Pokušaj državnog udara!

Ministar obrane Ante Kotromanović izjavio je u subotu kako je zakonom jasno utvrđeno upravljanje oružanim snagama u ratu i miru, pa tako u ratu načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH) prima i provodi odluke predsjednika Republike, a u mirnodopskim uvjetima odluke Vlade, te ustvrdio kako svatko, uključujući i predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, mora provoditi zakon. Ovo je direktni pokušaj državnog udara udbaških struktura protiv državnih institucija, Ustava, zakona i nacionalne sigurnosti. Udbaški štakor Milanović je preko svojeg polupismenog ministra obrane jučer prešao liniju s koje nema povratka. Zadržimo se na sekundu na kretenizmima Ante Kretemanovića. Podsjetio je kako je zadnji put Ustav Republike Hrvatske izmijenjen 2010. godine kada je donesen Ustavni zakon o provedbi Ustava koji je jasno regulirao upravljanje Oružanim snagama, a taj zakon, rekao je "jasno određuje da Oružanim snagama u ratu upravlja predsjednik Republike (članak 47.), a u miru Vlada RH i ministar obrane". Kotromanović je napomenuo kako je osobno potpisao u posljednje dvije do tri godine nekoliko stotina takvih odluka, a zadnja u tome nizu bila je upravo odluka o organizaciji proslavi 20. obljetnice akcije "Bljesak" i mimohoda u povodu te proslave. Činjenice govore nešto sasvim drugo. 1) Ustav je zadnji put izmijenjen 2014. nakon referenduma o braku, a ne 2010. godine 2) Ustavni zakon o provedbi Ustava nije regulirao ništa u svezi upravljanja oružanim snagama, a isti nema članak 47. 3) Ustavni zakon ne regulira tko upravlja oružanim snagama, već to regulira članak 100. Ustava u kojem stoji da je predsjednik republike vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH 4) Niti Ustav, a još manje Ustavni zakon o provedbi ustava, ni jednim slovom ne spominje da Vlada ili ministar obrane niti zapovijedaju niti upravljaju vojskom Kretenmanović, međutim, nastavlja. Na izravno pitanje novinara može li predsjednica Republike "narediti načelniku Glavnog stožera OS RH da zabrani vojsci izlazak na ulice", ministar Kotromanović je kratko odgovorio - ne može, dodajući kako je po članku 58. Zakona o obrani, jasno definirana i razdvojena uporaba OS RH u ratu i miru. I opet, činjenice očito ne stanuju u Kretenmanovićevoj glavi, naime: Naime, zakon o obrani izričito razlikuje UPORABU (Glava 2) i KORIŠTENJE (Glava 3) oružanih snaga. UPORABA oružanih snaga se odnosi na postupke u kojima su oružane snage SUBJEKT dakle izravno, dok se KORIŠTENJE ne postupke u kojima su oružane snage OBJEKT, dakle neizravno. UPORABA oružanih snaga se odnosi na aktivno djelovanje oružanih snaga u ratnom stanju i stanju neposredne ugroženosti u Hrvatskoj, izvan Hrvatske, kao pomoć državama saveznicama, kao pomoć EU te u sudjelovanju u mirovnim misijama. Tu je jasna i nedvosmislena linija zapovijedanja kojoj je na čelu samo i isključivo predsjednik republike. KORIŠTENJE oružanih snaga odnosi se samo na situacije kada se vojska može koristiti kao ispomoć u slučaju elementarnih nepogoda, katastrofa i nesreća, međutim ni tada zapovijedanje vojskom ne preuzimaju ni premijer ni ministar obrane, oni samo KORISTE oružane snage u neoružanim operacijama zaštite ili spašavanja kojima rukovode, a linija zapovijedanja ostaje potpuno identična kao i uvijek. Vlada i ministar obrane samo KORISTE, a ne ZAPOVIJEDAJU oružanim snagama. Kretenmanović je očito teška budala kad ne razlikuje pojmove UPORABE od KORIŠTENJA, iako je on osobno vjerojatno bio predlagač zakona koji je donesen 2013. godine, a isto tako ne razlikuje pojmove vojnog djelovanja oružanih snaga u mirnodopskim uvjetima od nevojnog djelovanja oružanih snaga. Ovo je bespogovorno direktni pokušaj državnog udara i preuzimanja nadzora nad vojskom od strane neovlaštenih osoba, suprotno Ustavu i suprotno zakonu. Država u kojoj vladajuće, i to sigurnosne strukture, ne znaju tko zapovijeda vojskom je faktično u izvanrednom stanju, i to svi građani moraju imati na umu. Ovakva situacija se ni najmanje ne razlikuje od državnog udara koji su 1991. provodili Milošević, Kadijević i JNA. Radi se o političkom preuzimanju i instrumentalizaciji vojske u cilju zaštite udbaških struktura i vlasti u njihovim rukama. S tim da se ne smije zanemariti mogućnost da udbaška vlada u RH za ovo ima  podršku Rusije, kao što je to Milošević imao 1991. godine.