Vijesti Top vijest
PRIJETNJA NACIONALNOJ SIGURNOSTI: Josipović na susret s braniteljima poveo mlađeg Perkovića, a Vesna Teršelič odbila doći!
Podijeli:
Potpuno je nejasno što je s Predsjednikom Republike na braniteljskom prosvjedu radio njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Zašto nije s njim ušao u šator nego je vani braniteljima tvrdio kako će "predsjednik smijeniti ministra". Od kada to predsjednik smjenjuje ministre? Zašto se igra(ju) s najtežim invalidima Domovinskog rata, i što će napraviti ako ti prosvjedu prerasti u opći bunt radnika i razočaranih građana?
- Vi ste naša savjest, izjavio je u petak hrvatski predsjednik dr.Ivo Josipović. Međutim, nije to rekao braniteljima koje je posjetio u njihovom šatoru ispred Ministarstva branitelja gdje prosvjeduju već tjedan dana, nego je to rekao samo dva sata ranije na proslavi desete godišnjice osnivanja "Documente". Rekao je to ljudima koji svi od reda mrze sve što ima hrvatski predznak. Rekao je to ljudima i organizaciji kojoj je cilj prikupljanje, dokumentiranje i istraživanje građe o ratnim zbivanjima, ratnim zločinima i teškim povredama ljudskih prava u Hrvatskoj od 1991. do 1995., odnosno izjednačavanje krivnje za strašni rat koji je pokrenula velikosrpska politika. Sva njihova istraživanja uglavnom su se bavila zločinima koje su počinile hrvatske snage i nije ih zanimalo ništa drugo. Upravo tim neobjektivnim ljudima iz kojih progovara mržnja prema Hrvatskoj a posebice braniteljima, Josipović je kazao da su "naša savjest".
Iako je još u petak prijepodne izjavljivao kako će branitelje primiti jedino na Pantovčaku jer je to mjesto gdje Predsjednik Republike prima uzvanike, Josipović se ipak u predvečerje istog dana zaputio u Savsku ulicu. Je li ga ipak zapekla savjest da je otišao na skup mrzitelja svega hrvatskog, teško je kazati, pa onda nije mogo ne otići samo petsto metara dalje, no barem nije na susret sa najtežim invalidima Domovinskog rata poveo "svoju savjest" Vesnu Teršelič. A mogao je.
No Josipović je ipak u kampanji pa bi se za još jedan mandat otišao pokloniti i crnom vragu. Svi koji su bili tamo mogu posvjedočiti da se Josipoviću ponašao vrlo "kiselo". Nije mu bilo ugodno biti u društvu onih koji se ne daju 'kupiti' nikakvim obećanjima, frazama...
Tako je govorila Documenta
No morao je jer svaki mu je glas važan. No, potpuno je nejasno što je s Predsjednikom Republike na braniteljskom prosvjedu radio njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Zašto nije s njim ušao u šator nego je vani dok se Josipović unutra preznojavao i mrštio, braniteljima tvrdio kako će "predsjednik smijeniti ministra". Od kada to predsjednik smjenjuje ministre? Je li to bio dio dogovorene igre kada već Milanović nema hrabrosti napraviti jedino što može.
Zašto se predsjednikov savjetnik poigrao s najtežim invalidima Domovinskog rata, i što će napraviti ako ti prosvjedu prerastu u opći bunt radnika i razočaranih građana? Hoće li branitelji onda zaista postati prijetnja nacionalnoj sigurnosti?
No ta predsjednikova provokacija sa vođenjem sina čovjeka kojeg trenutno na sudu u Muenchenu optužuju za najgore zločine prema hrvatskim emigrantima, mogla je biti i daleko teža da je uz Sašu Perkovića sa proslave na kojoj je bio poveo Vesnu Teršelič i Zorana Pusića. "Savjest Hrvatske". No oni su dovoljne kukavice da na tako nešto nikada ne bi pristali. Ne zbog straha za vlastitu sigurnost, nego zato što tim ljudima koji su za Hrvatsku dali najviše što su mogli ne mogu pogledati u oči.
Jer oni su se na vrijeme odredili. Čim je počeo prosvjed branitelja Documenta je uputila slijedeće reagiranje.
Nasrtajem na Bojana Glavaševića 21. listopada 2014. godine prekoračena je tanka linija između simboličkog i fizičkog nasilja. Ovaj čin uslijedio je nakon višegodišnjih verbalnih napada na ministra branitelja Predraga Matića i njegove najbliže suradnike. Uvažavamo žrtvu ratnih vojnih invalida koji traže poštivanje svojih prava, ali ih ovim putem pitamo kada će oni uvažiti pravo svake osobe na vlastito mišljenje. Povreda prava branitelja ne može opravdati nasilje i udar na slobodu izražavanja drugih građana. Za nasilje nikad nema opravdanja.
Dok se polako stišava hajka na dejana Jovića zbog stavova iznesenih u analizi recentnog škotskog referenduma i referenduma tijekom 90-ih o osamostaljenju na prostoru ondašnje Jugoslavije, prošli je tjedan krenula hajka na Krunu Kardova, u kojoj ga se neprekidno diskreditira kao osobu.
