‘PREŽIVIO SAM MASAKR U BOROVU SELU': ‘Kopali su im oči, rezali jezike… Sve je trajalo dvadesetak minuta’

02.05.2015. 13:22:16

Bilo je to nezapamćeno iživljavanje nad hrvatskim redarstvenicima. Nije se puno promijenilo 24 godine nakon stravičnog masakra hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Dapače… “Živote su dali, za slobodu, za slobodu, srpskom narodu – slava im, Beli orlovi”, skandalozni su natpisi na četničkim spomenicima i grobovima u tom mjestu. Slučajni šetač neupućen u krvavu hrvatsku povijest lako bi mogao zaključiti kako šeće po srpskom tlu u kojem su ukopana tijela “srpskih heroja”, a shodno tome i “hrvatskih agresora”. Sporni spomenik udaljen je samo 200-tinjak metara od onog podignutog za dvanaestoricu izmasakriranih hrvatskih redarstvenika, za čiju smrt do današnjeg dana nitko nije odgovarao. Preživjeli sudionik koji je tada kao redarstvenik samim čudom izbjegao smrt, Robert Bosak, tvrdi kako ove godine po prvi put nije dobio poziv na Memorijal 12-torici njegovih kolega ubijenih u Borovu Selu. Čini se da netko ovaj događaj želi spremiti u ropotarnicu povijesti, međutim, to se neće tako lako dogoditi. Barem dok Bosak bude pamtio i najsitnije detalje koji su se dogodili tog 02.05.1991. godine: ‘Zapravo, nismo bili spremni! – Počeo sam raditi kao policajac u Vukovaru, ali sam završio i specijalnu obuku u Zagrebu. Tog dana sam došao po plaću i samostalno se priključio akciji spašavanja dvojice ranjenih i zarobljenih policajaca. Njih trojica su, naime, bili u redovitoj ophodnji i završili su u Borovu Selu. Jedan je uspio pobjeći, a druga dvojica su zarobljena. Da se razumijemo, oteti i raniti policajce na službenoj dužnosti u to vrijeme i pod tim okolnostima je teroristički čin, pa ja počinitelje masakra u Borovu Selu nazivam teroristima. Naravno, Zagreb se digao na noge i akcija je brzinski organizirana. Došao sam, dakle, s kolegom Barišićem sat vremena prije u osobnom automobilu s kojeg smo skinuli tablice. Moguće da nas je i to spasilo. Također, bitno je znati da 95% policajaca nije nikad opalilo metak i da zapravo nismo bili spremni. U 9 i 30 Bošnjak, koji je bio zapovijednik i koji je i sam tada poginuo, izdao je zapovijed po kojoj se trebalo ući sa čak 150 policajaca i to istovremeno s vinkovačkog i daljskog ulaza, s tim da je jednu ekipu predvodio Josip Reihl-Kir. Nezapamćeno iživljavanje nad hrvatskim redarstvenicima Već tada su stvari krenule po zlu, jer je Kir jednostavno procijenio da je preopasno i povukao svoje ljude. Kako je to mogao već tada znati? Smatram da je imao informaciju, drugačije to ne mogu objasniti. Ipak, želim naglasiti da je nekolicina njegovih ljudi otkazala poslušnost i krenula u akciju, ali nisu mogli dalje jer je već u međuvremenu došlo do pucnjave. Šest policajaca s vinkovačke strane već je zauzelo položaj, tom prilikom jedan je i ranjen. Naših preostalih policajaca je ušlo kilometar i pol prije centra. Pucalo se po autobusu u kojem su odmah poginula trojica policajaca, a ostali su ranjavani onako, u bijegu i pokušaju da se obrane od pucnjave. A onda je počeo masakr… Najmučniji dio priče o događaju iz Borovog sela… Naši dečki su ležali posvuda, izranjavani, nepokretni. Prilazili su im jednom po jednom i klali, kopali oči i rezali jezike. Pamtim Vučića koji je ranjen ležao na cesti i molio nas da mu ne prilazimo pomoći. Bio je iskusniji, znao je da teroristi samo čekaju da mu dođemo pomoći , pa da nas pobiju. Vučić je odlučnim glasom inzistirao da mu ne prilazimo. A onda mu je prišao jedan od njih i hladnokrvno pucao u njega… Malo tko zna za Vučića i koliki je heroj bio. Malo tko zna i da je jedan od policajaca ležao ranjene noge, sve dok mu nisu prišla dvojica. Jedan ga je primio za jednu, a drugi za drugu ruku. Tad je došao treći sa sjekirom i zabio mu je posred šljema. Sve je trajalo dvadesetak minuta. Dvanaest mučki ubijenih policajaca, svi redom iz Vinkovaca i okolice… Osim Roberta Bosaka, niti Stevo Stiv Culej se ne miri s činjenicom da za ovaj zločin nakon 24 godine krivaca nema. Naime, jedan od ubijenih redarstvenika, bio je Culejev brat: – Istraživao sam godinama tko je ubio mog brata i njegove kolege i došao do popisa 53 Srbina iz Borova Sela koji su sudjelovali u ubojstvu i imam njihove fotografije, podatke što su radili toga dana, gdje danas žive, iako ih je većina s razlogom pobjegla u Srbiju ili drugdje. Taj popis s obimnom dokumentacijom o ovom slučaju u obliku elaborata, dostavio sam tadašnjem predsjedniku Josipoviću i tadašnjem državnom odvjetniku Bajiću, a Vladi, Saboru, pravosuđu, MUP-u sam pisao neka poduzmu nešto kako bi se kaznili zločinci, ali do sada nije učinjeno ništa osim što je izvjesni Marinković dobio 3,5 godina zatvora koje provodi u šetnji Vukovarom. Moj brat, kao i većina mladića, nije ubijen u borbi, već je ranjen odvučen u dvorište kuće u središtu Borova Sela i tu su ga ubili udaranjem tvrdim predmetom u glavu do neprepoznatljivosti. To je ratni zločin jer ženevska konvencija štiti zarobljenike i ranjenike, a to u Borovu Selu nije poštovano. Zato počinitelji ne mogu biti abolirani i ja stalno tražim neka im se sudi bez obzira na aboliciju. U pismu Bajiću naveo sam kako imam popis počinitelja i da ću, ako država ništa ne poduzme, uzeti pravdu u svoje ruke i krenuti tražiti zločince prema svome popisu od 53 imena – kazao je svojevremeno za medije Stevo Culej-Stiv, branitelj, policijski specijalac i dopredsjednik krovne i predsjednik vukovarsko-srijemske Udruge specijalne policije. Culej je tada također podsjetio kako je na mjesnom groblju podignut “mauzolej” Vukašinu Šoškočaninu koji je predvodio zločin 2. svibnja. Na spomeniku su stihovi ispisani ćirilicom koji, među ostalim, govore o srpskoj zemlji u koju su pobodene srpske zastave. Sličan spomenik podignut je i zločincima iz tzv. Belih orlova, pa iako je od vlasti zahtijevano da se ovi neprimjereni spomenici uklone jer vrijeđaju osjećaje rodbine žrtava masakra u Borovu Selu, oni i danas “ponosno” stoje…

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.