Nakon Domovinskoga rata u Hrvatskoj je relativno mnogo ljudi oboljelo od PTSP-a, a iznimno veliki broj hrvatskih branitelja je izvršilo suicid. I to na najstrašnije načine. Ljudi koji su bili na prvim crtama obrane, ali i ne samo oni, i danas osjećaju posljedice rata, ali o tome se sve manje govori i piše. Da nema ministra branitelja, bez branitelja, Predraga Matića ne bi se više znalo ni o onima koji su prošli srpske koncentracijske logore. Naime, ministar neprestano iz dana u dan ponavlja kako je on bio u srpskom logoru, pa ispada kao da drugih Hrvata tamo i nije bilo. Ali, nas zanima nešto drugo. Koliko je bivših partizana, a današnjih antifašista, od kojih prema nekim računicama čak još njih oko 39 tisuća (!) prima mirovine, ima PTSP-i? A koliko je i da li je, koji antifašista možebitno izvršio i suicid? Oni su prošli, ovako ili onako, dva rata: II. svjetski i Domovinski rat. Koliko ih je oboljelo od PTSP-a i koliko ih je recimo izvršilo suicid od 1990. do danas? Mediji o tome ne pišu ni slova. Antifašisti također na svojim dernecima ne govore o tome. Pa, zar je moguće da su bivši partizani od čelika, ili pak skrivaju ove i ovakve činjenice? Zar je PTSP-i i suicid isključivo namijenjen onima koji su stvarali slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, ili pak ima i drugih koji su na ovakav način bolesni i koji se na najstrašnije načine ubijaju? Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)