Pogledaj zemlju, Ti, u dvorima našim - ni za prostrt narod nema,

Pogledaj dolje, gdje duboko kosti leže i pomoli se preko jama.

Ne, ne spuštaš se na koljena nikad, Ti, što put istoka gledaš,

I daleko od rane ljute, crvenim perjem obraze skrivaš.

Vidim, obnovio si rogove što probadali su naša srca,

Pun si darova tuđinskih i u njihov žar pušeš ozarena lica.

Vidim, i u ruho nestalih običaja si obučen, vjerna slugo po ćudi,

Zato ne reci da nisi, kad ti jednog dana žuljevita ruka sudi.  

                                                                 Ante Ćurić