Bozanić grabi svaku priliku za iskazivanje svoje eurofilske dosljednosti, a ovaj dan je kruna njegovih napora. Da, bio je sam u tome, okružen mladcima i bez trojice njegovih pmoćnih biskupa. Čitava propovijed bila je u znaku Eu, a na kraju mali dodatak o nekim opasnostima te mega –intgeracije. Zlorabio je riječi pape Woytile o europskom zajedništvu, koje je izokrenuo u korist te protu-Božje, protu-ljudske i protunarodne integracije odnarođenih moćnika a ne naroda. Nije zlorabio riječi sada biskupa Ratzingera, koji je nažalost javno i otvoreno zastupao jednu svjetsku vladu, jedan parlament i jednu banku, ali je svemu tome na kraju okrenuo leđa i otvorio put papi Franji, kako bi začipao brojne rupe na Petrovoj lađi.

Ozračje u vrijeme mise u crkvi je bilo otužno, sumorno a jedino je župnik u kratkom nagovoru izrekao nekoliko suvislih rečenica, koje su ipak samo riječi, koje teku bez povratka. Sve je bilo na činovničkoj razini, pa i sam Bozanić pružajući ruku mira kad je došao do Bandića i vidio da više nema njegovih uglednika, nije nastavio pružati ruku nekolicini običnih vjernika, već se okrenuo i otišao u svoj tron. Njegove riječi, neka ova naša žrtva bude ugodna Bogu, odudaraju od njegovih djela, jer je svu energiju uložio na gubitak hrvatske državnosti, slobode i nezavisnosti i uz veliku pomoć moćnika u Vatikanu, kojima je i dalje vjerni sluga, ali svemu dođe kraj. Kao miljenik odnarođenih vlasti, uvelike je doprinio i zatiranju svih žrtava i njihovih plodova, koje su dale svoje živote za slobodnu i suverenu državu Hrvatsku, koju u potpunosti gubimo, protivno volji čitavog domoljubnog i vjerničkog naroda. Čitav kler je posve blokirao u savjesti namećući i zlorabeći neprimjerenu poslušnost, ali to ujedno i govori i o samom kleru, čast rijetkima.

Bozanić često i lukavo miješa Europu i Eu, govoreći o europskoj obitelji i zajedništvu. Razlika između europskih naroda i te nametnute Unije je stravična. Slično je i u obitelji  bez kršćanskih korijena i kršćanskih načela, u kojoj sve odluke donosi otac bez ljubavi,  a taj otac u Eu je EK ili bolje rečeno oni koji su ih postavili, jer nitko ih nije birao. Da ih je netko javno i birao, bilo bi opet isto jer su sve poluge u njihovoj kontroli, pa nije čudno da su odavno ukinuli referendume.

Vjerničkom i domoljubnom puku preostaje samo nada u uskrsnuće i naroda i države Hrvatske, jer žrtve nisu i ne mogu biti uzaludne. Dokaz tomu jest neporeciva činjenica da smo ipak opstali na ovoj povijesnoj vjetrometini okruženi grabljivcima sa svih strana, zahvaljujući vjeri u Boga i Majku Božju, odvjetnicu Hrvata. Nadolazeća pogubna vremena, ojačat će hrvatsko zajedništvo i zauvijek izbaciti domaće izdajnike koji su naša najveća rak-rana tijekom duge povijesti križnog puta.

Sve odluke, svi zakoni pa i promjene Ustava, su donašani bez naroda, pa samim time gube i pravnu važnost, a tzv. izbori su velika prevara i obmana, kao i kod drugih naroda. Jedino tako su i mogli stvoriti tu trulu integraciju, koju službena Crkva u Hrvata a i šire još uvijek podržava. Papa Franjo se itekako trudi, korak po korak, ukazujući na tu pogubnost za čovjeka i Kristovu Crkvu. Put do tog uguravanja RH u Eu je bio planski dugačak, kako bi nas posve iscrpili i onemoćali i jasno posve osiromašili pa u biti ulazimo na nosilima, a od toga izdajnici naroda i države prave slavlje u savezu s nekolicinom najodgovornijih klerika. Ta zamamna široka vrata na putu propasti su  otvorena za izdajnike, za koje je propast njihov spas u posve izokrenutim vrijednostima života.

BOG I HRVATI !

Zagreb, 25. lipnja 2013.                                                       

Josip Kokić-glas naroda