Nakon što je Vedrana Rudan na svom blogu objavila tekst s naslovom „Što je Oluja?“, kojeg su prenijeli i neki portali, slobodno možemo reći da nam srpski agresori više nisu najveći neprijatelji, da jedna ovakva hrvatska komičarka (najblaže rečeno) nastavlja tamo gdje su ratni zločinci Milošević, Karadžić, Mladić, Kadijević, Stanimirović i brojni drugi stali. Ona je prvi i najbolji novinarski četnik! Piše da zna što je Oluja, pa s tim u svezi navodi da je nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo iz Hrvatske 200 ili 300 tisuća Srba te da smo Olujom „mi“ Hrvatsku očistili od Srba. (sic!) Zatim, ističe da svi oni Srbi koji nisu krenuli na vrijeme, putovima koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, ostali su bez glave ili bačeni u bunar, a i zapaljene su im i kuće. „Oluja je bila sranje od vojne akcije, jer je Oluja u suštini samo organizirana deratizacija Hrvatske. Svi to znamo pa ipak je „mi“ slavimo kao nešto iz čega se rodila Hrvatska. Bože, koliko bi nam svima bilo bolje da se nikad nije rodilo čudovište koje se danas zove Hrvatska.“ Zatim navodi da će u Kninu biti organiziran narodni dernek. „Thompson će svojim tuljenjem u nazočnim Hrvatima i Hrvaticama buditi sve što je hrvatsko. Tko zna da li će naša predsjednica u slavu slobodne nam Hrvatske sitnim ovcama osobno rezati vratove? U posljednje vrijeme ženska lijepi pločice, lovi ribu, ne bi bilo fer da ne pomogne i mesarima kraljevskoga grada“ – vrišti Rudan. Potom je mišljenja da će dvadeset godina nakon Oluje, presiromašni građani Hrvatske platiti slavlje jednog od najvećih hrvatskih poraza, „oslobođenje“ Lijepe naše koja nikada nije bila ni lijepa ni naša. „Najhrabriji“ hrvatski generali bili su i ostali ratni zločinci. Uđu u zatvor pa izađu kako im se generalski kurac digne. Osim što imamo generale ubojice, Lijepa naša ima kriminalce i drugih profila.(…) Ukratko, Hrvatska je javna kuća u koju razbojnici ulaze kako im se digne. Narod službeno jebu dvadeset godina. Traje to i duže“ – veli ova riječka literarna šizofreničarka. Tim i takvim svojim pisanjem uvrijedila je u prvom redu one koji su dali živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Prikazala je Vojno-redarstvenu akciju Oluja kao da je bila prisiljena lagati, kao da su je, za kaznu, u isto vrijeme „j….i“ barem u desetak traktora od Knina do Beograda. No, najžalosnije je ipak da je ovo literarno čudovište (smeće), shvatilo demokraciju kao malu i veliku nuždu. Čas piša, čas sere. Želi i nastoji biti duhovita, a ustvari je sve, samo ne to. Da se tako ponašala u vrijeme Broza i Jugoslavije, cijeli bi život, da oprostite, drkala kurac jugoslavenskim generalima i srpskim četnicima. Ona je i sama svojedobno izjavila da nije Hrvatica i da se time ponosi! Pa, ako je tako, a jeste, možemo li od ove jadne i pokvarene žene nešto drugo očekivati? Da je muško vjerojatno bi je već netko kastrirao, a ovako možete je „j….i“ jedino u dupe, ako vam se digne na ovu i ovakvu srpsku literarnu četnikušu! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)