Priznaje li Milorad Pupovac 15. siječanj kao dan međunarodnog priznanja države Hrvatske?

Gradonačelnik Vukovara optužio SDSS za dosljednu velikosrpsku politiku

“Nažalost, u ovim negativnim aspektima, moram istaknuti da postoje politike kojima rast i razvoj države nije u interesu, koje ne žele respektabilnu Hrvatsku, po mjeri hrvatskog naroda i svih njezinih građana već bi je vrlo rado krojili po svojoj volji. Te skupine, budući na to da su minorne, nemaju snagu za otvorenu konfrontaciju već se služe prikrivenim metodama plasiranja laži, širenja pesimizma i defetizma, preuveličavanjem i zastrašivanjem. Ta politika ima svoj legalitet u djelovanju na području RH, ali s obzirom na broj glasača koje predstavljaju, pitanje je – imaju li i legitimitet”, dodao je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara i objasnio kako je ključno da se takve neprijateljske mjere prepoznaju, prokažu i ne podcijene. “Na primjeru Grada Vukovara, koji je epicentar sustavne i kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije, to u zadnjih, samo pola godine, u Vukovaru i okolici izgleda kao u selu Trpinji. Fotografija je nastala 14. kolovoza 2018. godine, prije pet mjeseci. Fotografirana je na obljetnicu dana kad je oslobođena velika grupa hrvatskih logoraša iz srpskih koncentracijskih logora koji su nakon devet mjeseci tortura u logorima diljem Srbije ugledali slobodni hrvatski teritorij u Nemetinu. Određeni pojedinci u mjestu Trpinja taj su dan obilježili na drugačiji način. Je li itko od institucija ili medija reagirao ili našao išta sporno u simbolima pod kojim su ti ljudi zatvarani, mučeni i likvidirani?”, pojasnio je Ivan Penava.

Ne, jer Srbija ne priznaje postojanje logora! I zato Milorad Pupoovac o logorima mudro šuti!

“17. studenoga, polaganje vijenca Milorada Pupovca u Gradu Vukovaru. Događaj je to koji namjerno nisam htio komunicirati u studenome kako ne bih ‘nadolio ulje na vatru’. Međutim, doći u Vukovar na 17. studenoga i pokloniti se bilo kome osim žrtvama velikosrpske agresije, a kojih je gotovo 4000 ubijeno, ne pričam tu o silovanim, mučenim i ranjenim… Smatramo taj događaj neprihvatljivim ponašanjem i čistom provokacijom. Dani oko 18. studenoga su u ovoj državi, odlukom Hrvatskog sabora, Dani sjećanja na žrtve Vukovara stradalih u velikosrpskoj agresiji. Budući da je Milorad Pupovac saborski zastupnik, trebao bi to znati. Je li došao u službi velikosrpskog programa pokušati podijeliti krivnju na taj dan? Može li se u Vukovaru dijeliti krivnja? Trebamo li prihvatiti tezu SDSS-a da u svakom ratnom sukobu stradaju dvije strane i da nitko nema ekskluzivitet na nevinost?”, upitao je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara.

Nema podijele krivnje! U Ustavu RH piše da je Domovinski rat bio “pravedan, legitiman, obramben i oslobodilački Domovinski rat (1991. – 1995.)”

“Ovo su, bez imalo uljepšavanja, okolnosti s kojima živimo u Vukovaru, za ove okolnosti su najmanje kriva ova djeca. 21 godinu nakon mirne reintegracije krivi su isključivo svi oni koji tu djecu uče ne voljeti svoju zemlju i kriv je sustav koji je to omogućio”, zaključio je Ivan Penava.

Argumenti koji potvrđuju izjave Ivana Penave

Kao potporu mišljenju Ivana Penave , jer smatram da je potpuno u pravu, prilažem slijedeće;

•  Vojislav Stanimirović izjavio za večernje novosti-13. 06. 2013.godine.

   Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat – rekao je tada Vojislav Stanimirović.

Podsjećam Vojislava  Stanimirovića i Milorada Pupovca na Deklaraciju o Domovinskom ratu, koju je izglasao Hrvatski Sabor, a Milorad Pupovac kao zastupnik u Hrvatskom Saboru to svakako veoma dobro zna!

