Predsjednički izbori u vremenu nacionalne veleizdaje

Identifikacija predsjedničkih kandidata U nijednoj demokratskoj državi Europe i svijeta nezamislivo je da sin bude predsjednički kandidat, ako mu je otac pripadao nekom režimu koji je suprotan demokratski načelima i k tome još na nekoj visokoj funkciji nalogodavca, ili ima neku drugu mrlju koja nije prihvatljiva načelima demokracije. Još je manja mogućnost da takav kandidat bude izabran za predsjednika države. Takvi slučajevi su poznati i jedino mogući u represivnim režimima kao što je unitarističko komunistički režimi. Naime, bitna karakteristika komunističkih sistema je u represiji i indoktrinaciji naroda, a ta propagandno obrazovna indoktrinacija obmanjuje narod do te mjere da narod ne vidi otkuda mu dolazi zlo i tko ga tlači, progoni i pljačka. Hrvatski narod pretrpio je neviđene progone i indoktrinaciju za vrijeme velikosrpsko-komunističkog režima od 1945. do 1990. godine. To je razdoblje totalne obespravljenosti hrvatskog naroda po nacionalnom i kulturnom pitanju, poznato po srbizaciji pisma i jezika i negiranje hrvatske nacionalne kulture, običaja i svega što simbolizira hrvatski nacionalni identitet, te sistematske pljačke Hrvatske. Školske udžbenike i povijest pisali su nam velikosrpsko – komunistički vlastodršci, a sve što je suprotno njihov ideologiji bilo je strogo zabranjeno. Danas kada su u Hrvatskoj na vlasti izvorni recidivi velikosrpsko-komunističkog režima, školske udžbenike još uvijek nam pišu velikosrpsko-komunistički ideolozi. Dakle, i danas se raznim ideološkim obmanama vrši indoktrinacija naroda, negiranjem i obezvređivanjem nacionalnih tekovina ostvarenih u Domovinskom ratu, a veličaju Titov velikosrpsko-komunistički režim, te negiraju ogromne zločine nad hrvatskim narodom, koji se danas otkrivaju u preko 1500 masovnih grobnica sa preko 960.000 kostura Hrvata. I prije toga, pune 22 godine, od 1918. do 1941. godine, razdoblje je neviđene velikosrpske diktature u Karađorđevoj Jugoslaviji, sa zabranom svega što je simboliziralo hrvatski nacionalni identitet. Posljedice te stoljetne indoktrinacije danas vidimo kad hrvatski narod ne prepoznaje svoje progonitelje i sam taj režim, čije je ideološke slijednike ponovo izabrao hrvatski narod, da vode hrvatsku politiku u približavanju nas velikosrpskom agresoru, i da nam pišu školske udžbenike i tako nastavljaju odgajati hrvatsku djecu. Hrvatsko nacionalno etičko sudište optužuje za veleizdaju U herojskom gradu Vukovaru, 20. rujna 2014. godine, održana je prva sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) sa zadatkom utvrđivanja veleizdajničkih pojava u današnjoj Hrvatskoj, imenovanja najvećih izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa i izricanje optužbi. Sjednici je prisustvovalo 35 istaknuti hrvatskih intelektualaca – domoljuba, s tim da neki nisu nazočili sjednici, ali podržavaju rad i program Etičkog sudišta. Prva sjednica održana je u Vukovaru jer je na taj grad izvršena prva srbočetnička agresija, a i danas se vrši agresija na Vukovar i cijelu Hrvatsku, ideološko-propagandnim sredstvima u realizaciji programa Memoranduma-2 SANU-a, a sve uz podršku drugova s Pantovčaka i Banskih dvora i međunarodnih moćnika prijatelja velikosrpske politike. