Prenosimo Vam priču ogorčenog hrvatskog branitelja sa facebook profila, te se odričemo svih odgovornosti i prava na tekst i fotografiju. POSLJEDNJA BITKA! Suma sumarum, nakon tri dana prosvjeda hrvatskih branitelja; jedna braniteljica manje. Branitelje se smjenuje ispred Ministarstva branitelja. I opet napada. Vrijeđanje i omalovažavanje od onih za koje se traži smjena. Predraže, bolestan si. Ne od PTSP-a, već psihički bolesnik, patološki lažjivac. Bojane, što se čudiš da je netko bacio papirić na tebe? Provocirao si cijeli dan, govorio si o PTSP-u i vrijeđao. Jesi li se jučer sjetio branitelja koji boluju od PTSP-a, jučer je bio njihov dan. Ne za čestitati, jer na bolesti se ne čestita. No, tko te odgoji balavče jedan, da 100-HRVI, koja u ratu nije položila život za tvoje bezbrižno djetinstvo, a jučer ga je zbog tebe i tvog šefa položila. Sa metkom i gelerima u sebi, ali umrla je zbog vašeg ponižavanja i vrijeđanja. Nije ni Jaca bila sjanja, rezala je mirovine, ali nije vrijeđala i omalovažavala hrvatske branitelje, a vi to bezrezervno činite, samo da isprovocirate masu, samo da dođe do prolijevanje hrvatske krvi, da može Ostojić izvršiti demostraciju sile svoje policije. Vi ulazite u povijest Ministarstva branitelja, ali kao osobe koje vrše genocid i žele istrijebiti hrvatske branitelje.  Druže Predraže, kada govoriš o svom ratnom putu, progovori onda i o crvenoj škodi, koje si ti to tenkove uništio, pataloški lažljivče. Tražiš referendum, s kojim pravom ljestvicu podižeš na 50% + 1 branitelj, idemo ustavnim pravom, ali što vi znate o Hrvatskom ustavu. Obraćam se svojim bližnjima, obraćam se onima koji me dobro poznaju, oni koju znaju kako razmišljam i što sam u stanju učiniti. Večina nas pomalo, ne pomalo, već osjećamo umor od svega, umor od stalnog progona unutarnjeg neprijatelja. Nismo više u stanju skrbiti za našu nezaposlenu djecu, nismo u stanju više se brinuti za sebe jer 12 godina gutam tablete da bi donekle normalno funkcionirao. Jučer dok su vidjeli moju žutu kutijicu s medikamentima, bilo je zgražanje. Pa što činiš čovječe? Hoću biti normalan, hoću držati se pod kontrolom. No, nakon svega, mogu li biti normalan, mogu li biti miran, da vi pljujete po nama, a da mi i dalje šutimo. Nismo mi partizani, da se još uvijek razmnožavamo, mi smo hrvatski branitelji, koji pomalo izumiru, a velikom zaslugom Ministarstva branitelja, tamo još od Pančića. Prekardašili ste, dosta je više, ne možemo više trpiti teror, ne mogu slušati stalno, obuci majicu, jer tvoj znoj upija krevetninu i krevet i tako 12 godina znojnih noći, umjetnog spavanja pod tabletama, 12 godina ponižavanja, prozivanja, tlačenja, ne razumijevanja. E dosta je toga. Ne mogu više. Mogu li ja svojoj djeci objasniti da sve što radim, radim zbog njih, mogu li objasniti da više nemam snage za psihološki rat. Ne, ne mogu. Pitaju me, tata ideš li opet? Nisu mali da ne bi razumjeli. Da, idem. Sada ili nikad više.

Braćo po oružju, ako sada ne završimo ovaj specijalni rat protiv nas, protiv hrvatskog naroda, nećemo to više nikad uspjeti. Uspjeli smo stvoriti državu, sada ju opet moramo obraniti od crvenih kmerova.

Ne zanimaju me zakulisane igre, ne zanima me tko će biti novi ministar, zanima me kako promijeniti Zakone, Ustav, urediti ovu državu kakvu smo htjeli. Ja i mnogi poput mene, nemamo više vremena čekati, mlađi od nas, još imaju neku šansu, mi ne. Nekima je ovo poslijedna bitka, možda i meni, zato shvatite da nije vrijeme da se sjedi kod kuće, jer oni nas ne štede i žele nas uništiti do poslijedneg. Povrataka više nema ili ćemo dobiti ili nas više nema. Ja krećem u poslijednu bitku, nemam što više izgubiti, nemam više što i koga čekati. Vidimo se braćo u Zagrebu. BVB Napisao/ D. Š. Š. Izvorni članak pogledajte OVDJE