H R V A T S K O   D R U Š T V O   L O G O R A Š A  SRPSKIH  KONCENTRACIJSKIH  LOGORA                                        PODRUŽNICA  SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE UPUTILA JE PRIOPĆENJE KOJE PRENOSIMO U CIJELOSTI

Nakon što supred Hrvatskim pravosudnim tjelima za ratni zločin nad bivšim logorašima, izrečene pojedinačne pravomoćne presude, mi nismo u mogućnosti dobiti odštetu jer osuđeni nemaju ili imaju vrlo malo imovine. Svjedoci smo ovih dana izručenju kapetana Dragana, ali isto tako smo svjesni da unatoč mogućoj pravomoćnoj, osuđujujućoj presudi mi se nećemo imati iz čega naplatiti, jer je Dragan bankrotirao gubeći razne sporove protiv australijskih medija, te smo u situaciji da kroz pravnu proceduru u RH tražimo svoje pravo.

HDLSKL podnijelo je 2006 tužbu za naknadui štete u Srbiji i kako je bilo za očekivati za nas brnitelje tužba nije uzeta ni u razmatranje, a za djecu i žene je odbijena.( Preko 30.000 logoraša od toga 500 malodobne djece, preko 2500 žena. ) S obzirom da institucije RH već preko 20 godina ne poduzimaju nikakve radnje da bi se riješilo pitanje obeštećenja nas logoraša, HDLSKL SDŽ u suradnji s pravnim timom pripremilo je i predalo u ime 88 logoraša SDŽ prijedloga nagodbe Državnom odvjetništvu  za obeštećenje istih. Sveukupno 88 logoraša provelo je 8668 dana, ili 23,74 godine u logorima, a ukupan postotak invalidnosti iznosi 4.390%, što znači da je svaki logoraš u prosjeku izgubio 98,5 dana svog života. Vjerujući u institucije RH dovedeni smo u neodrživu situaciju beznađa i nevjerice, jer smo od istih institucija ostavljeni na margini, iako smo jedna od najtežih stradalničkih populacija proizišla iz Domovinskog rata, koja je svim dosadašnjim izmjenama zakona o Hrvatskim braniteljima dodatno marginalizirana. Treba znati da je u populaciji logoraša sve veća potreba za liječničkom skrbi, ( imamo samo osnovno osiguranje, sve ostale lijekove i usluge snosimo sami ) umiremo u prosjeku 10% više od svih populacija u RH ( od posljedica mučenja u logorima ), te mnogi naši članovi nažalost neće dočekati pravomoćnu presudu, a kamoli obeštećenje. Kad govorimo na ovaj način mislimo i na obeštećenja koja dobijaju oni koji su rušili ustavno pravni poredak RH, dok žrtva čeka svoje pravo na obeštećenje. Mislimo na hrvatske žrtve koje još uvijek čekaju svoje pravo na obeštećenje, odnosno još uvijek nisu uspijeli ostvariti svoje pravo , iako se zna da je SRBIJA bila agresor, tko je odvodio bez naloga i presuda,tko je formirao koncentracijske logore....( Srbija ne priznaje postojanje logora ). Nadamo se da će se nakon presude u Strasbourgu stvar promjeniti jer je u presudi navedeno da žrtva ima pravo na obeštećenje i vjerujemo da će između ostalog RH i time uvjetovati ulazak Srbiji u EU, i da više nećemo slušati izjave Hrvatskih dužnosnika kako mi ničim nećemo uvjetovati ulazak Srbiji u EU. ( Pitanje nestalih, obeštećenje žrtava, povrat otetog nacionalnog blaga, ratna odšteta... ) S pravom se pitamo jesmo li mi branitelji-logoraši  u svojoj državi zaboravljeni, tj. spadamo li u drugi red i nemamo pravo na pravdu, dok se drugoj strani promptno riješava sve što požele, pa se pitamo kojim pravom manjina  a koja je u ime velikosrpske politike počinila zločin i dalje terorizira, nameće volju većini. Kao dokaz nebrige hrvatskih institucija navest ćemo samo, da za logore u Kninu imamo samo jednu pravomoćnu presudu županijskog suda u Šibeniku u slučaju osuđenog ratnog zločinca Saše Počuče , a po kojoj nitko nije obeštećen jer on u svom vlasništvu nema imovine od koje bi se naplatili, dok se srpskim teroristima uredno isplaćuje odšteta i tko zna što još . S poštovanjem, Predsjednik HDLSKL SDŽ Ivan Turudić