"Goldstein i Milanović kod mladih generacija de facto relativiziraju ustašku krivnju i zločinački karakter NDH jer tvrde da je ovo što dolazi fotokopija ustaša i NDH. Jer, mlade generacije ne znaju kako izgledaju fašisti i fašizam. Kad im vi sada kažete da stiže fašizam i koristite iste termine koje ste koristili kad im objašnjavate ustaštvo i fašizma u Drugom svjetskom ratu, oni mogu jedino uspoređivati povijesne podatke sa onim što vide! Ljudi koji poznaju Kramarka i slušaju Goldsteina koji tvrdi da će nova vlast otvarati logore i donijeti nasilje u politiku, dakle da će biti svojevrsni Pavelić, mogu postaviti samo jedno pitanje: čekajte, ako je Karamarko kao Pavelić je li onda i Pavelić baš takav zločinac kako govorite? Ako su Gotovina i Markač drugo ime za Juru i Bobana jesu li Jure i Boban uistinu bili krvoločni zločinci, jer Gotovina i Markač to nisu? To što kaže Dujmović možete iščitati iz naslova moje knjige:

2002. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002.

U Napomeni (str. 4) kažem:     Ova knjiga donosi moje članke i polemike tiskane u hrvatskim dnevnicima i tjednicima počevši od 7. prosinca 2001. godine, a odnose se na knjigu Holokaust u Zagrebu, koju je napisao dr. sc. Ivo Goldstein u suradnji sa Slavkom Goldsteinom. Malo ozbiljnija raščlamba knjige Holokaust u Zagrebu pokazuje da iz mnogih njenih dijelova izvire šovinizam prema hrvatskom narodu i to onaj svojstven ljudima jugo–komunističkog svjetonazora. Da ironija bude veća, knjigu je u Zagrebu predstavio predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Slučajno? U toj knjizi pokušao sam skrenuti pozornost na slijedeće: Svjedočanstvo Ulricha von Hassella         Najvažniji podatak za razumijevanje onoga o čemu piše, Goldstein, naravno, uopće ne spominje. Ulrich von Hassell (12.11.1881.- 8.9.1944.) bio je profesionalni diplomat… 1930.-1932. poslanik u Beogradu, 1932.-1938. veleposlanik u Rimu. Pripadao je urotnicima protiv nacizma, uhićen 29.7.1944. i strijeljan 8.9.1944. (u povodu atentata na Hitlera 20.7.1944.). U svom dnevniku ( Ulrich von Hassell, Die Hassell-Tagebuecher 1938-1944 : Aufzeichungen vom Andern Deutschland, Zweite Auflage 1989  /  Drugo izdanje 1989.  pp. 688; Englesko izdanje: The Von Hassell Diaries: The Story of the Forces Against Hitler Inside Germany, 1938-1944 (Der Widerstand: Dissent and Resistance in the Third Reic) na stranici 250 (dnevnik od 5.5.1941). spominje: Edmunda Glaisea von Horstenaua, Austrijanca, kojega je Hitler 12.travnja 1941. imenovan opunomoćenim generalom u Zagrebu/Hrvatskoj. Hassell zakrabuljeno Hitlera naziva “Schickert” i kaže:       [Glaise-Horstenau] je iznio (ispričao) mnoštvo karakterističnih Schickertovih (Hitlerovih, J.P.) izjava, na primjer o židovskom pitanju u Hrvatskoj: tamo su novi gospodari htjeli poduzeti mjere samo protiv novodoseljenih Židova, ali im je on rekao, da moraju postupiti radikalno, jer da novac imaju upravo starosjedioci!  Baš i nisam uvjeren da sam uspio uvjeriti hrvatske povjesničare i publiciste kako se treba češće spominjati ovaj podatak. Tada se još pokušavalo objasniti onima koji – mislilo se – ne razumiju neke tako očite stvari, pa citiram i ono što im kaže tada mr. (danas dr. sc.) Ante Birin i uči «profesora»: Treba biti svjestan da jedan narod od četiri-pet milijuna ne odlučuje o općem stanju. Hrvatska se u jednom trenutku, početkom Drugoga svjetskog rata, u borbi za državnu nezavisnost, ne svojom voljom, našla u situaciji i na strani koju svi znamo i očekivati da NDH može nešto izmijeniti ili biti izuzetak u rješavanju onoga što se u Njemačkoj nazivalo «židovskim pitanjem» bilo je iluzorno. Međutim, danas je očito da su “antifašisti” zapravo istinski fašisti, a branitelji su istinski antifašisti jer su pobijedili velikosrpski fašizam (kome “antifašisti” i danas služe) u borbi za državu svoga hrvatskoga naroda. Zato i ne čudi vijest: Na svetoj misi zadušnici koju je za poginule branitelje u akciji Bljesak, ali i za sve poginule u Domovinskom ratu, te civilne žrtve, vodio vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u prepunoj crkvi u Okučanima nazočili su Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Sabora Josip Leko i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, no premijer Milanović je prije mise nestao iz Okučana. http://direktno.hr/en/2014/direkt/13997/Kolinda-Leko-i-Karamarko-u-crkvi-s-narodom-premijer-Milanovi%C4%87-nestao.htm Naravno, Milanović je potpuno zaboravio na prave probleme branitelja i njihove zahtjeve koje uporno pokušavaju izjednačiti s agresorima. Ali i izbori su za vratom, a nije toliko glup da ne zna koliko su branitelji iz šatora u Savskoj 66 i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara doprinijeli pobjedi Kolinde Grabar Kitarović, pa im kaže:

