"Predsjednik najveće opozicijske stranke kazao da je SDP-u mjesto na obilježavanju Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu te da on osobno odlazi u katedralu na božićnu polnoćku. – Pa koga smeta jedno ili drugo, neka ga smeta – rekao je." Priznajem.hr Svojedobno je Hannah Arendt prateći suđenje Adolfu Eichmannu zaključila da su duboki nedostatak mišljenja i suđenja zlo samo po sebi i da ne zahtjevaju nikakvu posebnu zloću i pokvarenost. Nedostatak mišljenja i suđenja navodi pojedinca da dragovoljno sudjeluje u kriminalnim aktivnostima režima i on sam sebe smatra oslobođenim bilo kakve odgovornosti za svoje posupke. Tako posloživši stvari pojedinac se izbjegava suočiti sa bilo kakvim propitkivanjem etike i moralnosti svojih postupaka. Zaključak: Gdje je režim zločinački, demonski karakter nije niti potreban. No, je li to baš tako? Od ww2 je prošlo 70 godina, mnogo se toga zbilo, navodno smo napredovali civilizacijski, ali gle čuda!!! Ne samo da ne poštujemo zakone i povelje, nego unatoč poveljama, neki čak i slave nesporni i brutalni genocid! Jesmo li civilizacijski napredovali ako smo došli u fazu da ne samo da se ne gnušamo genocida nego dopuštamo nekima da slave genocid, plešu na kostima nevinih civila, djece, žena, staraca i muškaraca, da se opijaju i lupaju floskulama o borbi protiv zla slaveći najveće od svih zala - Genocid? I još bi bilo razumljivo, ne shvatljivo, ali na neki način razumljivo da je čovjek ipak zvijer bez morala i karaktera i da slavi kad pobije narod koji mrzi pa mu sve još popljačka i nikad ne vrati, ali koliko je potrebno klonova Hannah Arendt da shvate um onih koji zajedno sa onima koji su genocidom istrijebili tvoj narod i sa njihovim nasljednicima slave ničim izazvane pokolje vlastitog nenaoružanog i nevinog naroda? Kakva je analiza potrebna da se utvrdi što se krije u Bernardićevom umu kad se ničim izazvan javlja da mu je mjesto na slavlju u čast genocida na hrvatskom narodu? Ustanak u Srbu, epilog: Počelo je u Brotnju gdje su pobili sve mještane, zatim Boričevac gdje su također pobili sve koji nisu uspjeli pobjeći u Kulen Vakuf, nakon pokolja u Boričevcu nacisti i fašisti su stigli i do Kulen Vakufa gdje su pobili nekoliko stotina izbjeglih žitelja Boričevca. Pazite, oni su lovili izbjeglice kao životinje i klali ih u stotinama, to je SDP-u predvođenom Bernardićem svakako vrijedno divljeg i nezaboravnog slavlja. Jesu li to ljudi? U istoj akciji u čiju će slavu Bernardić povesti SDP-ovce pobijeni su i svi žitelji svih okolnih sela Gornji i Donji Lapac, Mišljenovac, Poljice, Oraovac i stotine drugih sela i gradova. Ukratko, pobijeni su i protjerani svi Hrvati na prostorima na kojima su Srbi bili većina. Bespredmetno je dokazivati da NDH još nije bila potpuno uspostavljena i da se ovi pokolji ne vode kao borbe nego najobičniji pokolji čak i u njihovim verzijama događaja, osim što oni dodaju da je tamo negdje daleko Maks Luburić pobio neke Srbe pa su oni zauzvrat potpuno genocidom očistili sve Hrvate. To ide slaviti Bernardić? Udbinski dekanat bilježi nestanak oko 15 000 Hrvata sa ovih područja između 1941. i 1945. Većinom 1941. i 1942. O pokoljima više na narod.hr O namjerama i stvarnom cilju ovoga takozvanog ustanka bivši francuski predsjednik G. B. Clemenceau: "Strvinarski imperijalizam" „Strategija i taktika Srba je naseljavanje u susjedne zemlje, a zatim destabilizacija tih istih zemalja, terorizam i provociranje međunarodnih sukoba u regiji, zatim agresija i okupacija susjednih zemalja, ubojstva, prisilna mobilizacija, silovanja i terora nesrpskog pučanstva na okupiranom teritoriju, genocid s karakteristikama „etničkog čišćenja“ i progon nesrpskog pučanstva iz te druge zemlje, koje se tako destabiliziraju radi novih dugoročnih srpskih osvajanja, te doseljavanja srpskih kolonista u svrhu proširivanja „Velike Srbije“…“ … Agresivna politička taktika“ strvinarskog imperijalizma“ sastoji se u tome da se u cikličkim razdobljima, otprilike svakih 20 godina, terorizmom destabiliziraju susjedne zemlje ili pojedine regije, a zatim se agresijom priključe Velikoj Srbiji. Pučanstvo se genocidom očisti i protjera u sljedeće zemlje koje se kane destabilizirati, a na „neočišćena“ područja nasele srpski kolonisti.