DEKLARACIJA

O DOMOVINSKOM RATU

1. Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.

2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i le­gitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.

3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama »B­ljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.

4. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.

5. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.

6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.

7. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Ne samo da izjava Vojislava Stanimirovića nije u skladu sa Deklaracijom o Domovinskom ratu, već je i neustavna, protivna Ustavu Republike Hrvatske u kojem stoji

• Ustav Republike Hrvatske (pročišćeni tekst)

I. IZVORIŠNE OSNOVE

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Dakle posve je jasno da Vojislav Stanimirović djeluje protuustavno, jer u Hrvatskoj se nije vodio građanski rat, već “pravedan, legitiman.obrambeni i oslobodilački Domovinski rat” I tu je Ivan Penava posve u pravu da SDSS dosljedno provodi velikosrpsku politiku točno po Memorandumu SANU 2, izdvojiti ću samo točku 6 i točku 8; točka 6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije; točka 8.Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju  srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu; >Memorandum 2: Srbija se nikad ne smije odreći Knina >Rekom i Documenta – politička policija Zapadnog Balkana >HAŠKI SUD – izlazna strategija kroz SOROŠEV projekt “REKOM”

Srbijanska strategija za 21. stoljeće – Zaključci Memoranduma II i Haška presuda hrvatskim generalima na tragu iste politike

Zaključak se sam nameće; SDSS njegov predsjednik Glavne skupštine ,Vojislav Stanimirović i predsjednik SDSS-a, dr.Milorad Pupovac, ne priznaju Republiku Hrvatsku, njen Ustav, njena obilježja, njenu zastavu , njenu himnu, pa stoga  nisu lojalni građani Republike Hrvatske, a kojeg li apsurda, zastupnici su u Saboru Republike Hrvatske.

Ne bi li tu bilo posla za DORH, ili Ustavni Sud?

Da tako govore i rade Hrvati, već bi odavno bili optuženi i procesuirani! Toliko o pravednom i objektivnom hrvatskom Pravosuđu!

Odgovor Milorada Pupovca Ivanu Penavi

Milorad Pupovac je danas izjavio, kao odgovor na istup Ivana Penave; “Nakon 21 godine Penava pripada onoj vrsti političara koji bi radikalizmom odnosa prema srpskom stanovništvu u istočnoj Slavoniji riješio da tih ljudi tamo nema. Organiziraju pritiske na pravosuđe, na ljude koji trebaju istraživati ratne zločine”, rekao je. “To im neće proći”, dodao je Pupovac. “Gradončelnik Penava nastoji rezultate mirne reintegracije narušiti, dovesti u pitanje i sve one koji se godinama bore da se ta postignuća očuvaju proglašava neprijateljima Hrvatske i agresorima. Nikada i nigdje nisam rekao da bi bilo koga trebalo riješiti bilo kojom vojnom operacijom kao što su to govorili savjetnici gospodina Penave”, ustvrdio je Pupovac. “Nakon 21 godine Penava pripada onoj vrsti političara koji bi radikalizmom odnosa prema srpskom stanovništvu u istočnoj Slavoniji riješio da tih ljudi tamo nema. Organiziraju pritiske na pravosuđe, na ljude koji trebaju istraživati ratne zločine”, rekao je. “To im neće proći”, dodao je Pupovac. Pupovac je rekao da će zatražiti pravnu zaštitu. “Očito je da gradonačelnik i njegova grupacija žele izvršiti pritisak na hrvatske istražne i pravosudne organe ne bi li nakon rata postigli ono što nisu postigli u vrijeme kad su mislili da trebaju, da Srba na tom području nema”, rekao je Pupovac. “Sve što sam radio u svojoj političkoj karijeri bila je borba protiv bilo koje vrste agresije i rata. Penava, koji je bio prognanik, trebao bi to znati. Progoni nemoćne, slabije, pa i sam je u jednom trenutku bio u takvoj situaciji. Elementarna pamet nalaže čovjeku da to ne čini”, rekao je. Naglasio je da ljudi iz Hrvatske bježe zbog političara poput Penave. Ocijenio je i da Penava svojim izjavama  ozbiljno narušava kredibilitet Hrvatske u međunarodnim odnosima. “Ako se ovakve poruke čuju u Hrvatskoj, a ona bude akter u Bosni, na Kosovu i u drugim mjestima, sasvim je sigurno da ni u zaštiti prava Hrvata u BiH ni u pronalaženju rješenja u području Kosova, Hrvatska neće biti kredibilan akter, nego jedan od ‘troublemakera’“, istaknuo je. “Pravo je pitanje tko gradonačelnika vodi u ovu, za njega poprilično riskantnu, avanturu i jesu li oni svjesni svih posljedica koje ovo može proizvesti po međuetničke odnose i po reputaciju Hrvatske u međunarodnim odnosima“, zapitao je.