Nitko braniteljima ništa nije htio uzeti, ako je došlo do nesporazuma, valjda ćemo ga izgladiti.

Prof. dr. sc. Andrija Hebrang kaže:

Današnja vlast nije sudjelovala u oslobađanju zemlje i zato je njihovo postupanje potpuno razumljivo. Ne samo da žele ocrniti uspomenu na Domovinski rat i branitelje nego ju i negativizirati kako bi se opravdali za svoju pasivnost 90-ih. Vrh današnje vlasti nema gotovo niti jednog dragovoljca u svojim redovima. Josipović je prespavao Domovinski rat, Milanović je bio stažist na sudu i osnovao tvrtku s kojom je prodavao usisavače dok smo mi ostali bili na bojištima. Većina ministara Milanovićeve vlade rat je doživjela samo s televizije”, rekao je bivši ministar zdravstva i socijalne skrbi.

Kamo sreće da je samo to, jer tada ne bi bili u funkciju velikosrpskog Memoranduma SANU2.! Zato svakim danom postaje sve očitije velikom dijelu naroda ovo što je rekao Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko na današnjoj 20. obljetnici akcije Bljesak. On je istaknuo kako su nam i veliki datumi sve značajniji kako prolazi vrijeme, kao i predsjednik Franjo Tuđman i hrvatski branitelji. http://direktno.hr/en/2014/direkt/13992/Kako-vrijeme-prolazi-sve-su-zna%C4%8Dajniji-veliki-datumi-dr-Tu%C4%91man-i-branitelji.htm Slično Hebrangu i Karamarku govori Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata (vidi Prilog) 

Obavezno pogledajte, ako niste, današnju Bujicu (gost je bio Stiv Culej uz javljanje Josipa Šimunića i Đure Glogoškog)

Teršelička, optužena za etičku veleizdaju, radi ono što vlast ne smije otvoreno raditi, ali je za to ta ista vlast debelo plaća našim novcem, kaže:

Documenta traži pomoć u prikupljanju podataka i upozorava da je ‘akcija Bljesak obilježena iseljavanjem jednog dijela srpskog stanovništva’

http://narod.hr/hrvatska/documenta-trazi-pomoc-u-prikupljanju-podataka-i-upozorava-da-je-akcija-bljesak-obiljezena-iseljavanjem-jednog-dijela-srpskog-stanovnistva Ona nesvjesno priznaje:

Srbi su u zapadnoj Slavoniji u 4 godine okupacije ubili najmanje 1.700 Hrvata!

