Oslobođenje sela Glibodol i Dabar pokrenuto je 12. prosinca 1991. godine u 7 sati ujutro.

Glibodol je prije rata bilo malo, izolirano selo usred guste šume, a sačinjavalo ga je hrvatsko stanovništvo. Hrvatske snage su ga, piše povjesničar Borna Marinić za HKV, uspjele braniti sve do studenoga 1991., no nakon toga su pod pritiskom nadolazeće srpske vojske – morale napustiti.

U Glibodol su neprijatelji smjestili pješačku postrojbu veličine satnije koju su ojačali tenkovskim vodom, kao i obližnji Dabar. Nadzorom Glibodola pobunjeni su Srbi zatvorili sve komunikacije, a te su krajeve pripojili pobunjeničkoj tvorevini Republici Srpskoj Krajini. Utvrđene su položaje ostavili na zapadu sela, prema Brinju.

Nastradali na povratku u bazu

Borbeno djelovanje s ciljem oslobađanja Glibodola započelo je prije trideset godina, na današnji dan, i to djelovanjem u dva smjera: glavnim snagama pravcem Lipice – Glibodol – Tuk – Vrletne Drage i pomoćnim snagama pravcem Letinac – Dabar. Željelo se potisnuti neprijatelja dalje od naseljenih mjesta u šumovite i nepristupačne predjele Male Kapele. Napadna akcija prema Glibodolu uspješno je okončana u popodnevnim satima.

Ovu pobjedu zasjenilo je stradavanje većeg broja hrvatskih vojnika koji je na povratku u bazu uletio u minsko polje. Smrtno je stradao Zlatko Mesić, a desetorica njih su ranjena.