ODGOVOR ROKA MIJIĆA NA OPTUŽBE I NEISTINE OBJAVLJENE U SLOBODNOJ DALMACIJI OD 24.09.2016. GODINE (VIDEO)

Dana 24.09-Slobodna dalmacija objavila je članak  potpisan od novinarke Marine  Jurković  pod naslovom  ČETNICI SE SKRADINOM NISU ŠETALI KAO DRNIŠOM,  s podnaslovom  Anđelko Sladić isprovociran  je  izjavama o Rujanskom ratu 1991. Godine . Da objasnimo čitateljima objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji članak novinara Marka Didića  o Pakovačko –Sedramićkoj  bitci  koja je marginalizirana kad se govori o Rujanskom ratu za obranu Šibenika  1991. Godine  Novinar Didić našao je na internetu podatke  koji su svima dostupni i javni  što je i napisao u svojoj kolumni pod izdvojenim pasusima . Tragom tih podataka stupio je u kontakt  sa mnom   i zamolio da pronađem što mogu više branitelja koji su sudjelovali u narečenoj  bici . Htio je skrenuti pozornost sa te toliko prešućivane i marginalizirane bitke. Skupio sam nekoliko branitelja iz te bitke do kojih sam mogao doći i zajedno s novinarom izašli smo na prostor u Pakovu selu gdje se bitka dogodila. Ja sam rekao samo par rečenica i prepustio da svaki od nazočnih branitelja opiše novinaru svoje iskustvo i viđenje te bitke što je novinar Didić  krajnje profesionalno i odgovorno prenio čitateljima.   Zaključak svih nazočnih koji su mu davali izjave  o toj bitci  bio je  da se punih dvadeset pet godina ta bitka prešućuje i minorizira prilikom svake obljetnice Rujanskog rata za Šibenik. Tom prilikom u članku ja a i ostali branitelji svojim izjavama nismo uvrijedili ni jednog branitelja ni jednog zapovjednika i ni jednu postrojbu koja  je učestvovala u široj obrani Šibenika . Dapače u podnaslovu  izrazili smo zahvalnost i priznanje svim braniteljima u obrani Šibenika  u svim akcijama obrane. No dva dana nakon objavljene kolumne  neugodno me iznenadila burna reakcija satnika Anđelka Sladića  u gore navedenom članku potpisanom od novinarke Marine Jurković  da je isprovociran našim izjavama u kolumni novinara Didića. U stvari kad se malo bolje pročita taj članak shvati se kao što sam i ja zaključio  da se gospodin Anđelko Sladić  uglavnom bavio napadom na mene osobno. No da pođemo redosljedom  od moje izdvojene izjave koju sam dao novinaru Didiću  gdje sam nabrojio sastav  postrojbi i njihovo brojčano stanje u Pakovačko-Sedramičkom boju . Tom prilikom objašnjavajući glavni zamisao Mladića napomenuo sam da je očekivao da će se pored nas na Pakovom selu  provozati prema Skradinu. Kontekst Skradina koji sam ja spomenuo  odnosio se na opći smjer cilja napada Mladića i tu sam vjerojatno pogriješio  te sam trebao jasnije objasniti da se provoza pored nas  u šire područje Tromilje- Bilice. Nadalje gospodin Anđelko sladić kaže da sam rekao da bi se tenkovi provozali po Skradina  što je apsolutna laž . Gospodine Sladiću da budem potpuno jasan cilj  ove napadne operacije 9. kninskog korpusa  bio je  glavnim općim smjerom Žitnić Pakovo selo Konjevrate  Tromilja –Bilice  ovladati širim područjem Bilica . Cilj ovoga napada nije bio Skradin. 9. Korpus je istovremeno počeo napad  smjerom Žitnić Sedranić Unešić  ne bili ovladao Unešićem  da bi osigurao lijevi bok na glavnom smjeru napada. Nadalje navodite u tekstu da mi nismo spriječili neprijateljsku kolonu da se prošeta kroz Pakovo selo  već  da su to umjesto nas  napravili hrabri skradinski i drugi pripadnici hrvatske vojske. Ako ste već imali namjeru omalovažavati mene nemate nikakvo pravo obmanjivati hrvatsku javnost služeći se lažima i omalovažavati  branitelje iz Pakovačko-Sedramičke bitke . Vašu laž demantira uništeni tenk i transporter te minirana uvala  koji su tamo stajali godinama nakon završetka domovinskog rata . Nemate pravo lagati i iskrivljivati povijesne činjenice da smo u toj bitci zarobili majora Krklješa  (načelnika topništva 9. Kninskog korpusa) i dvadesetak neprijateljskih vojnika koji su razmijenjeni  u selu Hrvacama  a čiju je razmjenu snimao sinjski ratni televizijski izvjestitelj  Petar Malbaša, koji te snimke posjeduje  i spreman ih je objaviti. Gospodine Sladiću ako ste