Stipe Mesić po velebitskim gorama družio se s antifašistima, a kada nas već on vraća u prošlost, tada se vrijedi vratiti u njegovu prošlost. Nedavno je na Rabu održan Tjedan antifašizma. Riječ je zapravo o ekipi koja više nego dobro živi financirajući se iz državnoga proračuna. A sastanak mora da je održan s ciljem postizanja dogovora kako se domoći još koje kune iz sve praznije državne blagajne. U tu svrhu, kao u neka prošla vremena, obišla je ekipa i izletišta pa su tako posjetili Velebit. Dakako, da biste se domogli novca iz državne kase, za to morate imati saveznika koji je dovoljno blizak vlasti. Taj adut u njihovu je slučaju prvi kameleon hrvatske politike i vječni bivši predsjednik Stipe Mesić. Odlučno je prva obrva Hrvatske zajedno s antifašistima pošla u borbu protiv fašizacije hrvatskog društva. Doista, da se Stipe koji iz državne kase ubire novac za svoj ured čija funkcija ni njemu samom nije jasna, na Rabu nije ukazao te javnosti servirao pokoju suludu izjavu tada za druženje ove družine u Lijepoj našoj nitko ne bi ni čuo. No, kako Stipe ne misli umirati, tako se na ovaj događaj ipak morala obratiti pažnja. Bivši fašist, ustašoid i kolekcionar čekova hrvatskih iseljenika ipak se pobrinuo da ta priča dođe u javnost, Mesić je na Rabu među ostalim govorio o devedesetima. Ali nije li upravo on bio osoba koja je pokušala fašizirati devedesete, da bi se danas Tuđman posthumno morao prati od njegova fašizma? Mesić je štoviše 90-ih slavio 10. travanj i pobjedu tog desetog travnja, pjevao je tada ustaške pjesme i držao ustaške govore da bi danas govorio o fašizmu devedesetih. – Trend koketiranja s naci-fašizmom, prekriven tankim, ali itekako prozirnim velom relativiziranja zločinačkog karaktera ustaštva i ustaške para-države, prisutan je – na žalost – od prvih dana samostalne Hrvatske. U obrani od agresije trebalo je sve baciti na kartu antifašizma, jer Hrvatska jest bila suočena s nekom vrstom novovjekovnog fašizma – rekao je Mesić na Rabu. Pomalo je nezamislivo da nas takvim izjavama časti čovjek koji je odijela mijenjao sukladno politikama. I je li uopće potrebno da nas takve figure vraćaju u prošlost? Kada im se pak čačka po prošlosti, tada treba zagrebati po Mesićevim aferama i zorno ih prezentirati javnosti, kojoj on servira priče iz nekih prošlih vremena.

Prva ozbiljna afera koja je načela mit o Mesiću jest Afera Patria, koja ne samo da je otvorila pitanje političke vjerodostojnosti bivšeg predsjednika, već je s njega skinula pozlatu koju si je osigurao zahvaljujući podršci brojnih, kako se to kod nas voli reći, ”svojih” medija. Zahvaljujući tim i takvim medijima, hrvatska javnosti nikada nije doznala tko je i kako financirao prvu Mesićevu izbornu pobjedu, ne tako davne 2000. godine. Nakon što je kraju priveo drugi mandat, bivši novinar i blizak mu prijatelj Andrej Maksimović Maks potvrdio je javno kako je osobno nosio novac koji je za Mesićevu kampanju donirao Hrvoje Petrač, a koji je u to doba već bio pod istragom Državnog odvjetništva.

Mesić je te prozivke demantirao tvrdeći da s Petračem nema nikakve veze. Ipak, iz nekih medijskih pisanja dalo bi se postaviti pitanje je li možda Stipe lagao ili samo nije govorio istinu? Naime, po medijima se pisalo kako postoje svjedoci koji su u Bosanskoj ulici u Zagrebu viđali Mesića, Petrača i Zagorca. Hrabri pojedinci s vremena na vrijeme u medijima su govorili kako je Mesića financiralo albansko podzemlje, a koliko istine u tome ima, dakako, morale bi utvrditi uspavane hrvatske institucije. A iste te institucije mogle bi se primjerice pozabaviti i Mesićevim vezama s Fikretom Abdićem, čiji brat mu je prema kazivanju Jure Klarića, također financijer. Javno i ozbiljno Stipu Mesića povezivalo se s aferama u INA-i. Sumnjalo se tako u njegovu moguću povezanost s međunarodnim krijumčarenjem nafte preko ove kompanije, i to zbog njegovih političko prijateljskih veza s Moamerom Gadafijem, Basharom Assadom te Saddamom Huseinom.

“Piramida kriminala u INA-i vodi prema Pantovčaku”, svojedobno je kazivala zviždačica iz te kompanije Vesna Balenović. Mesić se spominjao i u slučaju Geotehnika pa se tako kazivalo da su Mesić, Željko Dobranović i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović u tajnosti vodili naplatu dugova ovoj tvrki, koje su imale države poput Sudana i Iraka. Mesićeva uloga u toj aferi, kao i u mnogim drugima nikada nije do kraja razriješena. Spominjala se, dakako, vrlo diskretno i njegova veza s Dosjeem Villach, odnosno tajnim računima u Villachu, na koje su novac za potrebe Hrvatske uplaćivali iseljenici. Iseljenik Radovan Smokvina ozbiljno se pozabavio tim slučajem pa se tako govorkalo kako je Mesić time vratio neke usluge prijatelju Hrvoju Šariniću koji je zbog iste te afere bio pod istragom.

Afera koja se nije uspjela zataškati jest kupnja luksuznog stana pri kraju drugoga mandata. Mesić je naime kupio dva luksuzna stana u Zagrebu, od 156 kvadrata vrijedna 260 tisuća eura. Otkuda mu novac za tu nekretninu, pitanje je koje se u javnosti nametnulo, a on se potom pravdao kako mu je novac za stan donirao prijatelj. Javnost doduše nikada nije saznala o kojem se točno velikodušnom prijatelju radi. No, prema pisanju portala tjedno.hr, Mesićevi pomagači u financijskom transferu prilikom kupnje nekretnine su kontroverzni hercegovački kraljevi mesa, Lijanovići.

Njihovo prijateljstvo također nije slučajno jer je bivši predsjednik mesnoj industriji Lijanović omogućio ekspanziju na arapsko tržište, gdje je ova tvrtka prodavala svoje proizvode. Sve to realizirano je uz Mesićevo posredovanje. Za kontakte u arapskim zemljama iskoristio je prijateljstvo s libijskim diktatorom Gadafijem. Da bi se Lijanovići odužili bivšem predsjedniku za poslovnu ekspanziju, odlučili su pokriti njegove investicije vezane uz kupnju stana. Dodajmo da se kao jedan od financijera Mesićeve kampanje spominje i kontroverzni velikogorički tajkun Željko Žužić. Ipak, pozivajući se upravo na onu njegovu “neka institucije rade svoj posao”, valja pričekati trome hrvatske institucije koje će se jednoga dana pozabaviti misterijima koji su se nadvili nad obrve bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića. A do tada on će uživati sve povlastice kojima ga časti siromašni hrvatski narod.