Pobijeni u danu: Koliko još treba da se pronađu i osude srpski zločinci?

Zbog čega se konkretno preko ovog slučaja prelazi kao spužvom preko ploče? Tko je taj i zbog kojih razloga ne želi da se i u ovom slučaju krivci kazne? Nema tjedna a da razni pupovci, teršelić, frljići, dežulovići, pusići, lovrić, lucići i tko zna kako se sve ne zovu ne ukazuju na navodne ratne zločince iz hrvatskog Domovinskoga rata. Čitamo da i Državo odvjetništvo relativno često progoni bivše hrvatske branitelje. Svi ti i mnogi drugi se kunu da pravda mora biti zadovoljena te da je u Domovinskome ratu bilo  zločina na jednoj i drugoj strani. Međutim, malo tko pita: što je bilo prvo: kokoš ili jaje? Odnosno, tko je kome prvi ušao u dvorište, gdje se vodio rat: u Srbiji, Crnoj Gori, BiH  ili Hrvatskoj? Međutim, te koji se toliko zalažu za pravdu i pravicu, a sve rade selektivno, tj. od slučaja do slučaja, ponovno ćemo podsjetiti na tragičnu sudbinu obitelji Aleksander iz Vukovara. O njima frljići ne rade predstave, a još manje pupovci ukazuju i na ovakve strašne sudbine koje su zadesile nevine Hrvate. Dakle, riječ je o obitelji koju su srpski četnici pobili u jednome danu. Evo njihovih imena:  Emil (19. kolovoza 1959.),  Vlasta (njegova supruga) rođena je 7. rujna 1966., te njihov sin Matej, rođen 20. srpnja 1989. Svi su ubijeni – 15. studenoga 1991. Mateju je bilo tek dvije godine! Sahranjeni su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru. Emil je bio hrvatski branitelj. Radio je na održavanju veza i pomoću njega je i Siniša Glavašević slao svoja izvješća u svijet. Njegova žena i sin bili su u skloništu. Kad ih je došao podsjetiti, sklonište u kojem su bili isključivo civili, žena, djeca i starci pogodila je četnička granata –namjerno. Od eksplozije tada je poginulo još 11 nevinih Hrvata, samo za to što su – Hrvati. Tijelo malog Mateja pronašli su tek nakon što su počele ekshumacije. Bio je pokopan u zelenoj plahti, u istoj onoj u kojoj su ga stavili u bolnici nakon njegove smrti. Razni pupovci se sigurno sjećaju (ili neka ih podsjete razni stanimirovići) da su srpski četnici u srbijanskim medijima objavljivali fotografije tijela malih Hrvata, među kojima je bilo i beživotno tijelo Mateja te napisali- eto kako Hrvati ubijaju svoju djecu! Monstrumi nisi ni ubijenoj hrvatskoj djeci dali mira (a ne daju im ga ni danas!). E, sad se postavlja pitanje: ako je zločin zločin, koliko još godina treba proći da se počnu procesuirati i srpski zločinci nad nevinim hrvatskim civilima, tim više što je to samo jedan od niza zločina srpskih i inih agresora? Zbog čega se konkretno preko ovog slučaja prelazi kao spužvom preko ploče? Tko je taj i zbog kojih razloga ne želi da se i u ovom slučaju krivci kazne? Jedna cijela hrvatska obitelj ubijena je u – istome danu! Na stotine hrvatskih branitelja leži po zatvorima, ili se protiv njih pokreću istrage u svezi Domovinskoga rata. Gdje je tu pravda i pravica? Osim toga, nedopustivo je da se o nevinim žrtvama Vukovara govori i piše isključivo uoči obljetnice okupacije ovoga Grada, a potom se (namjerno) zašuti i nameću nam se navodni zločini koji su navodno učinjeni u vrijeme obrane slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.