Argumenti koji pobijaju Milorada Pupovca i dokazuju njegovu manipulaciju, što je i njegova konstantna politika

• “21. godina politike prema srpskom stanovništvu u Istočnoj Slavoniji”

Pitam se što je po Miloradu Pupovcu bilo preostalih 6 godina od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, točno na današnji dan, 15.siječnja 1992.godine, pa do završetka mirne reintegracije Koja je bila politika prema srpskom stanovništvu u Istočnoj Slavoniji? Pa Srbija i JNA okupirale su veliki dio Istočne Slavonije!!! Gdje je bio i što je radio Milorad Pupovac u vrijeme Domovinskog rata? Kad je uvidio da će se Jugoslavija raspasti Milorad Pupovac, najprije se angažirao u Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu, ali ona doživljava potop na izborima nakon čega je osnovao  Ligu socijaldemokrata. U jesen 1991. na haaškoj konferenciji podržao je  neovisnost Hrvatske što će beogradska Politika popratiti tekstom u kojem će mu poručiti da su ga u ‘Haag privele hrvatske vlasti’ i da to nije njegov stav. Međutim moje je mišljenje da je u Hrvatskoj ostao kao Trojanski konj velikosrpske politike! U veljači 1992. izjavio je da je u Hrvatskoj ’11 tisuća srpske djece pokršteno’. Kardinal Franjo Kuharić tražio je da se informacija provjeri, Živko Kustić, glavni urednik ‘Glasa koncila’ ustvrdio je da ‘nijedan takav slučaj nije zabilježen’, a u svibnju iste godine okružni zagrebački tužitelj podigao je optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti, ali do procesa nikada nije došlo. Eto na djelu hrvatsko Pravosuđe??? Početkom 1995.godine osnovao je  Samostalnu srpsku stranku (SSS). Uoči izbora priključio se Akciji socijaldemokrata Hrvatske i s njihove liste ušao u Sabor. Poslije je prešao u Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) Vojislava Stanimirovića. 1997.godine u prostorijama ‘Prosvjete’ osnovao je Srpsko narodno vijeće (SNV), kao neku vrstu krovne udruge Srba u Hrvatskoj i tjednik Novosti: Tjednik Novosti koje izdaje SNV objavio je tekst u kome se govorilo o ulozi tadašnjeg predsjednika RH Ive josipovića u bogaćenju njegova prijatelja Marka Vojkovića koji je navodno mimo natječaja dobio posao ubiranja naknade za glazbena autorska prava. Nije dugo trebalo čekati na Josipovićev odgovor koji ga je optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, ‘za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno’. Naveo je kako je ‘reketario’ sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama… Ukratko, Pupovčevu politiku je sveo na etnobiznis i nazvao ga ETNOBIZNISMENOM!  Što je naravno sasvim točno, jer zasigurno Predsjednik RH, koji je i pravnik po struci ne bi  bez razloga to izjavio, a da nema ispravne i točne spoznaje! Od prije 23 godine kada je ušao u Sabor,  Hrvatska je promijenila tri predsjednika države i sedam premijera. A on je još uvijek tu.

Milorad Pupovac ima na savjesti dr. Ivana Šretera, a svima drži lekcije i prijeti međunarodnom zajednicom!

