O prijateljstvu s doktorom Ivanom Šreter

Branitelj iz okolice Bjelovara koja želi biti anoniman, pisati ću trgovac. Ispričao je kako je upoznao dr. Ivana Šreter i sprijateljio se s njim. Od dana kad je upoznao doktora Šretera sve do njegovog uhićenja  i zarobljavanja 18.08. 1991. godine.  Ljudi znaju da je doktor Šreter služio zatvorsku kaznu u Bjelovaru. Razlog, pacijentu Stevi Majstorović je u nalazu pod podacima upisao da je „časnik“ umjesto njemu dražeg „oficira“. Tih dana nastalo je veliko prijateljstvo među njima. Bilo je to u šestom mjesecu 1987. godine kad je doktor Šreter služio kaznu u bjelovarskom zatvoru.  Trgovac je radio u poljoprivrednoj apoteci  iz Osijeka. Svakog dana je tražio  od zatvorskog čuvara M.J. ( sada živi u Bosanskoj Dubici) da mu pošalje jednog zatvorenika kao pomoć u skladištu kod utovara ili istovara robe. Tog dana poslao mu je doktora Šreter. Doktor ga je zamolio da će raditi u skladištu, samo ne bi volio u trgovini, jer u Bjelovaru ga mnogi doktori i  doktorice poznaju i neki ljudi, a ne bih htio da ga vide. Radi toga je pustio bradu da ga se teže prepozna. Njihovo prijateljstvo počinje kad se trgovac nakon pola sata vratio u trgovinu i vidio da doktor lista i čita Sveto pismo kojeg je imao na stolu u kancelariji. Uz kavicu i razgovor  doktor mu je rekao da je dobio kaznu jer  je u bolnici napisao časnik, umjesto umirovljeni oficir JNA i dobio kaznu od 50 dana zatvora, te gubitak liječničke licence.  Žalio se i  pisao svim institucijama. Jedino je dobio odgovor od kardinala Franje Kuharića. U Bjelovaru je morao  odslužiti kaznu u trajanju deset dana. Razgovarajući o mnogim temama, najviše o vjeri i tadašnjim političkim događanjima, rekao je doktoru da će tražiti zatvorskog čuvara Jerkovića da svaki dan njega šalje. Zatvorski čuvar je pristao. Iako nije bilo svaki dan posla, doktor je dolazio, najviše vremena sjedio u kancelariji i čitao. Radio je od  07-15,00 sati. Nakon posla svaki dan su pili kavu u gostioni "Rog". Poslije 16,00 sati vraćao se u zatvor. Doktor je štrajkao glađu, samo je pio kavu i jeo čokoladu. Iako doktor nije želio da se zna da je u zatvoru , osobe iz crvenog križa su saznale da je doktor danju u  trgovini i svaki dan su mu ostavili  na pultu kavu i čokoladu. Nakon odsluženja zatvorske kazne , kad je dolazio u Bjelovar, doktor Šreter  rado je navratio u poljoprivrednu apoteku da ga vidi i da popričaju. Doktor Šreter nije mogao zaboraviti svog prijatelja trgovca. Bio mu  je zahvalan na pomoći i usluzi koju mu je  učinio dok je odrađivao zatvorsku kaznu. Kad su nastale demokratske promjene  doktor se aktivno uključio u stvaranje naše Hrvatske. Želio je da u miru i na demokratski način bez sukoba i rata imamo svoju domovinu Hrvatsku. Trgovac je znao za njegov politički i domoljubni  rad i život. "Doktor je bio izuzetan čovjek, duša od čovjeka , vjernik i  uvijek je želio pomoći, ako je to bilo u njegovoj moći, nije gledao na vjeru i nacionalnost osobe", naveo je trgovac.

1. godine kad je doktor došao da ga posjeti u trgovinu, poklonio mu je  svoj pištolj da ima za uspomenu i za obranu, jer doktor je bio "trn u oku " Srbima i mnogim drugim osobama koje nisu htjele neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku.

Zadnji put su se vidjeli 1991. godine kad se doktor vraćao sa nekog sastanka iz Zagreba , bilo je oko 13,00 sati . Taj dan doktor je bio uhićen. U sjećanju će mu cijeli život ostati razgovor s doktorom u vezi tadašnje situacije i pitanje koju mu je postavio: " Zašto nemaš pratnju ?" On mu je  odgovorio: "Što će mi pratnja, ako me hoće uhvatiti, uhvatiti će me u bolnici !" Na žalost, to se dogodilo tog dana , 18.08. 1991. godine kad su uhapsili doktora u Kukunjevcu, poslije u Branešce i Bučje. Trgovac je kao pripadnik 105 . bjelovarske  brigade bio na ratištima. Tako da nije znao ništa o doktoru Šreteru .Kad se vratio iz Slavonije sa ratišta, saznao je da doktor Solar radi HZZMO u Bjelovaru. Razgovarajući s njim 1993. godine  i još jednom osobom iz Pakraca ( zaboravio ime i prezime) čuo je da su doktora mučili, zlostavljali i lomili mu kosti. Trgovac navodi da o doktoru Šreteru bi mogao napisati roman, o njemu kao osobi kojeg je volio kao svog brata, ne može zaboraviti. Nikad neće zaboraviti onaj trenutak kad je ušao u kancelariju i vidio doktora kako čita  Sveto pismo, iako su do tada bili suzdržani , zbog tadašnje političke situacije , jer nitko nikome nije vjerovao i za tren si mogao završiti u zatvoru shvatio je da  je doktor osoba kojoj se može vjerovati i nakon razgovora zaključio da osim što je vjernik i domoljub. Još i danas se sjeća kad je teško bolesnu suprugu doveo u Pakrac  i u bolnici  vidio koja je gužva, a  od doktora Šreter dobio odgovor: "Ako je kod tebe bilo posla za mene , kad i nije bilo posla, onda će i za nju biti mjesta kod nas iako ga nema". Trgovac je želio reći kako i prije rata doktor Šreter je bio velik čovjek. Da i danas tuguje kao i mnogi Hrvati što  ne znaju za njegovu sudbinu. Da je htio ukratko ispričati o njemu da se zna kako i prije Domovinskog rata je nedužan patio i služio zatvorsku kaznu. Trgovac je dr. Ivanu Šreteru poklonio pištolj, jer on je imao i dugačko naoružanje. Dr. Šreter je to teško primio, te odgovorio: „Umjesto da ja naoružam tebe, ti si to učinio meni“. To je bio poslijedni susret trgovca i dr. Ivana Šreter.