Ja sam izgubila djetinjstvo i nije mi žao, ali žao mi je branitelja. Danas ne plačem zbog sebe, nego zbog njih. Molim vas, poručite im da sam uz njih, da dišem Hrvatsku, da se svoga ne stidim. Molim vas, oprostite, očajna sam – dijeli s nama očajna Željka, simbol vukovarskog stradanja. Mnogi se sjećaju uplakane djevojčice u vukovarskoj koloni... Plava jakna i jednako tako plave oči niz koje su se sljevale suze straha dok hoda među leševima, poznatim i nepoznatim. Željka Mitrović je kročila prema slobodi, ali kaže, još je nije dočakala. Željka i danas u razgovoru s nama, neprekidno plače: - Ne dam na branitelje. Neka zapamte oni koji ih ne poštuju... Oprostite zbog suza, ali emocije su prevelike, sve mi je prebolno. Ja sam izgubila djetinjstvo i nije mi žao, ali žao mi je branitelja. Danas ne plačem zbog sebe, nego zbog njih. Molim vas, poručite im da sam uz njih, da dišem Hrvatsku, da se svoga ne stidim. Molim vas, oprostite, očajna sam – dijeli s nama očajna Željka od koje doznajemo da je i sama udana za branitelja, ratnog vojnog invalida. - Žao mi je što ne mogu biti s braniteljima, nisam u mogućnosti. Ali, poručite im da znaju kako sam s njima od prvog dana. Poručite im da ne odustaju, da ustraju u zadnjoj bitci. Ja ne mogu podnijeti pomisao da bi nakon svih svojih pobjeda sada mogli izgubiti. A što se tiče ministra Matića i Bojana Glavaševića, njima sam se odlučila obratiti pjesmom – kaže Željka i čita svoju poetski upakiranu poruku: "Što reći... Ne znam. Ostao sam bez riječi Ukopan u ovoj nepravdi. Što se događa mojim suborcima? Grč mi na licu, Dijete me u bunilu gleda S pitanjem, što je tata? A ja... Ja odgovora nemam, Samo glavu spustim I dalje stojim kao sjenka. Ne znam kuda... Kamo krenuti. Svašta mi prolazi kroz glavu, Cijeli moj život gušim se u ovom bunilu. O, gospodine ministre... Pa, što nam to činite? Dali smo sebe, svoje zdravlje, mladost. Mnogi su dali svoje živote da bi vi danas S nama brisali pod. Može vas biti sram! A i tebe Bojane... Ti koji bi trebao razumjeti žrtvu, Ti koji si izgubio sokolovo krilo Koje te branilo, Slobodu ti dalo.. Može te biti sram samog sebe, oca svog I cijelog hrvatskog naroda. A ja, baš zbog vas Koji ste se dali za Judine škude Odgovora nemam... Al, samo jedno znam... Ako bude trebalo, razmišljati neću: Opet ću sa srcem krenuti u borbu za slobodu!  

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: Screenshoot youtube

Izvorni članak pogledajte OVDJE