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) izreklo je prve presude protiv bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića, i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i saborskog zastupnika Milorada Pupovca. HNES je uzeo za zadatak utvrđivanje i imenovanje najvećih izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa. Naime, srbočetnički agresor 1991. godine krenuo je u barbarski rat na Hrvatsku, rušio, palio, pljačkao i ubijao do čega je došao. Uz velike ljudske žrtve, uništio je hrvatsko gospodarstvo. Jugokomunistički ideolozi koji su bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, 2000. godine dolaze na vlast. Bili su protiv rušenja Jugoslavije, jer su skupa sa velikosrpskim ideolozima vladali 45 godina i skupa s njima progonili hrvatske domoljube, a preko 960.000 Hrvata je likvidirao taj režim. To su razlozi zajedničkih interesa u zaštiti tog zločinačkog režima i nalogodavaca. To su ujedno razlozi uništavanja svih nacionalnih vrijednosti stvorenih u Domovinskom ratu, a posebno onih koji su učestvovali u stvaranju samostalne Hrvatske. Uništavanja hrvatskog gospodarstva i dalje se sistematski provodi, a uz to ova politika nas vodi natrag u zajedništvo i zagrljaj četničkih ideologa, pa je to potrebno zaustaviti. To je osnovni cilj HNES da okupi odgovorne domoljube i suprotstavi se toj jugokomunističkoj nemani. Zašto je Stipe Mesić veleizdajnik i nigdje ne bi mogao biti izabran za predsjednika Gospodin Stipe Mesić, kojeg nijedan dobro informiran narod ne bi izabrao za svog predsjednika, a to se dva puta dogodilo hrvatskom narodu. To je rezultat 45-godišnje velikosrpsko-komunističke indoktrinacije i zabrane hrvatskom narodu da piše i uči istinu o svojoj povijesti, pa mnogi nisu znali, a i danas ne znaju tko su progonitelji hrvatskog naroda. To su današnji „antifašisti“, partizani, ideološki komunisti i abolirani četnici. Naime, nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943., Englezi traže od Tita da u svoje redove primi četnike koji to žele, i da ih abolira, a oni, Englezi će Titu pomoći u naoružanju. Tito abolira četnike na način da zadrže činove koje su zaslužili klanjem, pljačkom i paleži svega što nije srpsko. Stipe Mesić sin je komunističkog ideologa partizana Josipa Tovariša Mesića koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća činio zločine. Poslije „oslobođenja“ bio komesar i vojni zapovjednik osječke oblasti, koji se ograničio na djelovanje od Vočina do Našica. U Orahovici su vladali četnici i oni su zapovjedili Tovarišu da likvidira „svoje“ nacionaliste. Mesićev otac odgovoran je za mnoge zločine na tom kraju. Josipu Tovarišu Mesiću umrla je prva žena kada je Stipe imao dvije godine, pa se Tovariš ponovo oženio za jednu pravoslavku. Tako je Stjepan postao Stevan i tako je odgajan do dvadesete godine U to vrijeme u Orahovici vladali su četnici, i progonili hrvatske domoljube, ali su pozvali Mesićevog oca Josipa tovariša da se uključi u likvidaciju, jer kažu to su tvoji nacionalisti. Mesićev Otac umro je 1955., grob mu je u Orahovici, ali u njemu nema tijela. Naime, koji dan nakon pokopa, došli su radnici da betoniraju taj grob i vidjeli da je grob prazan, bez posmrtnih ostataka koji su nestali. Priča se da je tovariš bio toliko omražen u tom kraju da su nepoznati ljudi, nakon pokopa tijelo izvadili i bacili na nepoznato mjesto. Kako je Joža Manolić bio tovarišev prijatelj preuzeo je brigu da odgaja i školuje Stipu. Kasnije u drugom intervjuu Matija Pokrivka kaže da su vođe patizanskog pokreta i komunističke Partije počinili masovni zločin i na području Orahovice u Slavoniji, rodnog grada Stipe