Predizborna demagogija Zorana Milanovića Čovjeka kojega je predsjednik SDP-a i aktualni predsjednik Vlade RH Zoran Milanović svojedobno nazivao zločincem, sada smatra poželjnim i prihvatljivim pa bi njegovim imenom nazvao zračnu luku u Zagrebu. Riječ je, dakako, o prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, jednome od najvećih hrvatskih političara u povijesti, pod čijim vodstvom je ostvarena samostalna i slobodna hrvatska država. On je umro prije 16 godina, ali kao da je još živ jer mu se svi hrvatski političari svako malo vraćaju, i oni kojima je nesporni uzor u obnašanju državničke dužnosti, i oni koji njegovo doba smatraju promašajem i štetnim za interese hrvatskoga naroda (a, na žalost, ima takvih). To pozivanje na Tuđmana, kad se malo pogleda ispod svih demagoških ispraznica, samo svjedoči o kompleksima aktualnih hrvatskih političara koji snagom svoje vizije, izobrazbe, hrabrosti i umijeća, nisu Tuđmanu ni dokoljena. Po mnogima, Hrvatska je u novijoj povijesti imala samo jednoga državnika, to je bio Tuđman, svi ostali nisu ničim dokazali da imaju državničku auru ni u povoju. Bilo bi dobro da je čelnik SDP-a Zoran Milanović doživio nekakav intelektualni, racionalni i objektivni uvid uTuđmanovu politiku i da je promjena njegova stava prema hrvatskome predsjedniku posljedica spoznajnoga pomaka kojim bi odbacio prijašnje zablude i predrasude. Na žalost, u to je teško povjerovati jer je Milanović i prije, da je htio, barem dok je bio službenik sustava u vrijeme HDZ-ove vlasti, mogao ispravno valorizirati njegovu politiku, njezine dosege i rezultate. Milanovićeva promjena odnosa prema Tuđmanu najvjerojatnije je posljedica makijavelističke nužde. Približavaju se izbori, on grčevito želi zadržati vlast u Vladi i u stranki i vrlo dobro zna kako prolaze svi oni na izborima koji kampanju i retoriku grade na demonizaciji Tuđmana. Milanović sada nudi rehabilitaciju Tuđmana znajući da Tuđmanu nikakva rehabilitacija nije potrebna. Tom rehabilitacijom pokušava u očima birača zapravo rehabilitirati sebe. Istodobno, pokušava, također iz praktičnih predizbornih razloga, izbiti iz ruku svome glavnome političkom konkurentu, Tomislavu Karamarku, taj predizborni HDZ-ov adut. Ivica Pančić, SDP-ov disident, koji je nedavno pristupio novoosnovanoj stranci Ive Josipovića, podsjeća da je još prije nekoliko godina Zoran Milanović odbijao prijedloga da se Tuđmanovo ime dade bilo čemu i da ga je rezolutno nazivao zločincem. Tuđman – neprolazna vrijednost Danas, nekoliko godina, poslije, Zoran Milanović ne samo da bi Tuđmanovim imenom nazvao zračnu luku, nego bi lamentirao nad činjenicom da prvi hrvatski predsjednik .nema svoj trg u glavnome gradu Republike Hrvatske, a ono što se ipak, voljom gradskih vlasti u Zagrebu, naziva Tuđmanovim trgom više je izrugivanje s Tuđmanom nego odavanje mu počasti. U Milanovićevu shemu naknadnoga priznanja Tuđmanu uklapa se i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je svojedobno Tuđmana podrugljivo nazivao Pantelijom s Pantovčaka, a danas slavodobitno obećava izgradnju najljepšega trga i spomenika u Zagrebu za prvoga hrvatskog predsjednika. Zoran Milanović govori danas pozitivno o Tuđmanu s pozicije predsjednika Vlade RH pa bi se reklo da izražava stav čitave te heterogene ljevičarske koalicije. No to je vrlo upitno s obzirom da u toj Vladi sjedi i čelnica HNS-a Vesna Pusić koja svih ovih godina riga otvorenu mržnju prema Tuđmanu i njegovoj politici, pri čemu ga je optužila i za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Hoće li sada i Vesna Pusić pristati na naglu apoteozu dr. Franje Tuđmana, a ne samo Milanović i njegovi poluprimitivni jastrebovi u stranci poput Stazića, Hajdaša Dončića i ostalih. Još je jedan razlog iznenadnoga Milanovićeva divljenja Tuđmanu. To je bivši jugoslavenski tiranin Josip Broz Tito, istinski Milanovićev svjetionik u politici. Milanović, naime, poseže za Tuđmanom kako bi ga smjestio u neveliku skupinu najzaslužnijih Hrvata zajedno s Titom, ne bi li time Tita obranio od neumoljive povijesne istine koja sve više izbija na vidjelo i koja je porazna za Josipa Broza Tita. U Brezovici je krajem prošloga mjeseca premijer izjavio da su Tuđman, Tito i Stjepan Radić najzaslužniji Hrvati pa, kako je rekao, komu se to svidjelo, a komu ne. Tuđman svakako jest imao svojih osobnih olakotnih okolnosti u procjenjivanju Tita, ali politički je i povijesni nonsens na taj ih način povezivati s obzirom na to da je, nakon svih masovnih zločina počinjenih nad Hrvatima u socijalističkoj Jugoslaviji, Tito do kraja poručivao da će Sava prije poteći uzvodno nego što Hrvati dobiju svoju državu, a Tuđman ju je stvorio iako je Sava „tekla uzvodno". Tuđman je jednostavno neprolazna vrijednost. Nazvali ovi ocjenjivači Tuđmana njegovim imenom zračnu luku, parkove i trgove, ili ne nazvali, on će ostati u pamćenju naroda kao najveća vrijednost za razliku od ocjenjivača za koje nitko ne će znati već za nekoliko godina.