Ili sam ja naivan, tj. to je njoj i njenoj Dokumenti drago? http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/terselicka-documenta-nevoljko-priznali-srbi-su-u-zapadnoj-slavoniji-u-4-godine-okupacije-ubili-najmanje-1-700-hrvata Za njenu osudu kao etičku veleizdajnicu vjerojatno će trebati pogledati i:

>>Šefica Documente poput bijesne kobile rže na hrvatske svetinje!

Sjetimo se etičkih osuđenih za veleizdaju: Josipović, Mesić, Pusić i Pupovac, a uz Teršeličku je optužen i Milanović. Pomoć imaju u HND-u: http://hrsvijet.net/index.php/kolumna-damir-pesorda/37236-damir-pesorda-drustvo-novinara-u-hrvatskoj

Zato se ponovno podsjetimo njihovog fašističkog divljanja u Jasenovcu koje Benjamin Tolić naziva Duh nečisti u Jasenovcu (vidi Priloge):

Podsjetimo na ono što je učinio i Josip Klemm. On je još jednom pozvao sve građane koji to mogu da dođu na Skup zajedništva 02. 05. 2015. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu s početkom u 19 sati. Pogledajte i: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/poklonimo-se-hrvatskim-braniteljima-vidimo-se-na-istom-mjestu-gdje-smo-docekali-i-nase-generale Pozivam vas i ja uz novu pjesmu za branitelje iz šatora i sve diljem Hrvatske:

100% ZA HRVATSKU

OTIMAJU SUZU S MATERINOG LICA

KRADU PONOS IZ OKA RATNIKA

STIŠALI SU PJESMU TAJ GLAS POBJEDNIKA

GAZE DUŠE VUKOVARA I MRTVE BLEIBURGA

A U NAMA SE RAĐA ONA ISTA LJUBAV

NA KRILIMA VJERE U OLUJI RAĐANJA

NEKE NOVE PJESME PJESME POBJEDNIKA

ZALEDIT ĆE KRV U SRCU KRVNIKA

100% ZA HRVATSKU

ZA LJUBAV I NAROD SVOJ

SPREMAN ZA DOMOVINU

SPREMAN DATI ŽIVOT SVOJ

100% ZA ISTINU USPOMENE SVETE

100% ZA HRVATSKU ZA DEVEDESETE

Autor stihova i glazbe: Kazimir Mikašek-Kazo

Josip Pečarić

---

PRILOZI:

