Posljednji dani: sjećanje na herojski otpor Vukovara - 16.11.1991.

Obrana se cijelo vrijeme nadala dolasku postrojbi HV-a. U Borovom Naselju su pojedine skupine branitelja još uvijek sa zadnjim rezervama streljiva vodile ogorčene borbe

Dana 16. studenog 1991. godine palo je i jako hrvatsko uporište Nijemci, a u Borovom Naselju su pojedine skupine branitelja još uvijek sa zadnjim rezervama streljiva vodile ogorčene borbe protiv srpskih agresora, nadajući se prodoru elitnih postrojbi HV iz Slavonije koje su trebale deblokirati herojski grad. Hrvatska obrana je na početku borbi u Vukovaru, u kolovozu 1991. godine,imala oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varaždin, NZ Vukovara, 4. Bojnu 3. "A" brigade ZNG-a, skupinu 1 "A" brigade ZNG-a, te skupinu od 58 pripadnika HOS-a. Postupnom dostavom oružja iz osvojenih vojarni JNA broj branitelja je narastao na oko 1.800, a najviše do 2.000 ljudi u samom gradu, dok ih je pred sam pad grada na cijelom bojištu bilo najviše 6.700. Ukupan broj oklopno-mehaniziranih sredstava također pred sam pad grada na cijelom bojištu bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 1 VBR te 68 minobacača. Veliku snagu obrane činila je 204. brigada HV, koja se u službenim popisima i dokumentima HV-a vodila kao 124. brigada Hrvatske vojske, a koja je formirana od pripadnika naoružanih postrojbi u Vukovaru dana 25. rujna 1991. godine. Unatoč njihovoj malobrojnosti i slabom naoružanju, vukovarski branitelji su bili daleko bolje psihološki i borbeno motivirani od njihovih protivnika jer su u dosta slučajeva njihove obitelji bile u gradu i okolici, pa su se borili s više snage, borbenosti i požrtvovanja, a na ruku im je išlo i poznavanje gradskog terena, koje im je davalo velike obrambene prednosti. Ključnu ulogu u smišljanju defenzivne taktike koja je tako dugo zadržala agresore izvan Vukovara tijekom borbi imali su zapovjednik Mile Dedaković Jastreb, tenjegovi zamjenici u Vukovaru i borovu Naselju Blago Zadro i Branko Borković, koji su stvorili učinkovitu združenu zapovjednu strukturu brigade od prethodno odvojenih elemenata. Njihova taktika se temeljila na integraciji cijelog obrambenog sustava, koji je uključivao miniranje prilaznih puteva, ekipe protutenkovskih lovaca, snajpere i dobro utvrđene obrambene položaje. Ova je integracija vrlo uspješno usporavala i razbijala napade JNA do posljednjeg trenutka uspješne borbe protiv premoćnog protunapada, koji bi natjerao i najhrabrije hrvatske branitelje na povlačenje. Obrana Vukovara se cijelo vrijeme nadala dolasku postrojbi HV i uspješnoj deblokadi iz pravca Slavonije. Bilo je više takvih pokušaja deblokade Vukovara, ali su ostali neuspješni zbog velikih gubitaka od ubitačne topničke vatre JNA. Do svoje pogibije je Blago Zadro osobno vodio vrlo riskantne kontraakcije zaustavljanja tenkovskih prodora JNA na Trpinjskoj cesti, stvarajući na njoj velika „groblja tenkova“, koja su bila najbolja obrana grada. U jednoj takvoj akciji samo je Žarko Manjkas – Crvenkapa uništio četiri tenka T-55. Izvorni članak možete pogledati OVDJE