada po podacima SOA-e jača četnički pokret u Hrvatskoj, zabrinjavajuće među mladima najviše. Tko su im mentori? Stoga dragi suborci, koji želite sjesti s Vučićem za stol učinite to, ali na svoj osobni račun ne u ime svih  branitelja jer to nas niste niti pitali niti smo vam dali takvu ovlast. Možete zastupati svoje udruge i tu je pitanje je li se baš svi slažu s ovakvim vašim potezom. Ne činite sramotni čin, hrvatski branitelji su izgubili dostojanstvo vođenjem domaće politike, nemojte to dostojanstvo još više baciti na pod. Neki neće to moći preboljeti, neće im izdržati živci da sjednete za stol s agresorom. Hoćete li odgovarati za još koji izgubljeni život? Znate li što činite?  Ne pozivajte predsjednicu niti bilo koga, ne sjedajte za stol s onim koji vam je spreman XXXXXXXXX (samocenzura). Ovakvim činom samo dolazi do još veće razjedinjenosti branitelja, ako ste za dijalog idemo razgovarati sami između sebe. S Vučićem ćemo morati razgovarati na drugi način, jer huškačku retoriku je naslijedio. Naše do sada politačke garniture ukinuli su služenje obavezatnog vojnog roka, mladi su van Domovine, trbuhom za kruhom. Tko ostaje na braniku Domovine? BRANITELJI UJEDINIMO SE! PREDSJEDNIK UHB RH Dražen Šemovčan