Ovim gore naslovnim tekstom završava gotovo svaka rasprava sa antišašistom titoističko-fašističkog podtipa, genotipa. Rasprava sa poluobrazovanim i kulturi nesklonim antifama gotovo redovito počinje upravo ovim, svakom antifi omiljenim argumentom. Zadnjih dana rasprava doseže vrhunac i u kontekstu promjene imena trga jednog od najsurovijih i najkrvoločnijih zločinaca svijeta svih vremena, u tom ozračju često i sam sudjelujem u raspravama. Ima onih koji krenu relativno normalno, zamalo kulturno, ako kulturom možemo zvati slavljenje najvećih zločina i zločinaca svijeta, no bilo kako bilo, recimo da je kulturno, tijek rasprave nužno vodi antifu ad absurdum i u zatvorenu petlju u koju se prirodom stvari sam zaplete, a onda mu, naravno, ostaje jedini mogući i omiljeni argument – "Premalo smo vas pobili!" "Premalo smo vas pobili!" "Trebalo vas je sve sravniti" Da smo vas pobili 45. danas ne bi ni vodili ovaj razgovor!", "Sravnat ćemo te zajedno sa familijom, širom i daljom rodbinom!" "Krv će teći u potocima" Počistit ćemo fašiste!" "Objesit ćemo te za jaja Bana Jelačića", "Zaklat ćemo tebe i sve takve", prijetnja biskupu. Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori, pridonesi!" "Bit će krvi i padat će glave..." I još tisuće drugih kreativnih i manje kreativnih prijetnji svakome tko drukčije misli ili spomene nešto istinito o Titu i njegovim hordama zla. Zajedničko svim ovima koji prijete je da se predstavljaju kao antifašisti i oni su kao ono pozitivno dok su svi ostali negativni, fašisti, ustaše, katolibani, klerofašisti, nacisti, rvateki, Rvati, rvatići, šupci. Tko su svi ostali? Vrlo jednostavno, svi ostali su svi oni koji spomenu ili otkriju bilo što istinito o povijesti, a što dežurnim ideolozima ne odgovara, oni koji traže jednaka prava za sve ljude svijeta bez obzira na rasu ili genotip, oni koji traže pravdu, ljubav, milosrđe i zagovaraju najviše i univerzalne principe po kojima je najviše dobro prema drugima postupati onako kako zahtjevaš da se postupa prema tebi i to navodiš kao najviši postulat, odnosno želiš da tvoja maksima postane opći zakon, dakle, Kantov Kategorički imperativ, kad već mrze one Božje "Ne ubij", "Ne reci lažno svjedočanstvo". Svi sa kojima se samoprozvani antifašist ne slaže neprijatelji su antifašizma općenito, prema kriteriju tzv. zombi antifašiste. Danas je to na razini mržnje i poziva na revoluciju te oduzimanje prava ili privilegija neistomišljenicima koje nazivaju fašistima, pozivi na šikaniranje, mržnju, otpor istini, dosegli su kritičnu točku i danas je sasvim normalno pozvati da se ubijaju neistomišljenici, koje oni koji mrze zovu fašistima, a logika balkanjeros antife glasi: Koga želiš ubiti proglasi ga fašistom, razlog je nebitan. Ovo je inače i odličan primjer prema kojem možemo vidjeti tko je sve bio neprijatelj antifašizma za vrijeme drugog svjetskog rata, uz klasičnu laž o fašistima kao neprijateljima (sa fašistima su sklapali ugovore) možemo zaključiti da je smrtni neprijatelj antifašizmu čitav slobodni i slobodnomisleći svijet. Nije nikakvo čudo da se antifašizam sa tako širokom definicijom neprijatelja probio na prvo mjesto prema broju nevino pobijenih, nije nikakvo čudo da je Hitler tek treći na listi svjetskih zločinaca, njegove su liste neprijatelja bile daleko kraće, nije nikakvo čudo da je Mussolini kao svjetski simbol fašizma tek jedan mali seoski koljač za najvećeg antifašistu i koljača Tita koji se, iako je na raspolaganju imao deset puta manje naroda nemilosrdno probio na listu najpoznatijih i najvećih masovnih svjetskih zločinaca. Sa svojim beskonačnim listama neprijatelja jedan Mussolini sa svojom škrabotinom od dva retka nije imao nikakvu šansu protiv antifašista čije su liste neprijatelja osuđenih na smrt, prema atributima, bile beskonačne, a s druge strane, ta ista lista se skraćeno svodila na samo jedno ime mrskog neprijatelja – Čovjek! Čovjek je antifašistu bio neprijatelj i onda, a i danas, nema veze je li grijeh čovjekov samo to što je imao kuću koja je trebala drugovima, nema