Predsjednik nije imao nikakvog izbora nego smijeniti Jovića, ukoliko ne želi i prije same izborne kampanje potpisati poraz. Je li ta smjena iskrena ili iznuđena? Ili se čak radi o dogovorenom igrokazu kako bi Josipović imao priliku dokazati se kao Hrvat? Jović odlazi s mjesta savjetnika na Pantovčaku, zbog javno iznesenog stava da je Hrvatska neovisnost pravno upitna, i da zapravo Hrvati svoju državu nisu niti željeli. No, taj stav je on iznio više puta do sad, i Predsjednik je jako dobro znao kakvi su njegovi stavovi o tome i do sad. Kako je najednom sad ta njegova izjava "štetna i pogrešna" kad je to isto ispalio i 2002., pa ga je Josipović svjedno imenovao? Ili možda Josipović nije imao pojma kakve stavove zastupaju ljudi koje imenuje na visoke državne položaje? Ako nije, onda je ignorant pa treba dati ostavku. Ako jest, onda je licemjer. Predsjednik je i do sad znao što Jović misli, pa mu nije smetalo. Podsjetimo, Jović je 2002. u intervjuu za "Slobodnu dalmaciju" rekao "Jugoslavija je, a posebno socijalistička, bila vrlo dobro rješenje za male narode u njoj, uključujući i za Hrvate."  I dodao, "za mene je raspad Jugoslavije bio rezultat nasilnog nacionalizma, a ne nikakva prirodna pojava". O tome kako je dobra bila za male narode naročito smo dobro vidjeli krajem osamdesetih, kad su jugospecijalci masovno premlaćivali na smrt i trpali na robiju pripadnike jednog malog naroda na Kosovu, a i ranije, 71.,  kad su pripadnici ovog malog naroda masovno ostajali bez posla i slani na robiju zbog "verbalnog delikta" i sudjelovanja u hrvatskom proljeću, te potpisivanja deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika. I onda taj i takav Jović ide lamentirati o "nasilnom nacionalizmu!" Nasilan je bio jedino odnos Jugoslavije spram malih naroda. Što, jasno, rađa nacionalizmom, on nije pao s Marsa, nego je uvijek rezultat diskriminacije i frustracija. Jović je u svom tekstu zbog kojeg je smijenjen nešto nadrobio da referendum o prekidu veza Hrvastka s ostatkom SFRJ nije bio proveden u posve demokratskoj i liberalnoj atmosferi. Sad, nije da nekom brojim krvna zrnca, ali teško je ne zamijetiti da su Jovićevi stavovi više produkt osobnih nacionalnih frustracija nego ozbiljnog analitičkog promišljanja u korist Hrvatske. Je li se on ikad zapitao u koliko demokratskoj atmosferi je Srbija izglasala neovisnost od otomanskog carstva? Zapravo, nije ga izglasala: radilo se o, kako on to zove, "nasilnom nacionalizmu". Volio bih da se Jović izjasni o tome što misli o tome je li otomansko carstvo bilo dobro rješenje za srpski narod, i je li odluka od izlasku iz njega - srpski ustanak pod Karađorđem - bila provedena u skroz liberalnim i demokratskim okolnostima, ili je bila provedena u, kako on kaže, atmosferi prijetnji i nasilja? A da vratimo za početak Srbiju pod tursku vlast, pa da onda tek Srbija demokratski i liberalno kaže što misli o tome na referendumu, jer ako ono s našim referendumom i Tuđmanom nije bilo legalno i legitimno, što je tek bilo ono s Karađorđem? I kako bismo na Srbiju primijenili onu njegovu misao o tome da "samo u mitovima svaki narod želi državu, a u stvarnosti - ne". Možda su Srbi samo u mitovima hrvatskih nacionalista željeli veliku Srbiju, a u stvarnosti ne? Vjerojatno, ako se pita Jovića. Ili da za početak pogledamo kako se uopće Hrvatska našla u toj nesretnoj Jugoslaviji, je li odluka o ulasku Hrvatske u Jugoslaviju bila donesena demokratski, liberalno, na referendumu? Vraga! Hrvatska je u Jugoslaviji završila kao dio ratnog plijena - vojnim porazom Austro ugarske. Koliko je to bilo liberalno a i demokratski, gospodine Joviću? Pa kad se već dirate Škotske, oni su u zajednici s Engleskom završili ipak ponešto drukčije - Škotski kralj James je zasjeo na englesko prijestolje, a kasnije su oba parlamenta potvrdila uniju. Suprotno raširenom vjerovanju, engleski napori da vojno pokore Škote u 13. i 14. stoljeću su završili potpunim neuspjehom. Ovo je prvi put otkad je neovisnosti da je netko smijenjen zbog srbovanja. Da se ne radi