Mesića. U to, naravno, ne treba uvjeravati starije žitelje Orahovice, koji su svjedoci odvođenja ljudi na put bez povratka. Jedan od odveden koji se nikad nije vratio je Matijin rođak Ivan Pokrivka. Odveden je i likvidiran 20. srpnja 1944. godine, a imao je 30 godina. Bivša saborska Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava došla je do popisa na kojem su 74 osobe, poimence navedeni, iz Orahovice koje su partizani odveli iz njihovih domova i koji se nikad nisu vratili. Likvidirani su na najokrutniji način. Ti partizani, u najvećem broju slučajeva su uhićene Hrvate klali, a rjeđe strijeljali. Dalje, Pokrivka priča da je u Orahovici bila udana njegova sestra. Kad je izgubila muža, odala se alkoholu. Jednom sam joj prigovorio zašto toliko pije, a ona mi je odgovorila: „Kako neću piti, znaš li ti kako vrišti čovjek kad ga kolju. Rika svinja je ništa prema riki čovjeka kojeg kolju, a ja sam bila u vinogradu kad sam vidjela da partizani kolju našeg čovjeka“. To je priča Matije Pokrivke. Ivan Zvonimir Čičak tvrdi da je Mesićev otac ubio roditelje jednog mladića koji se skrivao pod krevetom, taj mladić je Joso Vulić. (H. list 16. travanj 2009., str. 14 . 17, i 22. Listopada 2009. Str. 14 – 16). Ivo Josipović, na spisku je veleizdajnika Hrvatskog etičkog sudišta Ivo Josipović, s obzirom na prošlost svoga oca Ante, u zapadnim demokracijama ne bi uopće mogao biti predsjednički kandidat. Gospodin Ivo Josipović sin je Ante Josipovića, partizana, ideološkog komuniste i kao takav bio je na visokim odgovornim funkcijama za vrijeme velikosrpsko-komunističkog režima. Posebno je zapamćen 1971. godine za vrijeme Hrvatskog proljeća. Sudski proces koji se u Njemačkoj vodi protiv bivših udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća, vezani su za politiku velikosrpsko-komunističkog režima i likvidaciju hrvatskih emigranata po svijetu, pa tako i u Njemačkoj. Po izjavi Bože Vukušića, već dosadašnji proces protiv Perkovića i Mustaća donio je niz kapitalnih dokaza koji ih, ako se ne nagode, vodi izravno na doživotnu robiju. Vukušić navodi da su u Sloveniji otkriveni pravilnici o postupanju Udbe u akcijama likvidacije hrvatskih emigranata iz kojih je jasno da su tu izravno odgovorni Perković i Mustać. Vukušić dalje navodi slijedeće: „U vrijeme likvidacije tročlane obitelji Ševo, supružnika Stipe i Tatjane, te devetogodišnje kčeri Rosemarie, na funkciji izvršnog sekretara za ideološki nadzor Udbe u CK SKH nalazio se Ante Josipović, otac našeg predsjednika Ive Josipovića“. Kad se čuje za likvidaciju djeteta čovjek se, naravno, sjeti nevine Aleksandre Zec, ali i činjenice da se taj zločin nad njom dogodio u ratno vrijeme, a da je devetogodišnja Rosemarie ubijena u „debelom“ miru. Što znamo o tome. Ništa, jer ta činjenica ne zabrinjava naše „istraživačko novinarstvo“. (7D, 2. svibanj 2014., str 13.) U TV emisiji održanoj 5. veljače 2010. godine, Ivan Zvonimir Čičak je napao Ivu Josipovića zašto govori neistinu o svom ocu. Čičak kaže da Ivo Josipović nije kriv što mu je Ante otac, jer djeca ne mogu odgovarati za ono što su im roditelji bili i radili, ali kao predsjednik države ne smije govoriti neistinu. Pa tako Čičak navodi da je Ivo Josipović izjavio kako mu se otac Ante, politički burne 1971. godine, povukao iz politike. Čičak navodi suprotno da je tek 1971./72. Ante Josipović naglo napredovao, što govori o njegovom političkom opredjeljenju i povjerenju tadašnje antihrvatske vlasti u