Taj čovjek 30 godina moralno zlostavlja građane, odnosno ovo društvo, a da ti isti građani i to isto društvo nemaju instrumente odgovoriti moralnom zlostavljaču.
U pervertiranom nasilju u svakodnevici. Tu mislim na političku svakodnevicu, jer iz dana u dan, iz godine u godinu, imamo takvu vrstu nasilja u smislu zloupotrebe moći, savršene manipulacije, sotonizacije, uporabe diskursa s temeljnim kategorijama na semiotičkoj razini ustaše, NDH, ugroženost...
A s druge strane, taj isti čovjek sjedi u vlasti te replike NDH, što je, po njemu, današnja RH. U tom smislu Pupovac je za mene – ustaša.
Ova formulacija Pupovac kao ustaša izvedena je iz njegove teze. Da sam u odnosu na taj pojam upotrijebio opozit, ja bih bio razapet. Semiotičkim postupkom denotacija – konotacija napravim taj pomak.
Držim da sam trebao reagirati kao građanin ove zemlje. Naravno, ja kao građanin nemam tu snagu da bih nekoga postavio ili maknuo, niti je to moj posao, ali mogu glasno reći što mislim. Ja mislim da je tom izjavom Pupovac prešao sve granice.
U njegovu slučaju moj diskurs se kreće u ovim gabaritima: okvirima njega kao političara, nepotenciranja etničkog markera uz isticanje republike državotvornog načela, čiji je bit postojanje zakona i vladavina zakona, te njegova primjena na sve bez obzira na pojedinačnost i posebnost. Svaki zakon je po svojoj strukturi općenit, apstraktan i ne odnosi se ni na jednu individuu.
Neke incidente ne treba osporavati Oni su se dogodili, ali jesu li oni autentični ili su dio režije, ja ništa ne tvrdim. Ja samo postavljam retoričko pitanje. To je prvo, a drugo da je moj stav kao onog koji slijedi ustavno načelo je sljedeći: svako fizičko nasilje mora biti procesuirano i ono se ne može selektivno kažnjavati.
Kažnjava se nasilje kao nasilje, a ne da ima etnički predznak pa se jedne kazni, a druge ne kazni.
Ako želimo bili civilizacija, kao društvo moramo suprotstaviti. Ne može me se optužiti da idem na selektivnu interpretaciju na naše i njihovo nasilje. To nije moja shema, niti dopuštam da me se uvuče u takvo što.
Ponavljam, moja je pozicija domoljubna, legalistička. Nasilje je postojalo i zato su tu institucije da se pokrenu procedure. Još nešto, mi imamo posla s fizičkim nasiljem, ali malo vremena koristimo za promišljanje onoga mentalnog, toga moralnog zlostavljanja
S tom pervertiranom igrom moći mi se susrećemo na radnom mjestu, u medijima, represivnom sustavu, sudbenoj vlasti, nekoj korporaciji ili političkoj stranci. Općenito na političkoj razini imamo posla s onim što se u Dalmaciji zove – pila naopako.
Ne može se dopustiti jednom političaru da 30 godina sudjeluje u jednoj kampanji identificirajući cijeli korpus, cijelo društvo s jednom propalom ideologijom. To je za mene uvredljivo jer se nisam borio za NDH. Ja sam se borio za pluralizam, demokraciju, vladavinu prava, tržište, zapadni sustav vrijednosti, za civilizaciju, pravo hrvatskog naroda na državu.
Govorim u svoje ime i ne mogu to raditi u ime ostalih, ali to jednostavno neću trpjeti. I to je jedini razlog zašto sam evo javno istupio.Ništa drugo.
Mislim da su državne institucije. Zato što one u odnosu na zakone, koji ga ne tretiraju, koriste sva moguća sredstva da bi postigao osobne i ciljeve društvene grupe u čijoj je službi, bilo da je to radikalniji dio manjinske zajednice, bilo veće kao što je Republika Srbija. U tom smislu Pupovca gledam kao makijavelista i instrumentalista, a ne političara koji predstavlja jednu manjinsku zajednicu.
MILORAD PUPOVAC JE IZUZET IZ PRAVNIH NORMI!
Izuzet je od propitivanja na registrirana pitanja koje sam sažeo u ovoj svojevrsnoj bazi podataka.
Po meni ima pet tih pitanja. Prvo, nikada nije odgovorio na pitanje o svojoj stvarnoj ulozi za vrijeme rata, zašto se u medijima navodilo kako se bavio obavještajnom djelatnošću. Svaka bi normalna država trebala propitati zakonski za koga je taj čovjek radio u ratnom sukobu, što je radio itd.
Drugo, njegovi bliži članovi obitelji digli su ruku na Ustav RH. Nikada do kraja on to nije objasnio, niti je ikada država postavila to pitanje. Treće se tiče onoga što se u medijima provlači oko slučaja dr. Ivana Šretera, a o čemu najviše zna Slavko Degoricija.