“ Benedict.hr Možemo zamisliti "slavne bitke" u Brotnju, Boričevcu i svim drugim mjestima, možemo samo zamisliti, ako smo ljudi, ljudskom poimanju neshvatljivu bol kad te probiju nožem i više ne možeš govoriti niti plakati, a imaš samo 5 godina, možemo zamisliti nijemi krik mame koja to gleda također umirući probodena vilama, krik zaleđen u vječnosti, ja ga čujem kroz desetljeća, ubija me. Možemo zamisliti očaj i bol oca kojemu iz ruku otimaju sina od 12 godina i sjekirama sjeku u komade, možemo zamisliti oca i majku kako gledaju dok ih "slavni ustanici" drže i siluju majku dok im vilama probijaju svih petoro djece, a poslije sve bacaju u kuću i pale. Možemo li to zamisliti? Možemo zamisliti kako su i koliko dugo umirala djeca bačena u Dabinu jamu, možemo li? Jesmo li ljudi ili tzv. antife koji su djecu bacali u jame, desetke tisuća nevinih zazidavali u rudnike i davili trudnice u osmom mjesecu trudnoće? Može li to zamisliti Bernardić kad sa svojom hordom ode u Srb slaviti ove pokolje? Možemo samo zamisliti muke pokojnog svećenika Juraja Gospodnetića dok svezan za ražanj počinje gorjeti i u mukama moli Svevišnjega da ga što prije oslobodi života, no smrdljivi "slavni ustanici" polako lože vatru i blaženik izdržava u agoniji i očaju možda i satima između života i smrti? Može li to zamisliti Bernardić kad ode sa svojom jezivom hordom u Srb slaviti ovaj veličanstveni čin pečenja svećenika na ražnju? Kaže Bernardić da ide na polnoćku? Pa i nije baš neki veliki čin vjere, al dobro, ali bih ga molio kad ode na tu polnoćku da dobro gleda svećenika ili svećenike i neka zamišlja kako ih se peče na ražnju i kako vrište, stenju, mole za milost, ali milost osim prekasne smrti ne dolazi od onih koje Bernardić ide slaviti. Zamoljavam i svećenike koji drže misu kad vide Bernardića da pokušaju zamisliti neljudske muke njihovog brata po vjeri Juraja i da pokušaju shvatiti zašto Bernardić sjedi ispred njih i istovremeno ide slaviti čin pečenja njihovog brata po Kristu. Molim sve skupa da razmisle što je bila krivica Kristova mučenika pokojnoga Juraja Gospodnetića osim što je bio Hrvat i katolik, neka također razmisle svi skupa o banalnosti zla onih koji slave što je poklano tisuće nedužnih Hrvata samo zbog "Strvinarskog imperijalizma". Ustanak U Srbu nije završena priča jer Bog vjerojatno nije odlučio da je završena. Kad odluči, ubojice i oni koji slave genocid, svi će gorjeti u Paklu. Ustanak u Srbu je kao lampa na koju lete moljci i prže se. Srb je otvoreni portal između dimenzija Kraljevstva Božjeg i Carstva Nečastivog i svatko tko dođe u Srb na proslavu ili kontra ulazi u jednu ili drugu dimenziju. Bernardić kaže da vodi SDP-ovce u Srb da slave genocid nad Hrvatima, on to zove Ustanak u Srbu, ali je istina nepobitna, neporeciva i Božjim pečatom zapečaćena: Ustanak u Srbu samo je i jedino genocid nad Hrvatima, ništa više i ništa manje. Bernardiću i njegovoj hordi su vrata carstva Nečastivog širom otvorena i samo je formalnost da prođe kroz ta vrata. Neki drugi prolaze kroz ta vrata i na daljinu, jedan je ministar unutarnjih poslova, koji one koji prosvjeduju protiv, po svim svjetskim i hrvatskim zakonima, nezakonite proslave genocida, naziva fašističkim elementima? Ustanak u Srbu nalazi se u opisu sve i jednog članka Kaznenog zakona, Glava 13, KAZNENA DJELA PROTIV VRIJEDNOSTI ZAŠTIĆENIH MEĐUNARODNIM PRAVOM, odnosno krši na najokrutniji način sve i jedan zakon, ali to nije dovoljno da se ta morbidna i suluda proslava genocida i brutalne strvinarske otimačine osudi nego se one koji pozivaju na zakon i apsurdnost ove animalističke pojave proziva da su fašistički elementi. Dakle, svatko svojim putem, dobri dobrim, zli zlim. Sretno vam bilo u Paklu. S obzirom da nikako ne možemo stati na kraj ovom ludilu i slavlju ovih što pobiše tisuće obitelji pozivam svekoliko pučanstvo Hrvatske da dođe na sljedeću proslavu u što većem broju i da povedu i djecu, neka svi budu obučeni u bijelo i sa sobom ponesu crvene boje kojom će se polijevati i leći pred ostrašćene slavljenike genocida te tako uveličati proslavu antifa manijacima, najmanje 15 000 bi bilo minimum. Svećenike molim da također uveličaju proslavu genocida na način da jedni druge svežu za ražanj i okreću, bez vatre naravno, ali bar neka izgleda točno onako kako je bilo pa da se stalni manijaci, te Bernardić i njegova horda, oduševljeno raduju kazališnom prikazu muka i agonija katoličkih svećenika i 15 000 hrvatskih žrtava, kad već ne mogu zaozbiljno, bar ne još, dok otadžbina ne nabavi više oružja i završe remont aviona. Mlade svećenike hodočasnike, njih najmanje 350, također molim da dođu i održe performans "Kako smo skinuti s vlaka, mučeni i poklani", prema predlošku iz vremena Ustanka u Srbu, tako da veselje onih koji veličaju one koji genocidom istrijebiše Hrvate bude potpuno. Može se također izvesti točka paljenja papira o vlasništvu i igrokaz kojim se sva zemlja, sva stoka, sva pokretnina i nekretnina dodjeljuje smrdljivim ustanicima, pardon, hrabrim ustanicima koji hrabro pobiše sve civile na tom području. Eli, Eli, lama sabaktani?