o iznuđenoj ostavci, možda bi to trebalo i pozdraviti, no što će se promijeniti? Na Pantovčaku će i dalje sjediti bulumenta mutnih likova, kojima je zajednički nazivnik jedino to da su na ovaj ili onaj način sabotirali hrvatsku neovisnost i osobe koje su je simbolizirale, od Zrinke Vrabec,  "urbane i kulturne" privatne novinarke ruralnog i vulgarnog Mesića koja je svojom samovoljom uništila radio 101, do Ankice Lepej, koja je pogrešno proglašena zviždačicom - zviždač je netko tko otkrije krivično djelo u svojoj firmi, a ne bankarski činovnik koji prekrši profesionalni kodeks. Zajedničko im je da su glasno lajali protiv Tuđmana, kao simbola neovisnosti. A među savjetnicima se trebao naći i Marko Rakar, poznat po tome što je bio jedan od glavnih kreatora kampanje protiv Hercegovaca, smišljeno plasiranim dezinformacijama o "lažnim biračim" kroz "Jutarnji list". I Carlos "Drago" Pilsel, zadužen za difamaciju hrvatske emigracije glumatanjem krvoločnog ustaše koji baca bombe na sinagoge. Sve u skladu s politikom krune "zavadi pa vladaj". Da ne zaboravimo da je tu i mlado od Perkovića. Hoće li i on biti smijenjen tek nakon što mu tata dobije doživotnu u Njemačkoj zbog obavještajne obrade sjekirom Stjepana Đurekovića? Ili ni tada? Svima je njima zajedničko da mrze Tuđmana, jer im je oduzeo Jugoslaviju, zajedničko im je da mrze hrvatske nacionaliste jer su u ratu pobijedili srpske i jugoslavenske nacionaliste među koje ubrajam i Jovića, zajedničko im je da nikad ne spominju srpsku agresiju na Hrvatsku i BiH kao uzrok raspada i smrti Jugoslavije. I zajedničko im je da svi krivotvore povijest i povijesne činjenice. No, tom smjenom se ništa neće promijeniti niti za Jovića, niti za Josipovića. Osim što "jedan od deset najutjecajnijih Srba", kako su ga svojevremeno proglasili srpski mediji, neće više moći dovoditi predsjednika u nezgodne situacije, da mora objašnjavati da on ne misli tako. I što više neće primati 17.000 kuna mjesečno iz proračuna za srbovanje. Koja je svrha savjetnika ako ne uvažavate i ne dijelite njegove stavove? Naprotiv, ovim će Jović vjerojatno dobiti samo još veću slobodu "dejstvovanja", možda i nadalje kao neformalni savjetnik predsjednika Josipovića, s tim da ga više nitko neće moći izravno dovesti u vezu s Josipovićem. Usto, i dalje će predavati na fakultetu i učiti naše buduće novinare i politologe kako je Juga bila raj na zemlji za Hrvate, a Hrvati krvoločni nacionalisti koji su iz čistog mira poželjeli imati državu dok su Srbi oko Knina pjevali ljubavne balade. Njihov odnos je i do sad podsjećao pomalo na onaj između Miloševića i Šešelja, gdje je potonji govorio ono što prvi, zbog funkcije, nije smio javno reći. Bar takav dojam preteže u javnosti, naročito onom dijelu koji u Josipoviću vidi uglavnom jednu od ispostava MI6 na Balkanu. Takva razmišljanja uostalom nisu bez osnova, o čemu svjedoče bliske veze smijenjenog savjetnika, a i mnogih drugih savjetnika na Pantovčaku, s britanskim službama. Još od izbora 2000., kad je Mesićeva traljavo vođena i bijedno financirana kampanja najednom bljesnula odličnim PR-om i gomilama novca nikad razjašnjenog porijekla, do Josipovićeve objave da je "Velika Britanija naš strateški partner u EU" - na zgražanje preostalih članica EU, koje UK uglavnom vide kao strano tijelo i trojanskog konja u Uniji. Ne treba zaboraviti, Jović je odmah po završetku rata otpuotovao za London, i odatle se vratio tek 2009. Objašnjavati veze ostalih brojnih predsjednikovih savjetnika s Londonom bi ovdje oduzelo previše mjesta. Smjena Jovića znak je panike na Pantovčaku. On je žrtvovan kao što se u šahu žrtvuje pijun, jer je postao prevelik teret za kampanju. Da je Ivo Josipović uistinu bio predsjednik Republike Hrvatske, neovisan od stranih tajnih službi, Jović nikad ne bi ni primirisao na Pantovčak. Josipoviću bi možda ipak bilo bolje da ga nije smijenio, jer ovako samo demaskira vlastitu politiku.  

• Autor: Marcel Holjevac
• Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Izvorni članak pogledajte OVDJE