OVO SE BRANITELJIMA NEĆE SVIDJETI: Evo kako se nad njih nadvila 'pravna oluja'...

"TKO JE PREVARIO I PODIJELIO HRVATSKE BRANITELJE IZ DOMOVINSKOG RATA? Tko je jednakiji od jednakih i jesu li Ustavna ravnopravnost i jednakost samo fikcije za neupućene? Čemu i komu otvoreno pismo? Hrvatski sam branitelj iz Domovinskog rata kome je učešće u Domovinskom ratu priznato kao "Posebni staž“. Što to znači? To prema našim važećim zakonskim propisima znači da nisam bio "uposleni učesnik“, odnosno da za mene nitko nije uplaćivao poreze i doprinose. Sretnici koji su "ratujući“ i radili, odnosno kojima je neko uplaćivao poreze i doprinose i koji su ostvarili "puno razdoblje osiguranja“ imaju sasvim drugačija prava. To vrijeme njima se računa u "radni staž“ i oni po tom osnovu mogu ostvarivati dodatak na plaću po osnovu "radnog staža“. Oni prvi NE, a skupa su ratovali - kakva ironija? Dalje: Posebni staž se ne upisuje u radnu knjižicu u rubriku "radni staž“ nego u za to predviđenu posebnu rubriku i na njega možete računati i njime se koristiti samo kad zatražite ostvarenje prava na mirovinu (u Hrvatskoj muški: 65 godina, žene 60 godina starosti, ako dočekate, jer kako se cenzus povećava tko zna da li ćete ga stići?). Ali ni tu nije kraj. Opet niste jednaki, ako ste, ne daj Bože radni, mirovinski ili posebni staž "odradili“ u dvije, tri države, onda Vam kod ostvarenja prava na "srazmjernu mirovinu“ neće biti priznat "posebni staž“ kao mirovinski staž u drugoj državi, naročito ako to pravo ostvarujete temeljem Ugovora o socijalnom osiguranju s Republikom Bosnom i Hercegovinom, osim ako ste bili učesnici NOB-a. (oni su bili "priznatiji“ bojovnici od učesnika Domovinskog rata). Ako dvojiš vidi Ugovor. Da biste potpuno bili "ravnopravni po Ustavu“ onda morate "imati sreću“ da Vas državni organi i službe uopće "doživljavaju“ kao čovjeka i građanina. Ja sam to osjetio kod prepiske (dulje od godine dana) s HZMO-om, kod Saborskog Odbora za zakonodavstvo, Vlade RH i ono što posebno iznenađuje Ministarstva branitelja, Predsjednika... Na moja traženja tumačenja "ravnopravnosti“ i "jednakosti“ dobio sam odgovor dio kojeg ću citirati: "Možemo odgovoriti da primjena Ugovora... nije u djelokrugu Ministarstva... ...Kako je ugovor dvostrani pravni dokument to je znači ista situacija i s priznavanjem posebnog staža osiguranja koji dolazi iz Bosne i Hercegovine i taj posebni staž ostvaren u Bosni i Hercegovini ne priznaje se u Hrvatskoj. Ovo zadnje je po nama jako bitno radi razumijevanja cjelokupne situacije kakva se desila nakon zadnjih ratova u našem okruženju. Postavlja se pitanje je li bi Republika Hrvatska jednom broju osoba koje su prije Domovinskog rata radili u Republici Hrvatskoj i po toj osnovi stekli mirovinski staž u Republici Hrvatskoj trebala priznati posebni staž osiguranja evidentiran u neprijateljskim postrojbama u Bosni i Hercegovini u situaciji kad se neka od tih osoba na početku rata u Bosni i Hercegovini priključila neprijateljskim postrojbama u toj državi. Iskreno vjerujemo da je Vaš odgovor na opisanu situaciju negativan. Upravo zbog takvog odgovora nemate razloga za vraćanje znamenja nego ih ponosno čuvajte. S poštovanjem, U potpisu ministar, Tomislav Ivić, prof. Što reći? Želite ih animirati da se pozabave problematikom i učine je manje diskriminatorskom i "ponižavajućom", a oni su ne nadležni i uz to ne znaju da "ovi iz neprijateljskih“ postrojbi već konzumiraju svoja prava (posebno oficiri JNA). Da li se dalje upuštati u bitku pišući tužbe Ustavnom sudu, koji se također u nekim Odlukama proglasio nadležnim ili ne i koga uopće upozoriti na ovakvo stanje? Zaključio sam da je najbolje s istim upoznati branitelje iz Domovinskog rata koji imaju i one koji će tek imati ove probleme da ne očekuju previše, jer nismo svi jednaki, sretni... posebno ako znamo da ima i "sretnijih“ koji su "posebni staž“ (po Ugovoru) ostvarili prije 1.siječnja 1965. godine (mnogi uz dva svjedoka). Ja se ovakve ravnopravnosti i jednakosti odričem. Ako netko od pozvanih i "prozvanih“ smatra da nije ovako, pozivam ga na javno sučeljavanje argumenatima uz obilato dokumentiranje svega što sam napisao, a tu prije svega mislim na Ministarstvo branitelja..., Ministarstvo rada... Pučkog pravobranitelja... Ustavni sud i neka mi oproste svi oni koje nisam spomenuo, jer problem nije samo moj. Također pozivam i sve ljude dobre volje: saborske zastupnike, suce, pravne stručnjake i ostale da mi pomognu suzbiti ovu DISKRIMINACIJU. Ako u tome ne uspijem na našu sramotu ostaje mi samo Sud u Strazburgu. Ivica Bodrušić Izvorni članak možete pogledati OVDJE