Otvorena sezona lova na hrvatske branitelje i pripadnike HVO

Krunoslav Borić, pripadnik HVO, bio je za vrijeme rata zarobljen od strane muslimanskih snaga i nalazio se više od 11 mjeseci u zarobljeništvu, gdje je bio izložen torturama, premlaćivanjima i mučenjima.Nakon puštanje iz logora odlazi u Australiju, tamo zasniva obitelj, stalno je nastanjen u Canberri (već 20 godina), otac troje djece. BiH 2006 upućuje tjeralicu za Krunoslavom Borićem pod optužbom ratnog zločina i traži izručenje. On je u Australiji uhapšen, ali postupak izručenja nije izvršen jer jednostavno zahtjev i sama prijava nisu potkrepljeni nikakvim dokazima o počinjenju ili sudioništvu u ratnom zločinu a iskazi iz prijave temelje se na iskazu koji je Krunoslav pod prisilom i u zarobljeništvu dao „istražiteljima“. Sam slučaj prema izjavi odvjetnika G. Colleary je pun rupa u optužnici i žrtvu ratnih zličina Borića zamjenom teza proglašava zločincem. Sam ovaj slučaj osim što je izazvao uznemirenost kod naših iseljenika u Canberri otvorio je i pravna pitanja u svezi prava i zaštite koje trebaju biti prema svim građanima Australije jednaki ( slučaj Kapetan Dragan - Dragan Vasiljković) i hrvatski branitelji i pripadnici HVO „koje se bez ikakve istrage izvozi u inozemstvo na temelju zahtjeva za izručenje zbog počinjenja prekršaja“, te dokaza koji bi pali u postupku pred bilo kojim „vjerodostojnim sudom“ . G. Collary traži da austrijski državni odvjetnik preispita odredbe Zakona o izručenju, koji je omogućio zatvaranje Krunoslava Borića i njegovo 4-mjesečno zadržavanje u pritvoru bez podignute optužnice i provedene istrage o opravdanosti zahtjeva, naročito zahtjeva koje dolaze od država gdje je „demokracija u razvoju“. Prošli četvrtak Borić je pušten iz pritvora a da postupak izručenja nije niti započeo. Pitanja koje otvara ovaj slučaj je pitanje relevantnosti dokaza temeljem koji države Srbija i BiH traže pripadnike oružanih snaga RH i HVO, zloupotrebe zatražbi za izručenje radi suđenja na domaćim sudovima, te institucije Interpola u potjernicama za osobama koje su imale u zatočeništvu, podvrgnule iznuđenim priznanjima, na kraju same pustile u razmjenama ili uslijed nedostatka dokaza, da bi ih danas potjernicama dovodile u situaciju dvostruke viktimizacije, urušavanju ugleda koji su stekli u društvu, narušavanju obiteljskih i inih odnosa u zajednici, te na kraju uskratom slobode na koju se nema pravo žalbe ili odštete. Ne podsjeća li vas to previše na slučaj Purda i Marić. Članak koji je objavljen na stranicama portala Canberratimes.com.au u Australiji je izazvao veliku pozornost naših iseljenika u Australiji te njihovim posredstvom uz zamolbu da se ovo objavi,upućeno je nama. Ocjenjujemo da bi članak  mogao  poslužiti kao upozorba i ostalim braniteljima te propitivanje o slijedećim pitanjima:

1. Jesmo li stvarno postali građani EU? I u slučaju istoga tko bi zaštitio naša prava, ili bi to postalo „osobni problem“.
2. Kakve smo to ugovore potpisivali sa državama iz ex SFRJ  i kako smo u njima kao međunarodnim ugovorima riješili  nadležnost za pokretanje postupaka prema braniteljima, građanima RH, Hrvatima iz BiH sa dvojnim državljanstvom (teritorijalna i stvarna nadležnost) za razdoblje prije Dana neovisnosti (08.10. 1991.) a odnosi se na nadležnosti SR Hrvatske koju za period 0d 1990 - 1991. svojata RS kao "pravna nasljednica SFRJ" iako joj taj status UN nije priznao
3. Stvarni status javne objave Registra branitelja od prve kriminalne objave koja je doprinijela uhićenju Marića i Purde, do sadašnje objave (2013, MB)

Lj.C./PDN