Ostaje nerazriješena njegova uloga u nestanku i mučkom ubojstvu pakračkog liječnika dr. Ivana Šretera, koji je početkom Domovinskog rata postao šef pakračkog HDZ-a i šef kriznog stožera za Zapadnu Slavoniju. Svi koji su ga poznavali svjedoče da je bio sjajan čovjek, i liječnik i političar, da se zalagao za nenasilje, da se istaknuo po razboritosti i dobroti… Do sada nitko, pa ni Milorad Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju, jednog od osnivača HDZ-a, koji je u svojoj knjizi sjećanja izdanoj početkom 2008. godine “Nije bilo uzalud”,  teško optužio Milorada Pupovca upravo za Šreterov slučaj. U knjizi je ustvrdio da se Milorad Pupovac 1991. godine zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave. A naša je strana pak tražila da se Milorad Pupovac založi za pakračkog liječnika dr. Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Milorad Pupovac je obećao i dalje zašutio. Poslije se pokazalo, da je  znao, da su Srbi dr.Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob. A Milorad Pupovac do danas o tome šuti te drži lekcije o mirotvorstvu i moralizira, piše Zvonimir Despot. Stvaranje Republike Srpske (Krajine): Ognjem, kamom i kamerom O tih 6 godina Milorad Pupovac nije rekao ni riječ, jer je Istočna Slavonija bila pod okupacijom tzv, Republike srpske krajine, što je on svakako odobravao, pa ni današnji dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske nije ni spomenuo, jer njemu taj dan ništa ne znači. Nadali su se Srbi u Hrvatskoj da će uspjeti plan stvaranja Velike Srbije, no Oluja im je poremetila planove. Zato Milorad Pupovac Oluju žaluje skupa sa svojim mentorima velikosrpskim vođama u Srbiji. Dok Hrvatska slavi Oluju – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, koalicijski partner vladajućih Milorad Pupovac u Bačkoj Palanki i tuguje zbog Oluje! I to je njemu sasvim normalno i lojalno prema Republici Hrvatskoj’??? Milorad Pupovac time krši Ustav RH i Deklaraciju o Domovinskom ratu! Saborski zastupnik Oluju smatra zločinačkom, čime je jasno iskazao vlastiti stav prema Oluji. VRO Oluja i za Milorada Pupovca je zločinačka operacija Hrvatske vojske i policije. Dok je trajala proslava Oluje u Kninu u Bačkoj Palanci, na istočnoj obali Dunava, tek pet kolimetara od Iloka,   održan je skup nazvan Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe tokom “Oluje”. Na skupu je uz Vučića, Dodika i patrijarha Irineja, nazočio i zastupnik u hrvatskom saboru Milorad Pupovac. Glavni govornik na skupu na Sportsko rekreativnom centru Tikvara bio je srbijanski predsjednik Srbije Vučić, čija zemlja i dalje ne priznaje agresiju na Hrvatsku, ustvrdio je da će Srbija zaštititi Srbe i da neće biti novih Oluja. Vučić, međutim ovdje prijeti Hrvatskoj i drugim susjedima premda naravno nikakvih novih “protjerivanja” Srba iz drugih država nigdje na vidiku. No, činjenice nikad nisu bile odlučujuće kada su protagonisti “velike Srbije” u pitanju. Dokaz da oni ni iz čega stvaraju političku napetost, zadnje su izjave lidera SPC-a koji su lansirali tezu da je Srbima u Crnoj Gori danas čak lošije nego u NDH.

• Srbi u Hrvatskoj nisu ničim oštećeni od završetka mirne reintegracije, već upravo suprotno. Srbi stalno provociraju, a Hrvati su ti koje Srbi maltretiraju u njihovoj državi i crpe Proračun RH, nenamjenski trošeći novac hrvatskih poreznih obveznika. Zar može netko biti ugrožen pored silnih milijuna kuna koje mu isplaćuje svake godine Republika Hrvatska??? U čemu se to očituje njihova ugroženost???