njega. Tako Čičak kaže da je na sjednici u Karađorđevu kod Tita, omjer pristalica uz Savku bio 12 naspram 8 protiv. U vlaku, od Karađorđeva do Zagreba, Ante Josipović je promijenio svoje mišljenje i stao na stranu protiv Savke. Tada je Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo Kordinacione radne grupe, kojoj je bio zadatak pravilno i ispravno informirati javnost o toku i činjenicama karaktera istraga i pripremanja suđenja i koordinirati djelovanje svih faktora koji se tiče u ovom postupka. U toj radnoj grupi bili su: Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH, Mirko Bilić, sekretar za informiranje u Izvršnom vijeću SRH, Ivica Krizmanić, šef partije na radio televiziji, Bogumil Cukon, javni tužilac za Zagreb, i Mile Trbojević, sudac Okružnog suda u Zagrebu u istražnom odjelu. U tom jugo-komunističkom progonu, oko 32.000 Hrvata završilo po komunističkim zatvorima, a oko 200 tisuća ostalo bez posla, jednostavno protjerani na ulicu. Strah je vladao u svakom poduzeću i ustanovi, zavladala je osvetnička velikosrpska oligarhija, a izvršitelji hrvatski jugo-komunistički ideolozi. Ante Josipović bio je kadrovik za izbacivanje, hapšenje i optužnice protiv prolječara…“. Ivan Zvonimir Čičak, „Dobio sam otkaz u Jutarnjem listu nakon što sam napisao da je otac aktualnog predsjednika Ante Josipović 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća … (H list 14. 4. 11. str. 4). Stipe Mesić i Ivo Josipović – ideološki Kako jednom I. Z. Čičak kaže da djeca ne trebaju odgovarati za ono što su im bili roditelji, to je točno, ukoliko ta djeca ne nastavljaju očevim putem, a baš suprotno, Ivo očevu politiku podržava, provodi i brani. Bez obzira na politiku koju su provodili njihovi očevi, i Stipe Mesić i Ivo Josipović su sami dokazali da su antihrvatski ideolozi, da pripadaju i podržavaju velikosrpsko-komunističku ideologiju i sve što su do sada učinili kao predsjednici, može se podvest po kriterije veleizdaje. Stipu Mesića kao veleizdajnika, opisao je Miroslav Tuđman u knjizi „Vrijeme krivokletnika“. Dovoljno je reći da je u Haaškom sudu svjedočio protiv vlastite država, optužujući hrvatsko vojno i političko vodstvo, a tako i cjelokupni skupinu hrvatskih branitelja. Tako je još 1990/91. dok je bio član Predsjedništva SFRJ, surađivao sa šefom jugoslavenskog KOS-a, Titinim generalom Aleksandrom Vasiljevićem i izvještavao ga kako se Hrvatska tajno naoružava. Za Ivu Josipovića, profesor političkih znanosti Zdravko Tomac je rekao da je u prvi sto dana učinio više štete za Hrvatsku nego Stipe Mesić u deset godina predsjednikovanja. Sve što je Josipović do sada napravio je antihrvatsko, suprotno hrvatskim nacionalnim interesima. Dovoljno je, o Josipovićevoj ideološkoj opredjeljenosti navesti jednu izjavu gdje sam kaže: „Ja sam osobno radio za udrugu Documentu i u Documenti. Oni i danas kada promatraju i prate postupke rade po priručniku koji sam ja napisao“. Tu izjavu dao je Ivo Josipović 7. prosinca 2012., za „bratsku“ B92 srbijansku televiziju. Inače, Documentu je ideološka ispostava udruge Veritas, koju vodi pročetnički ideolog Savo Štrbac u Beogradu. Koliko Ivo Josipović ideološki podržava tu antihrvatsku velikosrpsko-komunističku politiku, koju vodi Teršelička i njena Documenta, je činjenica da je Dokumenti dodijelio Povelju RH. Ivo Josipović je, kao pravni stručnjak, skupa sa Ivanom Šimonovićem, u travnju 2000. godine učestvovao u pisanju Deklaracije o suradnji sa sudom