Nisu ustaše ubile Vučićevog djeda, ustaše su mu bile familija

Nije, doduše, blaženi Alojzije Stepinac omiljena tema srbijanskom predsjedniku u onoj mjeri kao što je to njegovu imenjaku i ministru ratnom Vulinu, koji je, ima neko vrijeme, petokraku zamijenio kokardom. Ipak, otkako je počela priprema za kanonizaciju zagrebačkog nadbiskupa, Aleksandar Vučić, u to vrijeme još (samo) premijer, ponavlja istu priču; Ustaše su pobile cijelu njegovu obitelj, pa, eto, nije baš on osoba od koje treba očekivati da govori pohvalno o nadbiskupu zagrebačkom. Istina, u posljednje vrijeme Vučić se više koncentrirao na djeda. Ostale navodne ustaške žrtve (nešto) ne spominje. I tako se, evo, na ovotjednoj vojnoj paradi na kojoj je u Moskvi obilježeno 72 godine od pobjede nad fašizmom našao rame uz rame s Vladimirom Putinom. Sudjelovala su dva predsjednika u tradicionalnoj šetnji „Besmrtni puk“, Putin s fotografijom svoga oca, a Vučić s slikom svoga djeda. Neke srbijanske novine inzistirali su da je Vučić senior stradao od ustaške ruke, a neke, pak, samo da je poginuo u Drugom svjetskom ratu. Već i to sugerira kako okolnosti vezane za tu smrt nisu dokraja razjašnjene. Dobra „japija“ u Vučića Želim stoga podsjetiti kako je u svojim istraživanjima o životu Alojzija Stepinca, msgr. Jurar Batelja utvrdio kako nitko od članova Vučićeve obitelji nije bio žrtva ustaškog terora. Uz to, ovaj se autor ogradio, kazavši kako nisu poznati detalji smrti starog Anđelka. U to vrijeme kada je, dakle, tadašnji srbijanski premijer inzistirao na tragičnoj sudbini Vučića, Jutarnji list je poslao reportersku ekipu u Čipuljiće kraj Bugojna. I, tom su prigodom utvrdili kako je na mjesnom groblju doista pokopan Anđelko Vučić. Ali, na njegovu grobu ne piše da je ubijen, kao što to stoji na nekim drugim spomenicima. Također, novinari zagrebačkog dnevnika utvrdili su na spomenicima Vučića da su svi doživjeli lijepu starost.; Anđelkova supruga, Aleksandrova baka Dragica umrla je '92., stric Mile '64. ostali rođaci u periodu '76. – '91. Dakle, baba Dragica bila je još živa kada joj je unuk, tada mladi radikal kojemu se tek počelo tresti na šubari cvijeće, počeo lagati o ustaškom pogromu nad Vučićima. S đedom Anđelkom na čelu. I, ništa, Dobro, možda je zakasnila. Trebala ga je zbog laganja tući dok je bio mali. Istina, Aca je nekako brzo izrastao, tako se danas čini kako, u stvari, nikada i nije bio mali. Baba Dragica je, u biti, nevina. Međutim, možda je - znate kakve su žene! - Acinoj babi i odgovarala ova laž. Ali ne, kao unuku joj, iz političko promidžbenih razloga. Naime, bivši radikal Ljubiša Petković u knjizi „Haške muke“ tvrdi kako je stari Anđelko jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali je umro od zadobijenih rana nakon kavanske tuče u Banjoj Luci. Tko u birtiji pošteno zgine, taj živi vječno! Budući se u birtiji može glavom platiti ili zbog žena ili zbog alkohola, a nerijetko je to povezano, nije teško razumjeti zašto je baba Dragica pustila unuka da laže. Mada, ima i onih koji tvrde kako je Vučićev đed zaboravio izmiriti neki dug, pa eto... I tako je u ovu srijedu postao prva ugostiteljska žrtva koja je komemorirana na paradi u Moskvi. Nemam ništa protiv; Jer, tko u birtiji pošteno zgine, taj živi vječno! Uostalom, bolje je da mu je unuk sliku nosio na antifašističkoj nego na gay paradi (ponosa...). Priča o ustašama i Vučićima tu se, međutim, ne završava. Jedan susjed Vučićevih koji i danas živi u Čipuljićima svjedoči kako su Vučići, baš kao i neke druge familije, tih olovnih godina prelazili na katoličanstvo ne bi li se spasili; Baš tako je postupila Anđelkova, znači Aleksandrova linija. A spomenuti Petković svjedoči kako je stric aktualnog srbijanskog predsjednika Antonije (hmm. hmm.?!) oženio kćerku ustaše Ljube Tomasa pa su Vučići bili pod zaštitom. Slijedom čega su, vidjeli smo, kasnije umirali prirodnom smrću. Jedan, doduše, i na motoru. (Bez kacige). Bilo kako bilo, Vuičić se s tragičnim obiteljskim poticateljem banjolučkog ugostiteljstva (i turizma) šepirio po Moskvi, krijući - baš kao što danas krije šubaru - kako mu ustaše nisu ubile djeda, nego su mu, da prostite, bili svojta. Vučić: Cijena? Putin: Prava sitnica! Ali, dobro to... Pitanje je: Može li se išta vjerovati čovjeku koji laže od stoljeća prošlog?! A, evo, došao je srbijanski predsjednik iz Rusije apsolutno egzaltiran. Otkrio je tako kao mu je Putin u trenutku kada su ispred njih prolazili sistemi „pancir“ i „uragan“ došapnuo da bi bili prava stvar za Srbiju, jer su se odlično pokazali u Siriji. Jasno, u Berlinu i Washingtonu su oduševljeni ovim paradnim pazarom pravoslavne braće. Sve u svemu, ako je vjerovati Vučiću - a tko pametan ne bi?! - Putin je obećao bratsku cijenu. Samo da se ustaše ne ispriječe. Opet! Josip Vričko / Dnevnik.ba