U 2018, godini država Hrvatska je za financiranje programa nacionalnih manjina izdvojila od ukupno predviđenih 33.840.000, Srpska nacionalna manjina je  dobila 9.227.000, Talijanska  6.680.000, Mađarska 3.845.000, Češka 3.004.000, Bošnjačka  2.027.500, Rusini 657.000 i Ukrajinci 653.000 kuna. Za romska udruženja predviđeno je 503.000 kuna, dok će za ostvarivanje njihove kulturne autonomije dobiti još 500.000 kuna. Od srpskih organizacija najviše je dobilo Srpsko kulturno društvo ‘Prosvjeta’, 4.375.000 kuna, SNV je dobio 3.780.000, Zajedničko veće opština 505.000, a zajedno s članicama 642.000 kuna. Srpsko privredno društvo ‘Privrednik’ dobilo je 225.000, Srpsko kulturno umjetničko i duhovno društvo (SKUD) ‘Đurđevdan’ iz Drežnice 70.000, SKUD ‘Jovan Lazić’ iz Belog Manastira 60.000, a ‘Čuvari srpskog identiteta’ iz Vukovara 75.000 kuna. I to naravno nisu jedina financijska sredstva koja dobije srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Uz ta sredstva nacionalne manjine dobivaju i sredstava iz proračuna lokalnih zajednica, županija, gradova i općina. U Istri se od 2008 .godine redovito svake godine u srpnju, održavaju Dani srpske kulture u istarskim gradovima, Puli, Rovinju, Umagu…, koje sufinanciraju navedeni gradovi iz svog  proračuna! ” Jubilarni deseti Dani srpske kulture u Istri održavaju se od 16. do 18. kolovoza u Puli, Umagu i Rovinju. Cilj manifestacije, koja se održava i u ostalim Istarskim gradovima, približavanje je i predstavljanje bogatstva kulturnih različitosti i tradicija.” piše na stranici grada Pule.I ne sudjeluju samo srpska kulturno-umjetnička društva iz Hrvatske, da bi se to moglo tumačiti kao održavanje tradicije srpske nacionalne manjine, nego uglavnom gostuju izvođači iz Srbije, pa se igra ” užičko kolo ” po trgovima istarskih gradova, a turisti se pitaju u koju su to oni zemlju došli, Srbiju ili Hrvatsku! Erdutski sporazum “Erdutski sporazum 12. studenoga 1995.godine su  potpisali, Hrvoje Šarinić kao predstavnik hrvatskih vlasti i Milan Milutinović kao predstavnik lokalnih Srba, uz nazočnost međunarodnih posrednika Torvalda Stoltenberga i Petera Gailbraitha. Javnost se slabo sjeća da je nakon Erdutskog sporazuma, u prosincu 1995.godine , slijedilo izvješće glavnog tajnika UN-a, koji je Vijeću sigurnosti preporučio formiranje nove Misije UNTAES-a u Hrvatskoj. Nakon toga dolazi Rezolucija 1037 Vijeća sigurnosti, koja je donesena 15. siječnja 1996. i koja detaljnije od Erdutskog sporazuma razrađuje faze u uspostavi mira “govori Vesna Škare Ožbolt u razgovoru za Glas Slavonije. Erdutski sporazum imao je 14 točaka, a rezolucija  23 točke. Rezolucija 1037 detaljnije je razradila zadaće vojne komponente i zadaće civilne komponente. Erdutski sporazum ne govori o ratnim zločinima, a ova rezolucija poziva na suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine i traži zaštitu mjesta na kojem se obavljaju istrage za Međunarodni sud. Nakon toga najvažniji dokument, u 1997. godini, bilo je Pismo namjere Vlade RH o dovršetku mirne reintegracije poslano Vijeću sigurnosti, u kojem se daju čvrsta jamstva za zaštitu manjinskih prava i daju se mjesta u Vladi (pomoćnik ministra za predstavnike srpske nacionalne manjine) te jamče srpskoj nacionalnoj manjini tri mandata u predstavničkoj vlasti. Erdutskim sporazumom je sve što je napisano i ostvareno. Svih 14 točaka Sporazuma provedeno je i sve obveze i događaji nepovratno su iza nas. Ostvarena je i 21 točka iz spomenute rezolucije Vijeća sigurnosti.