u Haagu, kojom je otvoren putu Tužilaštvu suda da može slobodno progoniti hrvatske branitelje i cijeli vojni i politički vrh Hrvatske, odnosno biti nadležni za procesuiranje eventualnih zločina iz „Bljeska“ i „Oluje“, što je do tada bilo nezamislivo i to u smislu Ustavnog zakona o suradnji sa Haškim sudom iz 1996. godine. čime su dodatno dali slobodne ruke Veritasu i Dokumenti da imaju što raditi, a Vlada RH ih čak za to plaća. Temeljne odrednice Josipovićeve politike su antihrvatske, a usmjerene ka regionu, čitaj prijatelju Tomislavu Nikoliću, ideološkom četničkom vojvodi kao učesniku velikosrpske agresije na Hrvatsku. Za to postoje veliki razlozi jer su velikosrpski ideolozi i hrvatski jugo-komunistički ideolozi 45 godina zajednički Hrvatima zabranjivali sve što je imalo veze sa hrvatskim nacionalnim identitetom, zajednički su progonili hrvatski narod, zatvarali i nepoćudne likvidirali. Istovremeno Hrvatsku su sistematski pljačkali. A tu antihrvatsku politiku, na neki način, zajednički su pokušali dovršiti 1991. godine. Jedni direktnom agresijom, a drugi pasivnim otporom protiv stvaranja samostalne Hrvatske i protiv rušenja omiljene Jugoslavije. Velikosrpsko-komunistički princip vladanja „zavadi i vladaj“ i danas je u punoj primjeni taj oblik vladavine koju Josipović i bratija s Pantovčaka primjenjuje. Za vrijeme vladavine njihovih očeva, ako se netko pobunio na kadrovsku nepravdu, kao na primjer u Željezari Sisak, gdje je bilo 14.000 zaposleni, sa 33 direktora, a nijedan iz većinskog naroda. Mnogi Prolječari su završili u komunističkim kazamatima zato što su na to reagirali. A danas Josipoviću smeta što je u Upravi NSH, od 17 članova 11 iz HDZ. Vidimo da je po Josipovićevom principu bratstva i jedinstva, učinjen teški šovinistički prekršaj u NSH, jer su dozvolili da iz većinskog naroda bude malo više članova. Time je Josipović dodatno pokazao svoju kadrovsku/personalnu politiku popunivši svoj kabinet udbašima, velikosrpskim ideolozima i ostalim mrziteljima samostalne Hrvatske. Tako, u svezi razdora među hrvatskim narodom, koja dolazi s Pantovčaka, gospodin Luka Podrug, koji pozna i Hajduk i Dinamo, kao i navijače, poručuje da ne nasjedaju na podjele, sukobe i mržnju, već da odgovorni i razumni hajdukovci brane dinamovce i obratno, a da svi zajedno, umjesto HNS-a rušimo udbaša na Pantovčaku. To možemo već na ovim izborim. Ne igrajmo tuđe ratove, na to posebno upozoravam moje sugrađane, branitelje i rodoljube, sve Hrvate iz Splita i Dalmacije koji trebaju uključiti mozak, a isključiti Josipovićevu televiziju i „Slobodnu Dalmaciju“. Kaže Podrug, da Josipović, umjesto što prebrojava stranačke iskaznice u HNS, bilo bi korektnije da kao moralist pobroji udbaše u svom uredu, jer ih je puno više nego HDZ-ovaca u HNS. (7D 5. prosinac 2014. Str. 32-33) Kada analiziramo cjelokupnu antihrvatsku politiku Pantovčaka i Banskih Dvora, skupa sa Josipom Lekom u Saboru, tada vidimo da izjava pomoćnog zagrebačkog biskupa Valentina Pozaića daje pravu kvalifikaciju ove vlasti, a on je 2. studenog 2013. godine, na misi u crkvi Kralja Krista na zagrebačkom Mirogoju govorio o zločinačkoj ideologiji, destrukciji obitelji i pranju mozga. Dakle, vidimo da će Hrvatsko etičko sudište imati pune ruke posla, jer sada ispod ove dvojice na stotine je onih koji kreiraju politiku „Detuđmanizacije“ samostalne Hrvatske primjenjujući principe „zavadi pa vladaj“.   Ivan Runje Izvorni članak možete pogledati OVDJE