Pavković: Koliko je dosad osuđeno ratnih profitera?

Prvi je, ako se ne varamo, dr. Zdravko Tomac, o Domovinskom ratu rekao – „Nekome metak, a drugima imetak“, što znači - dok su jedni bili spremni dati i život za Domovinu, drugi su na krvi Vukovara, Škabrnje, Gospića, Pakraca, Lipika, Voćina, Karlovca, Osijeka i mnogih drugih mjesta i gradova diljem Hrvatske nastojali prikupiti što više bogatstva. Koliki su se samo obogatili preko noći? A kad ih pitaš: gdje ste bili 1991. ne mogu se ni sjetiti, čak se znaju i naljutiti, kao, pa nećemo sada još i na taj način razgovarati. No, iako je od početka srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku već prošlo 25 godina, ratni profiteri, tajkuni, kriminalci, jednom riječju hrvatski lopovi „igraju na kartu“ zaborava, pa misle da smo svi kratke pameti ili da smo svi oboljeli od rata i ratnih razaranja, pa se nećemo ni sjetiti svih tih koji su nas čitavo vrijeme pljačkali i koji nas i dalje pljačkaju. Koliko je dosad pronađeno i suđeno ratnih profitera? Za njih nisu važili ratni, a kamoli današnji, mirnodopski, demokratski zakoni. Za njih je jedino važan – novac. A s novcem se u Hrvatskoj uistinu može sve kupiti, kao na tržnici. Tko ima novaca ne mora biti ni u istražnom zatvoru (braća Mamić, Bandić, Vidošević, obitelj Cetinski i sl.). Relativno je veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz ovih ili onih razloga strpani na robiju. Oni ni ne pomišljaju na izlazak iz istražnog i inog zatvora jer nemaju novaca ni za kupnju potrebnih potrepština u zatvorskoj kantini, a kamoli za nekakvu jamčevinu. I kad bi kojim čudom izašli iz pritvora, njih ne bi dočekale tv i ine kamere, kao najveće hrvatske lopove i mafijaše. Ne bi ih odmah zvali i u razne tv i radio emisije da se pravdaju. Bivše ratnike nitko ne pita, niti to koga zanima, zbog čega su se našli u tako teškoj životnoj situaciji. Mamići, primjera radi, čim su izašli iz remetinečkog pritvora, kao „junaci“, prvo su otišli na „Dinamov“ stadion, a tek onda doma. Sada samo, i isključivo, pričaju o uspjesima „svoga“ kluba, dok robiju i kriminal uopće i ne spominju. Najuža rodbina popularnog pjevača Tonya Cetinskog (otac, majka, brat…) uskoro će odgovarati za navodnu ogromnu krađu milijuna eura. A da bi se to na određeni način „prikrilo“ nema radio ili tv postaje koja ne emitira pjesme Cetinskog i ne uzdiže ga u nebesa. Zamislite da su kojim slučajem vaše roditelje optužili kao njegove, jedino bi mogli pjevati u vlastitoj – kupaonici. Itd., i tako redom. Hrvatsku su na žalost u ovih 25 godina najviše opljačkali „domaći“ igrači, koji su rat vidjeli samo na televiziji, a većina ni to. Pogledajte malo oko sebe. Koliko ima ljudi koji nisu bili u ratu, a danas imaju sve, čak i „ptičjeg mlijeka“! Na početku rata, mnogi su se enormno obogatili sakupljajući humanitarnu pomoć. Kako može danas netko (možda vaš susjed) imati sve, a do jučer je bio „gol i bos“? Organi gonjenja uglavnom „preskaču“ ove teme. Lakše im je progoniti i osuditi jednog ratnog invalida za 1o tisuća kuna (kao u Koprivnici) na godinu dana zatvora, nego proganjati nekoga koji ni sam ne zna što i koliko ima. Nikada ratni i ini profiteri nisu bili zaštićeniji nego sada. Neki će možda na to reći da to ipak nije tako. A mi ćemo opet javno pitati: koliko je ratnih i inih profitera dosad uhićeno i suđeno? Dajte nam brojke, ako već ne želite imena! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)