I na kraju su zaključili:
Da bismo iscijelili ratne rane, trebamo osudu svih zločina i priznanje patnje svim stradalim vojnicima i civilima. Svima nam treba javni prostor za dijalog o različitim interpretacijama ratnih zbivanja. Mir nije nelagodna tišina u kojoj se svima nameće verzija zbivanja upisana u Deklaraciju o Domovinskom ratu, već životna razmjena mišljenja utemeljenih na činjenicama.
Tako govori Documenta danas. Za njih je Deklaracija o Domovinskom ratu nametanje verzije događanja na ovim prostorima! Zar su se mogli jasnije odrediti? Samo problem s njima nije u njihovom mišljenju i patološkoj mržnji nego u tome što mi to 'debelo' plaćamo!
Iako je još u petak prijepodne izjavljivao kako će branitelje primiti jedino na Pantovčaku jer je to mjesto gdje Predsjednik Republike prima uzvanike, Josipović se ipak u predvečerje istog dana zaputio u Savsku ulicu. Je li ga ipak zapekla savjest da je otišao na skup mrzitelja svega hrvatskog, teško je kazati, pa onda nije mogo ne otići samo petsto metara dalje, no barem nije na susret sa najtežim invalidima Domovinskog rata poveo "svoju savjest" Vesnu Teršelič. A mogao je.
No Josipović je ipak u kampanji pa bi se za još jedan mandat otišao pokloniti i crnom vragu. Svi koji su bili tamo mogu posvjedočiti da se Josipoviću ponašao vrlo "kiselo". Nije mu bilo ugodno biti u društvu onih koji se ne daju 'kupiti' nikakvim obećanjima, frazama...
Tako je govorila Documenta
No morao je jer svaki mu je glas važan. No, potpuno je nejasno što je s Predsjednikom Republike na braniteljskom prosvjedu radio njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Zašto nije s njim ušao u šator nego je vani dok se Josipović unutra preznojavao i mrštio, braniteljima tvrdio kako će "predsjednik smijeniti ministra". Od kada to predsjednik smjenjuje ministre? Je li to bio dio dogovorene igre kada već Milanović nema hrabrosti napraviti jedino što može.
Zašto se predsjednikov savjetnik poigrao s najtežim invalidima Domovinskog rata, i što će napraviti ako ti prosvjedu prerastu u opći bunt radnika i razočaranih građana? Hoće li branitelji onda zaista postati prijetnja nacionalnoj sigurnosti?
No ta predsjednikova provokacija sa vođenjem sina čovjeka kojeg trenutno na sudu u Muenchenu optužuju za najgore zločine prema hrvatskim emigrantima, mogla je biti i daleko teža da je uz Sašu Perkovića sa proslave na kojoj je bio poveo Vesnu Teršelič i Zorana Pusića. "Savjest Hrvatske". No oni su dovoljne kukavice da na tako nešto nikada ne bi pristali. Ne zbog straha za vlastitu sigurnost, nego zato što tim ljudima koji su za Hrvatsku dali najviše što su mogli ne mogu pogledati u oči.
Jer oni su se na vrijeme odredili. Čim je počeo prosvjed branitelja Documenta je uputila slijedeće reagiranje.
Nasrtajem na Bojana Glavaševića 21. listopada 2014. godine prekoračena je tanka linija između simboličkog i fizičkog nasilja. Ovaj čin uslijedio je nakon višegodišnjih verbalnih napada na ministra branitelja Predraga Matića i njegove najbliže suradnike. Uvažavamo žrtvu ratnih vojnih invalida koji traže poštivanje svojih prava, ali ih ovim putem pitamo kada će oni uvažiti pravo svake osobe na vlastito mišljenje. Povreda prava branitelja ne može opravdati nasilje i udar na slobodu izražavanja drugih građana. Za nasilje nikad nema opravdanja.
Dok se polako stišava hajka na dejana Jovića zbog stavova iznesenih u analizi recentnog škotskog referenduma i referenduma tijekom 90-ih o osamostaljenju na prostoru ondašnje Jugoslavije, prošli je tjedan krenula hajka na Krunu Kardova, u kojoj ga se neprekidno diskreditira kao osobu.
I na kraju su zaključili:
Da bismo iscijelili ratne rane, trebamo osudu svih zločina i priznanje patnje svim stradalim vojnicima i civilima. Svima nam treba javni prostor za dijalog o različitim interpretacijama ratnih zbivanja. Mir nije nelagodna tišina u kojoj se svima nameće verzija zbivanja upisana u Deklaraciju o Domovinskom ratu, već životna razmjena mišljenja utemeljenih na činjenicama.
Tako govori Documenta danas. Za njih je Deklaracija o Domovinskom ratu nametanje verzije događanja na ovim prostorima! Zar su se mogli jasnije odrediti? Samo problem s njima nije u njihovom mišljenju i patološkoj mržnji nego u tome što mi to 'debelo' plaćamo!
- Autor: Dražen Boroš
- Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Povezani članci
6. travnja 1941. napad na Kraljevinu Jugoslaviju: 3 zemlje nastale njenim raspadom
Kako je 01. travnja postao dan zbijanja šala?
27. ožujka 1941. Beograd – masonerija sudjelovala u puču koji je Jugoslaviju odveo u krvavi II. svjetski rat
