Hrvatski branitelj Predrag Babić: Posljednji opraštaj i Kolona sjećanja (poezija)

Posljednji oproštaj Gledam te obnaženu i golu Rastrganu i mrtvu Na tom paklenom odru. Samo raspelo preko puta i posljednja pjesnikova suza Srce što slomljeno kuca Svjedoci su nijeme strave Ubijene moje zemlje. U toj sablasnoj noći i jutru koje neče doči Iskopane divne oči Jedinoj i miloj majci. Dok padam na koljena od siline kletoga bola ni sina ni unuka da te u grob sprema. Stalo je vrijeme i kazaljke Ugasle sve su nade. Ni viteza ni štita ni plemenitoga roda Da uvije te u platna tvojih dragih boja. Sutra koje ne postoji I ja cu uskoro poći I pokapam te samu Usnulu i jadnu Na milost dajem Bogu Da zagrlis Rajsku Djevu i opet vidis palu djecu jer na ovome svijetu Doživjela si samo izdaju. Hrvatski branitelj Predrag Babić   Uskoro u tisku druga Zbirka poezije hrvatskog branitelja Predraga Babića >> Kroz maglu <<   Kolona Sjećanja Na spomen Gradu heroju-Vukovaru

Krike i sad čujem Kroz ravnicu: U toj koloni sjećanja, Ostala su draga lica.

Jauci sada zvone, Umjesto balade, Hrvatski sin pade, Vukovaru, grade.

Duge kolone I krvave slike- Nestalih Hrvata Sjene me plaše.

Vapaj starca Na koljenima- U njega puca Zvijer bradata.

Krici me i sad bude, I sve te strahote Vukovar kada pade Od četničke granate.

Kolona sjećanja Neka bude vječna, Da ne zaboravi Hrvatska cijela.

Neka nas prate Grada Heroja vapaji, Neka ne zaborave Naši sinovi.

Vukovar kada je pao Hrvatsku je zemlju snio.

Hrvatski branitelj Predrag Babić