Ja ga dovodim u kontekst toga i ništa više. Najbolje je da jednom zauvijek odgovori i odmakne to od sebe, ako je nevin, pa nitko više neće postavljati takva pitanja.
Četvrto pitanje se referira na gospodarski kriminal u Tesla banci. Unatoč brojnim napisima koje navodim u bazi podataka, država nikada nije postavila to pitanje. Pupovac je bio osnivač i predsjednik Nadzornog odbora.
Peta stvar se tiče financiranja zajednice i novca koji se izdvaja iz proračuna. Pitajte Nenada Vlahovića što misli o o tome. Radi se o istaknutom pravniku, obrazovanom čovjeku i ne mislim da bi podnosio prijave da nema argumente kontra Pupovca.
Upravo na ta pitanja Pupovac treba dati odgovore pravnoj državi. Ali ona ne jer ona ne funkcionira prema emotivnom načelu. Ta pitanja trebala postaviti pa da vidimo ima li u svemu istine, koja jest, a koja nije Pupovčeva odgovornost.
Stvar bi na taj način bila riješena odavno, ali se država boji u odnosu na Pupovca primijeniti načelo zakona da ne bi bila optužena za nekakav etnički progon. Ako se upotrebljavaju zakoni, onda se oni ne odnose na nekakav etnički marker.
Kako je riječ o političkom lukavcu, boje se da bi on to politički instrumentalizirao, pokrenuo priču u međunarodnim okvirima. Pa i sada je time zaprijetio. Međutim, Pupovac i nije toliko kriv što ne odgovara na ta pitanja, nego ja prst upirem u državu.
PUPOVAC PROVODI DRUGI MEMORANDUM
Odgovornost je u nakaradnoj logici vlasti. Vlast je spremna sve učiniti za vlast. Ovdje mi i ne govorimo o etničkim kategorijama vlasti, nego političarima koji tvore tu vlast. Ona je u odnosu na građane potpuno disfunkcionalna.
Ovo je deformirani politički sustav koji ima autoritarna obilježja, personalnu vladavinu, kontrolu i zloupotrebu medija, njihovo pretvaranje u propagandu, zloupotrebu obavještajne zajednice... Umjesto da nas štite od destabilizacije i srpske obavještajne mreže, one se upleću u dvorske igre.
Podsjetit ću vas da su svi, kada se pojavio prvi memorandum SANU-a, govorili o nevidljivom, nepostojećem dokumentu. Ali onda smo mi vidjeli da se pojavio i da je postojeći.
Tako se govori i u slučaju drugog memoranduma. Taj je dokument objavljen u jednom časopisu koji u SAD-u izdaju bošnjački intelektualci. I rukopis ovih događaja posljednjih godina je frapantno sličan onima iz 90-ih. Zato sam u ožujku 2017. na adresu Odbora za vanjsku politiku Sabora uputio dopis i zamolbu da se očituje na ono što piše u novome memorandumu.
A tamo doslovce stoji: "... destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire, slabiti oštricu optužbi protiv Srbije."
Predsjednik Odbora je Miro Kovač, u njemu, među ostalima, sjede i Milorad Pupovac i Vesna Pusić. Ja do dana današnjeg nikakav odgovor od njih nisam dobio.
OPET ĆE HDZ UZETI HADŽIĆEV SDSS U VLADU
U slučaju političara Pupovca, riječ je o bipolarnom poremećaju. Od njega pati i cijela ova vladajuća koalicija. Jer što je drugo nego to kada sjediš u Vladi RH i Saboru, za to primaš novac i onda izjavljuješ da je tvoj glavni grad Beograd ili ideš tamo na instrukcije Aleksandru Vučiću, istom onome koji je 1994.-1995. u Glini držao vatreni govor?!
Taj bipolarni poremećaj nadograđuje se ovim permanentnim moralnim zlostavljanjem građana. To nas je dovelo u situaciju da mi ne smijemo ništa reći jer svi koji nešto kažu budu proglašeni ustašama. I HDZ-ova se pozicija u političkoj psihijatriji može definirati tim bipolarnim poremećajem. Na sve Pupovčeve navode, od nazivanja današnje Hrvatske replikom NDH do njegove šutnje na rehabilitaciju Draže Mihailovića ili pokušaja oko Milana Nedića, HDZ prihvaća kao da je to istina. Ili govore o stabilnosti države, puna su im usta toga, za koalicijskog partnera imaju čovjeka koji je destabilizira. To građane vrijeđa i bio je jedan od razloga da Andreja Plenkovića pitam kada će nešto učiniti.
Do izbora je godinu dana, ali HDZ se neće odreći Pupovca, a mislim da će participirati i u novoj Vladi, ako je HDZ bude sastavljao
Neće im ni dalje smetati to što se radi o stranci koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić.
No, svaki je pojedinac odgovoran za svoje postupke, kao što sam i ja odgovoran za ovo što pišem. Držim da u ovom slučaju ne pišem da bi stvarao problem, nego da bi se našlo rješenje.