Kulturna i prosvjetna autonomija koja se jamčila kroz Zajedničko vijeće općina nisu nekakva politička autonomija. Vijeće srpske etničke zajednice ima samo savjetodavno obilježje. A poznato je da je Milorad Pupovac htio  zlorabiti Zajedničko vijeće općina, kao srpsku vladu u sjeni, koje bi imalo autonomiju i moglo donijeti odluku o izdvajanju iz Republike Hrvatske, po točki 8. Memoranduma SANU 2, koji je u ovom tekstu citiran.

Upravo slijedeći primjer dokazuje točnost svega što je Ivan Penava izjavio;

Gradonačelnik Vukovara optužio SDSS za dosljednu velikosrpsku politiku,

• Položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen, nego je u nizu aspekata i unazađen. To posebno vrijedi za nivo tolerancije i cijeloga seta prava koja su se počela ostvarivati za vrijeme ulaska u Europsku uniju”, zaključak je Izjave o pravima Srba u Hrvatskoj, koja je usvojena na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća 13. veljače 2018. u Zagrebu.

“Izjava” predstavlja popis zahtjeva političkih predstavnika Srba, upućenih Vladi Andreja Plenkovića, Srpsko narodno vijeće (SNV), nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine, izabrano je političko, savjetodavno i koordinativno tijelo koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj. Predsjednik SNV-a je Milorad Pupovac, a zamjenik Saša Milošević. Ukupno je predočeno trinaest zahtjeva. U prvom setu su oni iz ekonomsko-socijalnog područja o kojima se dosta govorilo proteklih tjedana, kao što je elektrifikacija sela u kojima živi srpsko stanovništvo, osiguravanje nesmetanog povratka izbjeglica kojih je još registriranih oko 19.000 u Republici Srbiji, zaštita prava na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, kao i stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava. Tu su još utvrđivanje sudbina nestalih te suđenja za zločine počinjene nad Srbima u vrijeme rata i nakon završetka ratnih operacija.

• Gotovo identična inicijativa 2010. izazvala je političku buru, kada je tek zahvaljujući amandmanu Vesne Pusić u posljednji tren spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.

Pripadnicima srpske nacionalne manjine koji su odlučili napustiti Hrvatsku osigurana je primjerena naknada – znači da su stanovnici Podunavlja koji su se htjeli preseliti u Srbiju dobili naknadu za imovinu koju ostavljaju ako je ona u njihovom vlasništvu bila i prije 1991. godine. Predstavnici srpske etničke zajednice  imenovani su na više mjesta u Ministarstvu obnove i razvitka i u Uredu za prognanike i izbjeglice i na razini ne nižoj od pomoćnika ministra u ministarstvima unutarnjih poslova, pravosuđa, obrazovanja i kulture. U skladu sa zakonima i propisima Republike Hrvatske, također imaju  pravo na odgovarajuće sudjelovanje na stručnoj razini i u radnim tijelima Sabora Republike Hrvatske. Erdutski sporazum ni u jednoj riječi ne govori o problemu stanarskih prava. Oni koji tvrde suprotno neka to pokažu u Sporazumu. Nema tih odredbi. Ne postoji povrat stanarskog prava. Postoji samo program stambenog zbrinjavanja, koji i ova vlada ima u svom programu.

To je samo dio  prava koja ima srpska nacionalna manjina u Istočnoj Slavoniji, pa na osnovu koje to ugroženosti Milorad Pupovac još i prijeti da će obavijestiti sve međunarodne institucije – pokroviteljice mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, od UN-a do EU-a, o izjavama gradonačelnika Vukovara HDZ-ovog Ivana Penave da “postoji kontinuitet velikosrpske politike u Hrvatskoj”, a da je Vukovar “epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije”.

Upravo sam dokazala da je to istina i da taj kontinuitet traje 21 godinu, kako kaže i sam Milorad Pupovac!