veze je li bio dijete, nema veze je li bio svećenik, nema veze je li bio mobiliziran kao domobran ili ustaša, nema veze je li bio brat ili sestra nekom domobranu, nema veze je li bila trudna u osmom mjesecu trudnoće – drugovi su je natjerali da kopa sebi i djetetu grob, kad više nije mogla zadavili su je. Nema veze jesu li bile curice od 14 do 18 godina, u internatu, sve su ih nakon iživljavanja pobili. Nema veze je li bio drug koji se sa tzv. antifašistom koji će ga ubiti borio rame uz rame, bitno je da je u jednom trenutku rekao "Drugovi, ovo nije u redu što radimo!", dakle, ostao je čovjek, a drugovi to nisu opraštali i tako su pobili sve one koje možemo po definiciji nazvati čovjek. Svi iskreni antifašisti podijelili su sudbinu desetkovanih naroda. Nad Hrvatima je počinjen takav genocid i aristocid da se Hrvatska do dana današnjeg nije oporavila. Svu inteligenciju, sve koji su na bilo koji način mogli biti prijetnja tom zombi antifašizmu pobili su na najokrutnije načine. Stotine tisuća ne samo vojnika, koje su gotovo sve pobili, nego stotine tisuća svih onih za koje se moglo i pomisliti da bi mogli hrvatski misliti i disati, sve su ih trpali u masovne grobnice kojih je samo u i oko Zagreba 128. Prikaz grobišta za CROATIA REDIVIVA izradio je gosp. Miljenko Klarić. Na kartama se vidi strahotni broj masovnih grobnica i nije čudo kad zombi antifašisti prijete i pozivaju DORH da hapsi one koji popisuju zločine tzv. antifašista. Čisto zlo nikad ne evoluira. Croatiarediviva Dakle, to je taj tip antifašizma koji je danas jednako živ kao i u ww2, razlika je jedino što se onda ubijalo zbog istine, dok danas ostrašćeni zombi antifašisti pozivaju na hapšenja, a svjedoci smo i svakodnevnih poziva na ubijanje prema istoj onoj špranci iz ww2, narod, kler, Hrvate, bez obzira na spol, krivicu, godine..., oni samo žele da biskup ili Željka Markić prestanu pričati, tako opravdavaju svoje prijetnje klanjem i vješanjem. Dok ih njihova djeca hvale da su oni hrabri revolucionari poput Che Guevare, ubojice djece poznatog i pod nadimkom Mesar, jer je volio mesariti ljude - The Butcher of La Cabaña. Tog se monstruma uplašio i takav monstrum poput Tita, kad ga je Mesar posjetio. Antifašizam je po definiciji pokret protiv fašizma i nacizma, kao takav je nesporno dobro, no pod plašt antifašizma uvuklo se sve ono najužasnije i najgore u ljudskoj civilizaciji, šljam i otpad najstrašnije vrste našao je zaštitu u floskulama i pod tim plaštom počinio takva zlodjela da se nacizam i osobito fašizam čine kao loši šegrti krvoločnog antifašizma. Antifašizam u Hrvatskoj, uz otpor četničkom i talijanskom fašizmu u Dalmaciji i sporadično, uglavnom nije bio antifašizam nego četnički, srpski fašizam, primjerice u Srbu gdje je bez ikakvih borbi počinjen genocid nad Hrvatima, a Udbinski dekanat ugašen je 1945. jer je hrvatski narod na tim prostorima strahovitim pokoljima izbrisan sa lica zemlje. Slično je bilo i u drugim krajevima, a onda su se mudro dosjetili Srb i sve pokolje Hrvata staviti pod zajednički plašt antifašizma, jer on, prema zamisli zombi antifašista, sve pokriva i taman da se pobije sve ljude svijeta antifašizam sve opravdava, zapanjujuće, ali oni to doista misle. Antifašizam u Srbiji najbolje opisuje podatak da je kapetan Klingenberg osvojio Beograd jer mu je bilo dosadno u izviđanju, i to sa svojim poručnikom i 5 vojnika, a još bolje o antifašizmu vekovnih antifašista govori broj ubijenih Njemaca u Beogradu od 1941. do 1944. = 1. Slovima i brojkama: jedan, 1. Dakle herojski otpor Tihog, Prleta i hrabrih filmskih antifašista je veći mit i od Djeda Božićnjaka, takva im je i sva ostala propaganda. Reakcije na micanje imena Trg Maršala Tita strahovit su poraz civilizacije i čovjeka kao razumnog i humanog bića, navest ćemo neke neshvatljive moralne i intelektualne provalije nekih, koji jednostavno ne shvaćaju zašto je najveće i najstrašnije krvološtvo u povijesti čovječanstva loše. Ovo me podsjeća na suđenje Eichmannu koji nije shvaćao u čemu je problem i zašto mu sude, pa