KLEMM: ONAJ TKO JE STVARNO SUDJELOVAO U BLJESKU, DANAS NE SLAVI

Bez obzira na veličanje, određene obitelji su nakon takvih veličanstvenih akcija zavijene u crno, tvrdi predsjednik Udruge specijalne policije “Nakon 20 godina, svatko tko je bio na ratištu, ne može zaboraviti što nas veže za to. Prvo, sjećanje na one koje smo izgubili. Onaj tko se ne sjeti prvo svog prijatelja, kao da nije bio tamo. Imali smo branitelje koji su bili u prilici dati život, a većina hrvatskih branitelja koji zadovoljavaju te kriterije nalaze se u Savskoj 66 danas. To su dani slave i ponosa, ali isto tako, ne možemo reći da to nisu dani tuge. Bez obzira na veličanje akcije, određene obitelji su nakon takvih veličanstvenih akcija zavijene u crno. Kad pričamo s odmakom od 20 godina, ne možemo ne spomenuti obitelji čijih sinova nema”, rekao nam je Klemm. Prisjetio se braniteljske konvencije u Lisinskom prije godinu dana. “Zato me i srce boli, kada je stotine roditelja i udovica došlo, a ministar kaže da je to šačica. Da jedna majka dođe, to nije šačica. Određeni saborski zastupnici toliko daleko idu da nas nazivaju barbarima i militantima. Ne mogu ne spomenuti premijera, koji u mladosti nije branio domovinu, ali ni danas nema poštovanja prema nama. Onda se pitamo kad političari polažu određene vijence, rade li to s prijezirom pošto nisu ni željeli Republiku Hrvatsku”, nastavlja predsjednik Udruge specijalne policije. Ipak, bez obzira na sve teške i tužne trenutke, dodaje, branitelji su na današnji dan ponosni jer je prije 20 godina Slavonija spojena sa Zagrebom. Dodaje kako je hrvatski narod pružio ruku pomirenja onima koji su se pobunili protiv Ustava RH, ali ona nije primljena kada je zablokirana autocesta. “Isto kao i što danas hrvatski branitelji ponovno pozivaju na dijalog i danas ih se ne razumije i ne želi se razgovarati s nama nego se nažalost obmanjuje hrvatska javnost prikazivanjem određenih neistina i nebitnih stvari”. Ne može se voljeti Hrvatsku samo kada ljetujete na Brijunima Klemma smo pitali može li danas u Hrvatskoj zaživjeti zajedništvo iz ’95? “Ne da može, između hrvatskih branitelja to zajedništvo postoji. S kim smo bili 90-ih godina, i danas smo s njima. Oni koji su sluge i marionete, oni zajedništvo nisu prepoznali ni 90-ih godina. Opet se osvrćem na Savsku 66, da nismo tamo zajedno, ne bi opstali 194 dana. U Savskoj svaki čovjek, bilo to braniteljica, supruga ili majka hrvatskog branitelja, ima svoj ponos”. Uputio je i poruku za 20. obljetnicu Bljeska. “Ja kao hrvatski branitelj prvo želim čestitati svaki dan svakom građaninu RH, jer svaki dan je bitan jer ga živimo u slobodi i samostalnoj Republici Hrvatskoj. U njoj mjesta ima za sve one koji je vole, bez obzira na nacionalnost, vjeru, spol i ostalo. Ali ne možemo voljeti RH samo kada idemo ljetovati na Brijune. Trebamo reći da je akcija Bljesak poslije akcije Maslenica i Medački džep pokazala neprijatelju da su hrvatska vojska i policija spremne i da mogu vratiti zakone RH na čitav teritorij Lijepe naše”. Ipak, na prvom mjestu moraju biti 42 branitelja koja su u Bljesku izgubila život. “Svaka je žrtva velika. Hrvatski branitelji žale i za svim žrtvama svojih neprijatelja. Sigurno da se mi radujemo svakoj pobjedi, tugujemo za svakim danom gdje je pala neka žrtva. Nije stvar samo pobjede, nego se moramo sjetiti prijatelja koji su dali život za to. Onaj tko je stvarno sudjelovao u Bljesku, ne ide slaviti. Meni prvo prođe kroz glavu da si prije 20 godina nekog izgubio, da je jednoj obitelji život promijenjen zauvijek”, zaključio je Josip Klemm i još jednom pozvao sve građane koji to mogu da dođu na Skup zajedništva na Trgu bana Jelačića u Zagrebu s početkom u 19 sati.

