KOLUMNA HERMANA VUKUŠIĆA Tužna je činjenica da, unatoč tome što se srpski veterani nisu javno očitovali o svojoj ulozi kao agresoru u bivšem ratu, teško je očekivati da se međusobni susreti i suradnja između njih i hrvatskih branitelja neće dogoditi Nije prošlo niti 24 sata od obilježavanja druge godišnjice prosvjeda branitelja u Savskoj 66, a Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata sazvala je konferenciju za novinstvo sa jednom točkom dnevnog reda: Josip Klemm, njihov predsjednik i jedan od čelnih ljudi prosvjeda. Prema informacijama dostupnim javnosti, dio članstva udruge nije bio zadovoljan Klemmovim kontaktima sa predstavnikom srpskih ratnih veterana, Miletom Miloševićem, predsjednikom istoimenog udruženja. Ovu inicijativu oštro su osudili i još neki čelnici braniteljskih udruga, poput Josipa Đakića, predsjednika HVIDRA-e. Premda je najava spomenute konferencije dala za naslutiti da će u Udruzi specijalne policije biti burno, na samoj konferenciji priopćeno je kako članovi udruge jednoglasno podržavaju Josipa Klemma u njegovoj diplomatskoj inicijativi, a kao mjesto susreta sa srpskim veteranima predlaže se Bruxells. Molim? Kao netko tko je na stranicama ovog portala ispisao brojne kolumne u kojima sam pokušavao široj javnosti objasniti razloge braniteljskog nezadovoljstva i opravdanost njihovog prosvjeda, sada moram priznati da sam i ja pomalo zbunjen ovakovim razvojem događaja. Kao prvo, dozvolite mi da se malo osvrnem na sam prosvjed koji je trajao 555 dana i koji je u djelu hrvatskog društva negativno prihvaćen, a tadašnja vlast na branitelje je čak slala i policiju. Nažalost, moram danas, dvije godine nakon početka prosvjeda, javno uputiti konstruktivnu kritiku njegovim organizatorima i upozoriti kako mnoge njihove poruke nisu jasno artikulirane i shvaćene u javnosti. Vrhunac nejasnoća motiva braniteljske pobune bio je čuveni „roštilj“ u vikendici Josipa Klemma gdje se, maltene kao počasni gost, pojavio i „zloglasni“ ministar Predrag Matić, protiv kojeg su branitelji okupljeni na roštilju donedavno i sami prosvjedovali! Da se nekako u to vrijeme u javnosti Božjom providnosti nisu pojavili tonski zapisi sa Matićevih kolegija („Busovača, zdravooooo!), šira hrvatska javnost ostala bi i dalje u neznanju kako se vodilo Ministarstvo branitelja. Također, da nedugo nakon „roštilja“ portal Direktno.hr nije objavio fotografije i materijale vezane za tzv. slučaj „Thule“, u javnosti bi ostala nepoznanica kako je bivši Matićev pomoćnik, Bojan Glavašević (sada saborski zastupnik!), zlorabio svoj položaj i koristio državnu imovinu u privatne svrhe. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa tim je povodom donijelo odluku kojom se Bojan Glavašević proglašava krivim za nesavjesno postupanje u obnašanju dužnosti pomoćnika ministra! Teško mi je to reći, ali ove dva primjera rasvijetlila su bijedu bivše administracije u Ministarstvu branitelja puno više od javnih istupa većine čelnika braniteljskog prosvjeda u svih 555 dana. Nažalost, ovaj trend neadekvatnog medijskog prezentiranja zbivanja u braniteljskoj populaciji nastavlja se i kroz slučaj Klemmove mirovne inicijative. Sam Klemm se ponaša kao da o njegovim kontaktima sa Miloševićem ovise budući bilateralni odnosi Hrvatske sa Srbijom (čak zahtijeva da ga primi i Vučić!), a okolnosti njihovih razgovora podsjećaju na špijunske filmove iz doba hladnog rata. Cijelo to vrijeme srpski mediji (NIN, Blitz) pišu hvalopjeve Klemmu kao lideru braniteljskog pokreta u Hrvata, „čovjeku koji je spreman na promjene i stvara promjene“. Čemu sav taj teatar? Ako otvorite stranice udruženja Srpskih Ratnih Veterana (www.veterani.rs), pored par intervjua sa Josipom Klemmom može se jasno pročitati (i vidjeti!) kako je predsjednik udruženja, Mile Milošević, nedavno boravio u Jasenovcu prigodom obilježavanja „75. godišnjice jasenovačkih mučenika“ i položio vijenac kod spomenika žrtvama logora. U isto vrijeme srpska propagandna mašinerija iskoristila je tu obljetnicu da po ne znam koji put lansira brojne laži o revitalizaciji ustaštva u Hrvatskoj danas i radikalizaciji hrvatske političke scene! Zašto se Klemm nije našao sa Miloševićem u Jasenovcu prije par mjeseci, te na licu mjesta pomogao da se razbije mit o Hrvatima kao „koljačima“? Zašto nije svojem srpskom kolegi pokazao koja sve prava uživaju pripadnici manjine njegovog naroda u Hrvatskoj, što se sigurno ovih dana ne može reći za bunjevačke Hrvate? Misli li to napraviti u Bruxellesu? Tužna je činjenica da, unatoč tome što se srpski veterani nisu javno očitovali o svojoj ulozi kao agresoru u bivšem ratu, teško je očekivati da se međusobni susreti i suradnja između njih i hrvatskih branitelja neće dogoditi. Već dvadest godina hrvatski branitelji punopravni su članovi Svjetske Veteranske Federacije (SVF), u kojoj je jedno od temeljnih načela razvijanje dijaloga i komunikacije između bivših zaraćenih strana. Kao bivši dužnosnik ove časne međunarodne organizacije siguran sam da su se neformalni kontakti između hrvatskih i srpskih udruga već dogodili, a politički trendovi u našoj zemlji su danas nažalost takovi da potiču zaborav i bezuvjetno pomirenje. Ovo se moglo iščitati i na spomenutoj konferenciji Klemmove udruge, gdje sami specijalci daju apsolutni oprost onima protiv kojih su ratovali kada kažu „da su međunarodne institucije dokazale tko je agresor“. Sve ovo, nažalost, samo dodatno zbunjuje obične branitelje, razjedinjene u preko 1300 udruga, a o ostatku hrvatskog društva da i ne govorimo...