Transkript razgovora sa dr. Franjom Tuđmanom koji spominje Milorad Pupovac;

Objavljen transkript razgovora koji je 6. prosinca 1997. u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu vodio s Miloradom Pupovcem pokazuje da hrvatski predsjednik nije bilo naklonjen ratnom rješenju, iako se više puta mogao odlučiti za vojnu intervenciju Hrvatske vojske. No, međunarodna zajednica očito nije mogla učiniti ništa protiv beskompromisnosti vodstva krajinskih Srba Dr. Tuđman je na samom početku razgovora rekao Miloradu Pupovcu da želi uspješno riješiti probleme koji su postojali u tim posljednjim tjednima mirne reintegracije Podunavlja. Postavio je Miloradu Pupovcu pitanje kakvi se to “egzodusi ponovno spremaju” među Srbima na tom području i zašto se pojavljuje taj problem. Milorad Pupovac mu je zatim objasnio što bi s hrvatske strane trebalo konkretno poduzeti da se među Srbima u Podunavlju neutralizira nepovjerenje koje bi eventualno vodilo u njihovo iseljavanje s tog područja. Dr.Tuđman je izrazio spremnost riješiti probleme na koje mu je ukazao Milorad Pupovac. No, prije nego je Milorad Pupovac naveo konkretne probleme, on je Dr.Tuđmanu kazao da se može reći da među Srbima u Podunavlju postoji “opći problem” koji može izazvati “reakcije” i koji će “sigurno i trajati još neko vrijeme”. Milorad Pupovac nije objasnio o kakvom je “općem problemu” riječ, no pretpostavljam da je htio reći da srpsko stanovništvo načelno ima problem s činjenicom da će se konačno naći pod hrvatskom vlašću. Pa naravno kada je ni dan danas ne priznaju! Zato je i od Milorada Pupovca zatražio da djeluje na Srbe da ne postavljaju pretjerane zahtjeve jer će odgovor na to biti radikalizacija među Hrvatima. Međutim pokazalo se da srpski predstavnici, odnosno SDSS i njegove vođe, ipak ne priznaju Republiku Hrvatsku, ni hrvatsku vlast! Hrvatski Sabor 20. rujna 1996. donio je Zakon o općem oprostu. Njime je dan opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni i oružanim sukobima u Hrvatskoj u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. godine. Oprost se odnosio i na izvršenje pravomoćnih presuda koje su izrečene počiniteljima prethodno spomenutih kaznenih djela. Od oprosta su izuzeti počinitelji najtežih povreda humanitarnog prava koje imaju značajke ratnog zločina, kako su one definirane u Osnovnom krivičnom zakonu Republike Hrvatske, kao i oni koji su, po odredbama međunarodnog prava, počinili kazneno djelo terorizma. Hrvatske su vlasti pokazale popustljivost, svakako i zbog pritiska međunarodne zajednice, te su neprestano smanjivale broj osumnjičenih za ratne zločine, dok je ostalim sudionicima oružane pobune i agresije na Hrvatsku dan opći oprost. Problem “neamnestiranih” tijekom mirne reintegracije izazvalo je veliko nezadovoljstvo na srpskoj strani, ali  i na hrvatskoj strani, taj je problem prisutan i danas i upravo o njemu govori gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, jer mnogi ratni zločinci mirno žive u Vukovaru i još se rugaju svojim žrtvama! Abolirano je oko 20 tisuća ljudi. Postoje i procjene da su abolirani i mnogi koji to nisu trebali biti! Upravo stoga je nemoguć suživot u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji, jer Milorad Pupovac ne želi da se procesuiraju srpski ratni zločini nad Hrvatima, već opetovano traži samo kažnjavanje zločina nad Srbima, koje naravno preuveličava kao i nepostojeće pokrštavanje 11 tisuća srpske djece! Hrvatske su vlasti pokazale popustljivost, svakako i zbog pritiska međunarodne zajednice, te su neprestano smanjivale broj osumnjičenih za ratne zločine, dok je ostalim sudionicima oružane pobune i agresije na Hrvatsku dan opći oprost.

Nikada vođama srpske nacionalne manjine  nije dosta! Ni Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, nije im dovoljan, ni prava koja su dobili Erdutskim sporazumom, ni oko 20 tisuća aboliranih nije im dovoljno , ni ogromna financijske sredstva nisu dovoljna, ni riganje bljuvotina njihovih NOVOSTI po hrvatskim vrednotama,sa našim novcima, ne zadovoljava ih,  jer oni bi htjeli nemoguće, htjeli bi nešto što nikada više neće dobiti na račun Hrvatske i hrvatskog naroda, a to je  Velika  Srbija  ili neka buduća Srboslavija!