---

BENJAMIN TOLIĆ: DUH NEČISTI U JASENOVCU

 To je već postala tradicija: hrvatske vlasti svake godine hodočaste u Jasenovac. Tamo one – na mjestu negdašnjega ustaškoga (i partizanskoga) logora – odaju počast žrtvama Drugoga svjetskog rata. Bilo bi lijepo da je to – to. No to je, na žalost, nešto posve drugo. Tužnu svečanost redovito obeščašćuje retardirana jugoslavenska pizma. Ona komemoraciju pretvara u agitpropovski „čas istorije“. Priredbu, pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, izvode Titovi apostoli. Stoga se odande uvijek čuju dotad nečuvene stvari. Tako je lani Zoran Milanović, „povjesničar iz Špičkovine“, naciju poučio da u Europi nije bilo masovnih progona dok nije uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Ove je godine otkrio da je u vrijeme Drugoga svjetskog rata postojala samo jedna hrvatska vojska – Titovi partizani. Nikakvi ustaše, nikakvi domobrani! Stoga je kao učen predsjednik Vlade održao lekciju neukoj Predsjednici Države. Nju je, veli, oduševila veličanstvena atmosfera na stadionu za vrijeme utakmice u kojoj je hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila norvešku, a stadion se orio od navijačkoga povika „Za dom spremni!“ Trebala je, veli Milanović, zbog toga ustati i dostojanstveno otići. Tu je spretno uskočio promućurni Milorad Pupovac. On je u veljači 1992. po inozemstvu i tuzemstvu trubio da je Katolička crkva u Hrvatskoj pokrstila jedanaest tisuća srpske djece. Bila je to sotonska laž. No ona, zbog blagosti i kaznene permisivnosti „Tuđmanove diktature“, nije nimalo naškodila klevetnikovu poslovnom ugledu. Dapače, kleveta se pokazala kao sjajan ulog u „etnobiznis“, kojim se – po mišljenju dr. sc. Ive Josipovića – dr. sc. Milorad Pupovac bavi. Posve je dakle ako ne prirodno, onda svakako logično da Pupovac otada javno ljubi korisne brojeve, pa bi bilo u najmanju ruku čudno da u prošlu nedjelju nije na dražbi „mrtvih duša“ ponudio najviše. I doista, podignuo je broj jasenovačkih žrtava na – „sto tisuća“, a u pokliku „Za dom spremni!“ znanstveno je prepoznao „znakove narastanja atmosfere fašizacije i nacizacije“ u Hrvata. Odavanje počasti „našim“ mrtvima podrazumijeva ponižavanje „njihovih“ mrtvih. Za to se ove godine u Jasenovcu pobrinuo predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin. On je ocijenio neprihvatljivim jednako odavanje počasti svim ratnim i poratnim žrtvama, a kada je spomenuo Titovo ime, prolomio se pljesak, koji je raspršio i najneznatniju dvojbu o tomu kojim je i kakvim duhom bio prožet cijeli skup. Te ljude očito je Povijest odbacila. A nije ih ni Razum prigrlio. Da jest, trebalo bi ih štošta priupitati. Na primjer, što misli Milanović, čini li njemački Bild njihovu Titu nepravdu kada ga okrivljuje za smrt milijun ljudi i stavlja na 10. mjesto na popisu najvećih zločinaca XX. stoljeća? Ako su ti brojevi izraz „njemačkoga revanšizma“, kako treba shvatiti engleski The Guardian, koji Tita okrivljuje za smrt 570.000 ljudi te ga, u skladu s time, na svom popisu pomiče na 13. mjesto? Treba li to shvatiti kao „saveznički popust“? A ono o Titovim partizanima? Kako razuman čovjek može reći da su partizani bili jedina hrvatska vojska, ako su partizani sami sebi bili Jugoslavenska (poslije i narodna) armija? Nije li ta vojska i u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu krvavo potvrdila svoj jugoslavenski identitet? U partizane su, veli Milanović, išli narod Like, narod Banije, narod Korduna, narod Primorja. Otkud sada hrvatskomu predsjedniku Vlade toliko narodā u Hrvatskoj? Još je luđe to što se Milanović i Pupovac tako bijesno roguše na poklik „Za dom spremni!“ Zar bi „Protiv doma spremni!“ ili „Za dom nespremni!“ bilo bolje? Slab je argument to što ih „dom“ i „spremnost“ podsjećaju na ustaše. Ustaše su i kruh jeli i vodu pili. Zar bi se Hrvati danas, da se umile Titovim revniteljima, zbog toga trebali odreći kruha i vode? Uostalom, i njihov je zločinački kumir bio manje isključiv nego oni. On je ponešto i preuzeo od ustaša. Pa i obrazac pozdrava „Za dom – Spremni!“ neko je vrijeme živio u njegovim osnovnim školama. Redar bi neposredno prije početka nastave stao pred razred, stisnuo desnu šaku, podignuo je na sljepoočnicu i uzviknuo: „Za domovinu s Titom“, a razred bi na to gromoglasno uzvratio: „Naprijed!“ Želimo li se dozvati pameti, prvo ćemo svi mi, pa i gospodin Habulin i njegovi drugovi, morati shvatiti da su svi mrtvi u Hrvatskoj – naši mrtvi, i da svi oni, posvećeni smrću, zavrjeđuju naše poštovanje. Hrvatska je Predsjednica u tom pitanju jasno pokazala pravi put. Odbila je pridružiti se ludovanju duha nečistoga u Jasenovcu i preuzela predsjedničko pokroviteljstvo nad Komemoracijom na Bleiburškom polju, koje je Hrvatski sabor odbacio.