"Kako se osjećam? Stavite se u moju kožu! 70 posto mojih prijatelja i poznanika je pobijeno! Loše se osjećam! Sve je to politika koju su krojili Josipović, Pusić i Milanović", reakcija je Envera Arnautovića, poznatijeg kao vukovarskog "dječaka - ratnika". Nevjerica, ljutnja, suze i očaj, riječi su koje opisuju trenutno raspoloženje Vukovaraca. Zaključak suda u Haagu o nedužnosti Srba za pokolj koji se dogodio '91. u njihovom gradu. Željka Mitrović, poznatija kao "uplakana djevojčica u plavom kaputiću", očajno je izjavila za naš portal: - U šoku sam. Tresem se i teško mi je bilo što suvislo reći. Mom razočarenju nema kraja, ali... Mi Hrvati smo takav narod. Oprostila sam svoje korake po mrtvim ljudima, ali nisam zaboravila. Sada sve prepuštam jednom pravednijem sudu pred koji ćemo svi doći. Bog je taj koji daje zadnju presudu – kazala je Željka potreseno. O presudi smo porazgovarali i sa Enverom Arnautovićem, Vukovarcem koji je u obranu grada stao sa 16 godina. Enver je danas član Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i jedan od optuženih za skidanje čirilićnih ploča: - Kako se osjećam? Stavite se u moju kožu! 70 posto mojih prijatelja i poznanika je pobijeno! Loše se osjećam! Sve je to politika koju su krojili Josipović, Pusić i Milanović. Opće je poznato da smo pravno odradili najlošije moguće upravo zahvaljujući Josipoviću koji je tužbu sastavio laički tako da sada Hrvati koji su bili žrtve ispadaju za sve krivi. Podsjećam da je Pusić u jednom trenutku čak htjela povući tužbu! Je li to vama normalno? S druge strane, Srbi su protutužbu odradili bez greške. Jednostavno, imali su želju i ujedinili se u namjeri da dokažu svoju nevinost iako znaju da su krivi. Na kraju, evo... Pojeo vuk magare!- rezigniran je Arnautović. I dok se nesretni Vukovarci pitaju tko će odgovarati za pogubljene ljude i razoreni grad, "uplakana djevojčica" je svoje emocije i stav o presudi izrazila kroz pjesmu: "STOJIM UKOPANA U SVOJOJ BOLI, UKOPANA U SJEĆANJIMA PAKLA RATA I SADA ČUJEM ZVUK GRANATA... JEZA, JEZA ME PROLAZI ČUJEM RATNIKA U MUCI... RANJEN, KRVARI AL NE NAPUŠTA ROV, BORI SE SRCEM ZA DOM ZA NAROD SVOJ. TRI MJESECA PAKLA POD KIŠOM GRANATA U SUZAMA NAPUŠTAMO GRAD TU NA OVOM RASKRŠĆU GASE ZIVOT MLAD... CAJKE SVIRAJU ČETNICI PLEŠU SVOJ PRLJAVI PLES A JA, JA SAM JOŠ DIJETE ZBUNJENA, UPLAŠENA TRAŽIM RUKU UJAKA SVOG TRAZIM ZAGRLJAJ DA MI SNAGU DA. AL UZALUD... PRIJATELJE MOJE U BODLJIKAVU ŽICU STAVIŠE, MNOGIMA NA OVČARI ŽIVOT UGASI SE, MENI DJETINJSTVO UKRALI MAJKAMA SINOVE UZELI ŽENE SILOVALI DA BI DANAS REKLI - GENOCIDA BILO NIJE. U ŠOKU SAM. NE ZNAM ŠTO REĆI... ALI JEDNO ZNAM... BOG JE TU DA IM SUDI"