Pavković: Mlati praznu slamu

I dalje ministar bez branitelja Predrag Matić Fred čudom se čudi zbog čega ispred njegova ureda u Savskoj 66 u Zagrebu velika skupina hrvatskih stradalnika, branitelja, civilnih žrtava rata i mnogi drugi, na zimi, skučeni u šatoru ne žele otići kući. Pa, taj čovjek osim što nema srca za ljude koje bi trebao predstavljati niti ne shvaća u čemu je problem. Sad je u nekom slavonskom mjestu svečano otvorio lift! Hrvatska televizija odmah je prikazala ovu "investiciju" kao da je riječ o nekakvom neboderu u kojem će biti smješteni ljudi koji su nakon rata ostali bez domova. Ako će nastaviti tim "tempom" već sutra možemo očekivati da će početi svečano otvarati i "kuhinjska vrata", ili pak javne WC-e, što je također korisna investicija. Većina branitelja "svog" ministra uopće ne doživljava, osim kao "pinokija", kojeg svatko malo povuče za nos, a on uporno šuti i trpi, sve za šefa partije i partiju. Nema tome dugo (24. prosinca), umro je ratni ministar policije Ivan Vekić, Junak hrvatskog Domovinskoga rata. Bio je drugi ministar unutarnjih poslova nakon bivšeg Udbaša Josipa Boljkovca. Zapovijedao je i borbenim sektorom MUP-a. Mediji izvještavaju da na posljednji ispraćaj ratnom ministru nije došao nitko iz aktualne vlasti, ni iz Vlade ni iz Ureda Predsjednika, ali što je još žalosnije i neshvatljivije nije bilo ni nikoga iz čelništva MUP-a, na čijem je čelu Ranko Ostojić. S druge pak strane, svi ti koji su ignorirali pokop ratnog ministra obvezno kao "pioniri", na svaku obljetnicu, odlaze jedan do drugoga ("drug do druga") pokloniti se Račanu i ostalim bivšim komunjarama koji su u vrijeme kad se glasovalo za samostalnost hrvatske države iz Hrvatskog sabora otišli na kavu ili gemišt! Nu, nije Vekić jedini Junak hrvatskog Domovinskoga rata kojeg su ovi koji su trenutačno na vlasti marginalizirali i prešutjeli. S obzirom da ti i takvi imaju izniman utjecaj na Radanovu televiziju i ona je prešla preko toga. Ni ostali mediji pod vladinim utjecajem o životu i djelu Vekića nisu posvetili više od dva-tri retka, a većina ni toliko. I onda se Matić i "Kukurikovci" i dalje pitaju: zbog čega se žale branitelji kad smo im "sve" dali? Ako je Matić imao vremena svečano otvoriti lift (Belišće, 23. prosinca), koji vozi pet metara, onda je barem mogao službenim vozilom doći i na groblje u Višnjevac kraj Osijeka i pokloniti se jednom od Junaka Domovinskoga rata. Međutim, Matić je i ovog puta pokazao što misli o hrvatskim braniteljima, a oni mu to ne će i ne smiju oprostiti, tim prije što se i njegovo vrijeme "slave" polako primiče kraju. Vjerojatno već sada piše novu knjigu – "Sve je lažno II". Ili se priprema za neko svečano otvorenje nekog plastičnog WC-a. Zapravo ministra Matića treba žaliti. Nije on kriv što o sebi ima tako visoko mišljenje. Krivi su oni oko njega koji su ga uvjerili da je "bog i batina". Čak su mu rekli neka izjavi da je ozdravio, da više nema PTSP-i, pa je već samim tim činom postao "zdravstveni fenomen". Kad je ovih dana (24. prosinca), uoči Božića, Nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić, posjetio i blagoslovio hrvatske branitelje prosvjednike u šatoru, u Savskoj 66, ovaj sveti čovjek nije ni pogledao prema prozorima ove zgrade, gdje se "sakrivao" Matić sa svojim suradnicima, okružen oružanom pratnjom. Ministar branitelja se nakon odlaska Bozanića požalio što nije došao i k njemu, što se nije popeo stepenicama, pa da i njegovim suradnicima, kaže koju lijepu riječ. Pa, kad je već kardinal bio ispred braniteljske zgrade, zar ne bi bilo, ako ništa drugo, a ono barem koliko – toliko pristojno da se Matić sa svojim suradnicima i oružanom pratnjom, spustio iz svoga "hrama" dolje i da je prvi pozdravio kardinala, tim prije jer su ga pod šatorom čekali sve samo oni koje on "predstavlja"? Kako je kardinal uopće i mogao ući u zgradu koju čuva tajna i ina policija, zaštitari i druge slične službe, kad ga nitko nije ni zvao? Nije valjda Matić mislio da će ga Bozanić tražiti od prostorije do prostorije. Nu, ministru branitelja to na kraju krajeva nije bilo ni važno. Njemu je najvažnije da ima potporu onih koji su trenutačno na vlasti, pa se valjda i stoga ponaša poput "faraona". Jadno i bijedno. Podsjetili bi ga da je već nekoliko godina prošlo od objavljivanja Registra branitelja. Osim razdora među onima koji su bili prvi kad je trebalo tim činom nije učinio – ništa. Sada Registar služi Srbima da na granici uhićuju po "Matićevu popisu". Za nevino osuđenog Veljka Marića nije učinio ni crno koliko je ispod nokta. Čak ga, za razliku od Marijane Petir, nije ni posjetio na robiji. A, sutra, kad bi se kojim slučajem Marić pojavio kao hrvatski generali nakon presude u Haagu u Hrvatskoj, prvi bi, kao "pijani milijarder", stajao pokraj njega. Inače, počeo je Marić dijeliti i odlikovanja za zasluge u Domovinskome ratu. (Vidi ti njega!) Na žalost, samo odabranima. Da se iz svojih "odaja" spustio među one koji su bili prvi kad je trebalo, u šator, tamo bi upoznao pregršt istinskih Junaka Domovinskoga rata, ali... koji od njega sigurno ne bi primili nikakvo odličje. Nisu oni "liftovi", pa da i od njih pravi sprdnju. Nego, Matiću, što je s odličjem Junak Domovinskoga rata? Navodno je trebalo nositi ime po generalu Blagi Zadri. Nije valjda da će trenutačni ministar svečano otvoriti još desetak liftova, a da ne će uručiti ni jedno odličje Junaka Domovinskoga rata, tim prije što ovaj čovjek reče da sva obećanja ispunjava! Stoga, dragi ministre, još je jedna godina prošla, a ti i dalje po tim i sličnim pitanjima mlatiš praznu slamu! Dokle? Mladen Pavković Izvorni članak možete pogledati OVDJE