njemu je tako naređeno, branio se. I to je ta priča o banalnosti zla. Možemo razmišljati da je on osobno bio glup, nerazuman, emocionalni i moralni idiot, ali kako opravdati 70 godina kasnije ljude koji ne shvaćaju u čemu je problem sa masovnim pokoljem 120 milijuna civila, u ime antifašizma. Ili pokoljem nekoliko milijuna na području tamnice naroda, Jugoslavije. Kad spomenete milijune onda se bune da nisu milijuni nego nekoliko stotina tisuća, oni doista ne shvaćaju da je pokolj i nekoliko stotina tisuća civila monstruzan zločin, a ne nešto čim se smiješ hvaliti i na što se pozivati kao civilizacijsku tekovinu. Peđa Grbin na svom facebook profilu: "Neću previše filozofirati oko toga, Istrijan sam, Puležan, da nije bilo Maršala, danas ne bih sjedio u Hrvatskom saboru..." Možda Peđa ne bi sjedio danas u Saboru, ali bi možda sjedio netko od onih najmanje 6000 Talijana pobijenih i bačenih u fojbe ili netko od Hrvata narodnjaka kojima je jedini grijeh bio što su označeni kao mogući politički protivnici, također su ih pobacali u fojbe, sve do jednog. Dakle Peđi je lijepo, toplo, nitko ga ne baca u fojbe, velika primanja, ali u fojbama koje napuniše tzv. antifašisti nije bilo ni lijepo, ni toplo, niti je to civilizacijsko dobro ili nešto pozitivno pa da Peđa protestira oko imena Trga zločinca Tita. Peđa je pao na civilizacijskom testu, a posljedično i na testu inteligencije. Bune se iz nekakve NL Nove Ljevice i mudruju, pazite sad: "Bandić se odlučio na civilizacijski potop Hrvatske." Zamislite vi tu civilizacijsku strahotu i potop maknuti spomenik onomu tko je naredio pokolj nekoliko stotina vojnika oboljelih od raka kostiju, u vojnoj bolnici u Brestovcu, ili pokolj u Rakovu Potoku gdje su više od mjesec dana ubijani građani te su leševima napunjeni preko jedan kilometar dugi streljački jarci, koji su kasnije radi strašnoga smrada zalijevani karbolom i ponovno zatrpani. Jarci su bili okruženi bodljikavom žicom sa natpisima "Farma puževa". Kalvarija hrvatskog naroda Buni se i Franjo Habulin, predsjednik antifašista, za njega nije prihvatljivo mijenjati ime Trga maršala Tita, onoga koji je dao pobiti sve ranjenike po bolnicama grada Zagreba, također je naredio da u Zagreb prva uđe 21. srpska divizija koja je u biti osnovana tako da su četnici zamijenili kokarde zvijezdom. Ta četnička jedinica haračila je Zagrebom i napunila dobar dio od onih 128 masovnih grobnica. Ivo Josipović za N1 kaže da je ta lavina i radikalno desno zastranjenje društva počelo promjenama na Pantovčaku i poziva notornog Pupovca da je jedini koji može spriječiti da se ime najstrašnijeg krvoloka Balkana, svih vremena, makne iz javnog prostora. Ivo Josipović kao vrlo obrazovan čovjek sigurno zna za masakr 60 curica od 14 do 18 godina iz ženskog internata u Preradovićevoj, sigurno zna i za četiri masovne grobnice na Jelenovcu od kojih je jedna napunjena dužnosnicama ustaškog pokreta pa su godinama kasnije iz tih grobnica virile ženske cipele i kosti jadnih žena, zamislite da su Hrvati napunili masovne grobnice ženama koje su bile dužnosnice tzv. Krajine pa se onda čudite što spominjem dužnosnice ustaškog pokreta. Hrvati su čak nagradili sve dužnosnice terorističke tzv. Sao Krajine najvišim funkcijama i ne vire im kosti iz zatrpanih rovova, ali to mo mi Hrvati, mi nismo kao tzv. antifašisti - ubojice. Ivo Josipović sigurno zna za masakr 1718 regruta u Virovitici, a zna i za 8000 vojnika pobijenih maljevima i sjekirama kod Dubočca na Savi i to nakon što su ih Narodne vlasti poslale kućama vlakovima pa ih OZNA dočekala i zatukla. Ivo Josipović sigurno zna za masakr 2200 civila i vojnika u Trvaniku, a sigurno zna i za Dubrovnik kad je 170 Makedonaca regruta ugušeno plinom pred očima javnosti, a zna i za Zadar gdje je, kako piše dr. Draganović, "nakon neke sumarne presude u Žmanu kod Zadra oko 2000 ljudi potopljeno u more. Ivo Josipović sigurno zna da je na Križnim putevima pobijeno samo razoružanih vojnika najmanje 140 000, a broj je vjerojatno i puno veći, te stotine tisuća civila. Kako