htjeli namjerno blatiti mene nist trebali izreći ovoliko laži na račun drniških branitelja, iskreno meni je mučno od ovakvih rasprava ali jednostavno ne mogu vam dopustiti da preko mene blatite branitelje s Drniškog prostora, ali nema potrebe ni da ih ja branim oni su svoju hrabrost i sposobnost  iskazali u sastavu 4. Bojne 113 br  HV u sastavu 142 br. HV  poglavito u napadnim operacijama . Gospodine sladiću ipak ste  izrekli jednu istinu  a ta je  da je gospodin Marijan Zorica aktivirao eksploziv  ispred četiri nailazeća tenka pod brdom Trtar koja su kako smo i naveli prošli nas na Pakovu selu. Istinom da je gospodin Marijan Zorica aktivirao  eksploziv na cesti ispod Trtara potvrđuje moje navode da je napad bio usmjeren na Bilice a  ne na Skradin. Istina je da je gospodin Marijan Zorica u više navrata dolazio na Pakovo selo i bio baš u osobnom kontaktu sa mnom te je dobro vidio i zna što se dogodilo u Pakovom selu.  U  izdvojenom pasusu navedenog članka prikazali ste mene kao nekog  visokog dužnosnika u Ministarstvu branitelja  te naveli da je to najveće tijelo Ministarstva branitelja . Svakom čitatelju jasno je da ste izrekli smiješnu laž jer savjet nije nikad bio najveće tijelo Ministarstva branitelja već ima savjetodavni karakter  ministru branitelja koji za njega nije ni po čemu obvezujući. Točno je da sam bio član savjeta sa još petnaestoricom istinskih branitelja   ministru Matiću koji je pokušao manipulirati  tim savjetom ali na njegovu žalost nije uspio. Kad ste već izrekli tu laž  dužnost mi je izvijestiti vas da se savjet sastao samo četiri puta i nakon toga raspao. Ipak smo u tako kratkom vremensko periodu spriječili donošenje novog zakona o braniteljima kojim bi se do kraja diskreditiralo hrvatske branitelje , izjednačilo žrtvu i agresora a obrambeni domovinski rat prikazali nekakvim građanskim ratom. Mi smo spriječili donošenje takvog zakona. Moram vas izvijestiti da kad je bila rasprava o ćirilici u Vukovaru da je većina članova savjeta rekla ne ćirilici u Vukovaru a  nas desetorica nazočili smo prosvjedu održanom u Vukovaru i dali punu potporu Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara. Pri pokušaju pete sjednice savjeta savjetnik Ivica Pandža Orkan i ja izlili smo ispred ministarstva branitelja kantu bijelog jupola  aludirajući na čistoću opravdanog obrambenog domovinskog rata.  Gospodine Sladiću vi ovo što sam naveo nazivate obnašanjem nekakve visoke dužnosti. Na kraju ne bih ni spominjao ono što ću sada reći, da me nije asocirala moja slika koja se u članku nalazi iznad izdvojenog pasusa o mojim  visokim dužnostima. Naime ta slika snimljena je ispred sudnice gdje mi se sudilo za prikrivanje tzv topničkih dnevnika. Po tom monstruoznom  osmišljenom   i montiranom procesu  trebao sam ja ispasti kriv  kad je izrečena prvostupanjska presuda generalima Gotovini i Markaču u kojoj je moj zapovjednik i prijatelj dobio 24 godine  robije. Ne želim  vam opisivati kroz kakve torture smo prolazili ja  kao i ostali proganjani hrvatski branitelji. Gospodine Sladiću ja sam i po najgorem mogućem scenariju za mene i moju obitelj  tvrdoglavo branio istinu  i slomio zube onima koji su osmislili i proveli ovaj montirani proces.   Gospodine Sladiću nismo naivni ,barem ne ja  iako znam tko je osmislio i operativno proveo  ovaj monstruozni plan ja nikada nisam spomenuo ni jedno ime u javnosti niti sam kukao nad svojom Kalvarijom. Zašto? Jednostavno sam im oprostio ka ošto je činio i moj zapovjednik i prijatelj general Gotovina o čemu smo više puta razgovarali i zaključili da je to ispravno i kršćanski . I na kraju što da vam kažem gospodine Sladiću vama i štovanoj novinarki Jurković , ništa. Jedino što mi pada na pamet jest stara latinska izreka FACTUM INFECTUM FIERI NEQID ( učinjeno neučinjeno biti ne može) .   Roko Mijić Ratni zapovjednik 142 br. HV  I dozapovjednik OG – Sinj. Gospodine Sladiću da vas podsjetim kako sam ja obnašao dužnost savjetnika,  pustit ću vam video gdje sam bio njegov izaslanik na obljetnici općine Oklaj i spomenu na ubijene civile sa područja općine Oklaj.