POZVAO ČETNIKA U SVOJU KUĆU: ‘Dođi, ključ ti je na prozoru… Samo ne znam kako ćeš izaći’

NEUSTRAŠIV “Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja”, rekao je 16. listopada 1991. Blago Zadro, prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu. Istog dana pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru… Blago Zadro bio je rođeni vođa. Kao takav se pokazao i prije rata kada je u ime svojih radnih kolega iz tvornice “Borovo” poveo veliki prosvjed prilikom čega je hrabro istupio i sasuo istinu u lice tadašnjem državnom vrhu. Zadro, veliki čovjekoljubac i borac za pravdu, i te 90-te godine riskirao je zatvor zbog javnog prokazivanja kriminalaca. Mnogi pamte ono što je tada kazao: “Meni nije važno tko gore sjedi, nego mi je važno tko kako radi. Mi u Borovu imamo znanja, ali i puno lopova. Ovo ću sada reći, pa makar me sutra odveli u zatvor: Da nisu opljačkali Borovo, mi bi danas imali plaću do 1500 maraka! Moramo biti složni i ne smijemo se dijeliti po naciji… Mi smo svi radnici Borova”, grmio je Zadro pred tisućama prosvjednika. Svatko tko je tada slušao i gledao Zadru, a predosjećao rat, mogao je znati da pred njim stoji veliki vojskovođa. Tako je i bilo.. Zadro je jedan od rijetkih koji je bio zahvalan što ima priliku riskirati život i ratovati za Hrvatsku. Upravo to je rekao pred televizijskim kamerama 27. 9. 1991. godine: “Ja sam Blago Zadro, radnik PU Vinkovci. Zahvaljujem se gospodinu načelniku što me poslao da budem na prvoj liniji u Borovu i da branim Hrvatsku na ovom području”, rekao je heroj, nepunih 20-tak dana prije smrti. Luda hrabrost Blage Zadre Mnogo toga odvažnog učinio je i kazao Zadro. Njegov suborac Dragan Luketić svjedočio je o Blaginoj hrabrosti: “Bilo je to 1991. Bio sam kod Zadre u njegovoj kući kada mu je zazvonio telefon. Njegova supruga Kata je vrisnula, pa mi je Blago objasnio da, kada je on na terenu, četnici iz Borova zovu Katu, psuju i prijete klanjem. A onda je on uzeo slušalicu i rekao: “Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj… Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći”. Točno prije 24 godine, agresori su prodrli tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Srpske su postrojbe prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert. Do Zadre, nažalost, nije došla informacija da su Srbi ušli u Vinogradsku s pješadijom i tenkovima, pa je krenuo Kupskom ulicom s Kalašnjikovim u rukama. Ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blago Zadro, hrvatski heroj, ubijen je rafalom iz mitraljeza, a 1992. na Kupresu pogiba i jedan od njegovih trojice sinova, Robert. Zadrina supruga Katica i danas je u crnom, u tuzi za svojim najmilijima.