dr. Draganović piše, a što svi znamo: "Nema ni jednog imalo većega sela u Hrvatskoj, a da kraj njega ne postoji masovni grob poubijanih antikomunista, ogromnim dijelom Hrvata." Popis stratišta u Zagrebu Croative Možda Ivo Josipović ne zna za neke pojedinačne slučajeve, no sigurno zna zbirno veličinu i strahotu strahotne zločinačke politike i ideologije smrti kamuflirane u antifašizam. Tom strahotnom zločinu i zločincu Ivo Josipović drži ljestve. Osobno počinjem vjerovati da on stvarno nije intelektualno sposoban shvatiti razmjere zločina (drugo mogućnost je strahotna) i da ne razumije zašto su to zločini ako su naređeni i ako su pod kapom antifašizma, ali jednako tako razmišljao je i Eichmann, on također nije shvaćao za što je kriv i što ne valja sa provedbom plana istrebljena Židova, kao što ni Ivo Josipović ne shvaća za što je Tito kriv i što ne valja sa provedbom plana istrebljenja Hrvata? O malešnom borcu za ljudska prava i predsjedniku saborskog Odbora za ljudska prava više-manje sam sve rekao u kolumni: http://projektvelebit.com/predsjednik-saborskog-odbora-za-ljudska-prava-i-njegovi-psi-rata/ Ovdje bih samo dodao da je odbio djelovati na poziv Ive Josipovića, jer je u međuvremenu naletio bolji dogovor, a svi znamo da trgovac živi od i za dogovore i ugovore. No vrijedi dodati da je odlučan u namjeri da sruši hrabrim antifašistima, HOS-ovcima, spomenik jer smeta i iritira fašističke falange koje su u Domovinskom ratu nasrnule na Hrvatsku i hrvatski narod, opet. Istovremeno mu ne smeta, a ni njegovom ađutantu na mjestu premijera, ploča četničkom nacistu i fašistu koji je zaklao sa svojim drugovima 12 hrvatskih policajaca. O Stazićima, Borićima, Pusićima i ostalim zlima ne isplati se niti riječ napisati, to je sve objašnjeno i pokriveno mišljenjem Hannah Arendt – moralni idioti. Početkom devedesetih fašizam je opet uskrsnuo i opet u Srbu, posljedice svi znamo. No valja napomenuti da je Domovinski rat nastavak upravo one priče o antifašizmu i kad je Ratko Mladić ušao tenkovima u Kijevo sebe je predstavio kao antifašistu, osobni mu je snimatelj bio još jedan veliki zombi antifašist, Veselin Šljivančanin u Vukovaru također, prema njegovim riječima, oslobodi grad od fašista ustaša, a vođa SDSS-a Stanimirović sa veseljem objavi da je napokon uništeno i posljednje ustaško uporište, vukovarska bolnica, kad su poklali oko 400 ranjenika i osoblja bolnice. Dakle, on je također antifašist, a klanje ranjenika antifašistički običaj koji ne umire, dok smo svi mi Hrvati, prema mišljenju koljača, fašisti. Da mi nismo pobjedili danas ja ne bih ovo pisao, a moji rođaci bi se bojali izgovoriti moje ime, kao i svih ostalih dragovoljaca branitelja, identično kao što se ne smiju ni danas izgovarati imena nevinih i poklanih Hrvata za vrijeme i poslije ww2 . Također bi kao istina ostale i laži poput "dečjih prstića na ogrlicama", "40 poklanih beba u Vukovaru" i slične samo tzv. antifašistima svojstvene laži. Da se slučajno rat vodio i dalje nakon Oluje i da smo nekim slučajem izgubili danas bi se govorilo o 250 iljada do dva milijuna iljada poklanih Srba u zbegovima, počeli su sa 25 000 odmah nakon Oluje,  držali bi se parastosi svakih 100 centimetara toga puta te bi kao i u slučaju 1945 jama po Hrvatskoj, svaka napunjena sa po četrest iljada Srba, broj poklanih od ustaške kame narastao do nekoliko milijardi. To je taj antifašizam i to je ona Ćosićeva laž koja spašava. Zaključak: Antifašizam kao otpor fašizmu apsolutno je dobro! Antifašizam kao plašt pod kojim se ništa ne vidi niti smije vidjeti išta od užasa, pod koji se uvuče svaki neljudski okot, smrad i najstrašniji ološ što je ikad gazio zemljom te pod tim plaštom počini najokrutnije i najveće zločine protiv čovječnosti, mantrajući, obuzet, mantru "Smrt fašizmu", sloboda narodu", istovremeno uzdižući fašizam i nacizam na najvišu moguću razinu te kulturu smrti na najviši pijedestal, darujući ustvari narodu samo smrt i očaj - je farsa nad farsama i apsolutno negativna pojava, apsolutno zlo! Smrt idiotizmu, život narodu!