Pravu lavinu reakcija branitelja, posebno njihovih zapovjednika, izazvao je javni napad umirovljenog generala Petra Šimca na Đuru Glogoškog, vođu invalida i prosvjednika u Savskoj, nakon što je ministar Predrag Matić iznio podatke o njegovim primanjima od blizu 25 tisuća kuna. Šimac je napomenuo da je njegova mirovina 6200 kuna, a stopostotni je invalid, te je nazvao svaku mirovinu višu od deset tisuća kuna sramotnom. U svoje ratne zasluge svrstao je suorganiziranje Četvrte brigade 1991. godine i akciju “Male bare”. No, bijesni branitelji ističu da je Šimac umirovljen zbog ponašanja, munjevito je napredovao uz pomoć članstva u HDZ-u, a u pretvorbi je postao vlasnik splitske zaštitarske tvrtke Gradska sigurnost, čiju je vrijednu nekretninu na Marjanu, navodno, prodao za dva milijuna eura. ‘Goleme žrtve Malih Bara’ - Ali, ne radi se o tome gdje je Šimac bio ili nije bio niti kolike su njegove zasluge za obranu Dalmacije, nego je jako ružno što ovakvim istupom svađa i dijeli hrvatske branitelje i hrvatski narod koji su jedno tijelo - komentira umirovljeni pukovnik Bernard Vuletić, ratni zapovjednik Protuzračne obrane Dalmacije. - Nijedan stopostotni ratni invalid, kao što je Đuro Glogoški, koji je teške ozljede zadobio u ratnom djelovanju, ne smije niti će se ikad sramiti zbog zasluženih primanja, ma kolika ona bila. Glavni cilj provokacija prema prosvjednicima u Savskoj jest omalovažiti ih i razjediniti. To nije šačica ljudi, oni zastupaju sve branitelje i država ih ne smije ignorirati. Poštovani general vjerojatno ima neka primanja proistekla iz privatizacije pojedinih poduzeća, što je sada nebitno. Želio bih dodati da sam ideju o napadu na kompleks vojnih skladišta “Male bare” u lipnju 1991. osobno iznio zapovjednicima Matku Raosu i Goranu Kovačeviću, čime mi se ne bi palo na pamet hvaliti da nije ovakvog izazivanja. Akcija je izvedena uz goleme žrtve i nikome ne može pripasti osobna zasluga za njezinu realizaciju - ispričao nam je pukovnik Vuletić, pozvavši Šimca da se javno ispriča svim ratnim vojnim invalidima. Javio nam se i stožerni brigadir Josip Zoričić, prvi i jedini zapovjednik Zbornog mjesta Split, te načelnik u Četvrtoj brigadi. - Šimac se hvali sudjelovanjem u osnivanju splitskog ZNG-a, kasnije Četvrte brigade, ali on uopće nije bio među dvadeset i jednim osnivačem 28. travnja 1991. u Vili Dalmaciji. Nakon nekoliko ispada nediscipline na “Malim barama” 1993. godine, Šimac je trebao dobiti nečastan otpust. Molio me da mu pomognem i osobno sam zvao ministra Gojka Šuška i založio se da ga ne dobije, pa je onda umirovljen. Uputio sam ga u Zagreb i u roku od pet dana je od brigadira postao general, čemu smo se svi čudili. I sada se usuđuje blatiti ratne invalide - bijesan je Zoričić, dvaput ranjavan, s mirovinom od 7800 kuna. - Da Glogoški ima 240 tisuća kuna mirovine, a ne 24 tisuće, bilo bi to ništa kad nema obje noge – zaključuje Zoričić. Ljutit je i umirovljeni bojnik Ivica Bubić, šef Udruge veterana 6. domobranske pukovnije. Oficir za sport u JNA - Šimac ne govori istinu. Sjećam se da je bio zadužen da izbjegloga genaral majora JNA Nikolu Mladenića predstavi predsjedniku Franji Tuđmanu, jer je bila namjera da se Mladenića postavi na dužnost zapovjednika obrane srednje i sjeverne Dalmacije. No, Mladenić je kratko nakon toga pobjegao u Crnu Goru, a Šimac naglo napreduje na tu dužnost. Činovi su mu skakali u nekoliko mjeseci, na ruku mu je sigurno išlo i članstvo u HDZ-u, a general je postao tek kad je umirovljen i nakon toga stječe silno bogatstvo u privatizaciji izuzetno uspješne gradske tvrtke s bogatom infrastrukturom. Upravo zahvaljujući svom članstvu ili iskorištavanju HDZ-a sebi osigurava doživotnu golemu mirovinu, za razliku od Đure Glogoškog, kojemu nije ni do koljena. Neka se srami prozivati ratnika i istinskog invalida s kojim doista nema nikakvih poveznica: Đuro je dao Hrvatskoj sve, a Šimac uzeo jako puno. O njegovoj (ne)sposobnosti, uz nazočnost samog Šimca, u Sinju su govorili istaknuti ratni zapovjednici, brigadiri Ante Čatlak i Ante Bilić koji su mu zamjerili nepoznavanje elementarnih vojničkih znanja za vođenje postrojbi, naročito vođenje Operativne zone, možda i zato što je u JNA radio kao oficir zadužen za sport! Vrlo brzo je smijenjen zbog neznanja, a o tom svjedočenju postoji i videozapis – iznosi Bubić.

Invalid zbog bolesti Mario Tomasović, predsjednik splitske Hvidre, smatra kako se braniteljima, a posebno ratnim vojnim invalidima, pokušava manipulirati u političke svrhe. - General Šimac u najmanju ruku nije korektan, posebno kad uspoređuje svoju mirovinu s mirovinom Đure Glogoškog. Jedna je tu bitna razlika: Šimac je ostao invalid zbog teške bolesti u poodmakloj dobi i zasigurno mu nije lako, a Glogoški je nastradao na bojišnici kao mlad čovjek. Stoga je neumjestan pokušaj omalovažavanja gospodina Glogoškog, uz obilato iznošenje svojih ratnih zasluga – mišljenja je Tomasović.

Izvorni članak možete pogledati OVDJE