Vijesti Najčitanije
Pavković: Gdje su krivci za masovne i ine grobnice?
[caption id="attachment_94222" align="aligncenter" width="449"]
Hrvati bi morali biti sretni, ako im srpski okupatori uopće žele reći gdje su posmrtni ostatci njihovih najmilijih, dok se s druge strane kaže da je zločin – zločin![/caption]
Hrvati bi morali biti sretni, ako im srpski okupatori uopće žele reći gdje su posmrtni ostatci njihovih najmilijih, dok se s druge strane kaže da je zločin – zločin![/caption]
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović je izjavila da bi bila sretna da se pronađe i jedan nestali u Domovinskom ratu, ali zahvaljujući njezinom kolegi pronašlo se čak tri, od više od 1900 nevinih osoba koje još traži Republika Hrvatska...
Tijekom boravka srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u Hrvatskoj, najčešće su se, među ostalim, mogle čuti riječi „odgovornost“ i „popis (traženje) nestalih u Domovinskome ratu“. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović je izjavila da bi bila sretna da se pronađe i jedan nestali u Domovinskom ratu, ali zahvaljujući njezinom kolegi pronašlo se čak tri, od više od 1900 nevinih osoba koje još traži Republika Hrvatska. Svojedobno je Ministarstvo branitelja organiziralo i tribine po nekim mjestima, poglavito Vukovarsko-srijemske županije, ne bi li i na taj način saznali gdje se kriju masovne ili pojedinačne grobnice. Otvorili su i poseban telefon gdje se može i anonimno svatko javiti, ako zna nešto o tome. Rezultat svega toga je „nula“. Tako veliki broj nestalih hrvatskih civila i branitelja kao da je „propao u zemlju“. Nije istina, odnosno laž je da nitko, osobito od Srba, ne zna ništa. Vučić je obećao da će sve učiniti da se pronađu svi ti nesretni ljudi, pa je s tim u svezi pozvao i delegaciju hrvatskih stradalnika u Beograd. Inače, dosad je u Hrvatskoj pronađeno 150 masovnih grobnica i oko 1400 pojedinačnih. Najmasovnija je ona u Vukovaru, odnosno na Ovčari, dok je prva otkrivena u Rakovu potoku kod Kusonja. Nu, na malo kojoj od njih pišu imena stradalih, već se ističu samo brojke, kao da su one sahranjene, a ne ljudi od imena i prezimena. Međutim, ima tu još jedan problem, tim prije kad se zna da su žrtve pronađene u masovnim i pojedinačnim grobnicama dio planiranog i organiziranog srbijanskog zločina, čiji je konačni cilj bio etničko čišćenje, progon i istrebljenje hrvatskog i nesrpskog stanovništva, s dijela okupiranog teritorija Republike Hrvatske, a ne posljedica ratnih operacija i stanja na bojištu, što drugim riječima znači da nije dovoljno samo pronaći nesretnike, već i kazniti krivce! O tome se na žalost ne govori. Hrvati bi morali biti sretni, ako im srpski okupatori uopće žele reći gdje su posmrtni ostatci njihovih najmilijih, dok se s druge strane kaže da je zločin – zločin! Dakle, Hrvatska je već trebala kazniti i krivce za ova teška zlodjela, (ili kazniti one koji su ih tražili tako da ih ne pronađu), jer kako vrijeme ide, tako će nam se dogoditi i ono što nas je zadesilo nakon II. svjetskog rata, a to je da se masovne grobnice nevinih Hrvata još danas pronalaze, poglavito diljem Slovenije, pa i u „centru“ Zagreba, a da zbog toga nitko nije i ne će biti kažnjen. Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
