PRODAJA DIONICA INA-e MOL-u

U sjeni afere „Agrokor“ koja je ozbiljno uzdrmala političku scenu u Hrvatskoj, a samim time i cijelokupno hrvatsko gospodarstvo, skoro nezapaženo je prošla odluka Švicarskog Saveznog suda koji je odbio zahtjev za poništenje arbitraže koju je Hrvatska izgubila od MOL-a, te je tom prilikom navedeni sud Hrvatskoj odredio i plaćanje 200 tisuća švicarskih franaka sudskih troškova i 250 tisuća franaka troškova druge strane. Poznavajući političke prilike u Hrvatskoj i odnos političkih elita prema hrvatskim nacionalnim interesima, te njihovoj sposobnosti vođenja naše Domovine i zaštite nacionalnih interesa, uopće nisam iznenađen navedenom odlukom Švicarskog Saveznog suda, obzirom smo u više navrata svijedočili da Hrvatska sve češće gubi razne sporove koji se vode pred Međunarodnim sudovima, bez obzira o kojoj vrsti a ili iz kojeg područja spora se radilo. No, bez obzira što nisam bio iznenađen, zasmetala me je činjenica da su neki naši „vrli“ političari i portali ponovno u navedenu priću upleli hrvatske branitelje kojom prilikom su se o nama izjašnjavali u negativnom kontekstu, te nas malte ne okarakterizirali kao jedine krivce zašto MOL posjeduje večinski paket dionica u INA-i i zašto su istima prepuštena upravljačka prava, sa naglaskom na prodaju 7 % dionica INA-e iz Fonda hrvatskih branitelja MOL-u, a što ne odgovara istini. Naime, prodaja dionica INA-e mađarskom MOL-u započela je još davne 2003. godine, a u vremenskom razdoblju od 14 godina MOL je stekao 47,47 % dionica naspram 44,83 % dionica kojima raspolaže Vlada RH-a, te su za preuzimanje večinskoh paketa dionica u hrvatskoj naftnoj kompaniji krive jedino naše političke elite koje su god sudjelovale u procesima prodaje dionica bez obzira iz koje stranke dolazile. Prodaja dionica hrvatske naftne kompanije MOL-u, često je izazivala burne reakcije na domaćoj političkoj sceni kako zbog ekonomskih, tako i političkih razloga, ali bez obzira na propuste političkih elita uvijek su se u tu priću namjerno uvlačili hrvatski branitelji što po meni nije korektno, jer oni u biti nikad i nisu bili vlasnici „spornih“ 7 % dionica INA-e,nego su i tim dionicama raspolagale političke elite i njihovi poslušnici , koji su ujedno imali i status hrvatskih branitelja. Kronologija prodaje dionica INA-MOL srpanj 2003. – Nakon javnog natječaja u kojemu su u uži izbor ušli mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosnjeft, koji je odustao od konačne ponude, koalicijska Vlada premijera Ivice Račana prodala je 25 % plus jednu dionicu INA-e MOL-u za 505 milijuna dolara. Tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi potpisali su dva ugovora - o kupoprodaji dionica INA-e i dioničarski ugovor, po kojemu Uprava i Nadzorni odbor INA-e imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL. studeni 2006. – U javnoj ponudi više od 44.000 građana kupilo je dionice INA-e po cijeni od 1.690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica INA-e. Država je u javnoj ponudi prikupila oko 2,8 milijardi kuna, a dionice INA-e uvrštene su na Zagrebačku i Londonsku burzu. studeni 2007. – Provedena je prodaja dionica INA-e zaposlenicima te tvrtke u kojoj je oko 28.000 radnika kupilo otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 % ukupnog broja dionica INA-e. listopad 2008. – Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja odlučio je na javnoj ponudi prodati mađarskom MOL-u svih 7 % dionica koje je imao Fond. Okončana je javna ponuda u kojoj je MOL kupio dodatnih 22,15 % dionica INA-e, čime je, zajedno s ranijih 25 posto plus jednu dionicu, stekao ukupno 47,15 posto Ininih dionica. Time je MOL postao najveći dioničar INA-e, dok Vlada RH ima 44,83 % dionica. siječanj 2009. – Potpisane su izmjene Ugovora o međusobnim odnosima dioničara. Izmjenama je broj članova NO-a INA-e povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi RH tri, a predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada RH. Uprava INA-e ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu RH i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave. Novina u upravljanju su izvršni direktori, čiji se sastav određuje dogovorom unutar Uprave. svibanj 2011. - MOL je objavio da je 1,6 posto dionica Ine predmet opcijskog sporazuma zaključenog od strane MOL-a, da je preko brokera na izvanburzovnom tržištu ili na Zagrebačkoj burzi stekao ukupno 0,21 posto dionica Ine, te da na skrbničkim i podskrbničkim računima drži ukupno 47,47 posto Ininih dionica. Prodaja 7 % dionica INA-e iz Fonda hrvatskih branitelja Iz kronologije postupka prodaje dionica INA-e mađarskom MOL-u vidljivo je da su uvijek glavnu rijeć vodili političari i političke elite koje szu obnašale vlast, te su iste mađarskoj naftnoj kompaniji direktno prodale oko 33 % dionica, radnici INA-e oko 7 % dionica, a „hrvatski branitelji“ preostalih 7 %, koju tvrdnju ću sada osporiti. U vrijeme prodaje 7 % dionica INA-e iz Fonda hrvatskih branitelja (2008.), Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja brojio je 7 članova, a u istom su sjedili brojni istaknuti političari, a neki od njih još i danas su u vrhu politike, kao saborski zastupnici. Predsjednica Upravnog odbora bila je Jadranka Kosor, a članovi su bili Josip Đakić, Petar Lovrić, Đuro Dečak, Tomislav Merčep, Miljenko Pavlaković i Ivan Posilović. Najvažnija činjenica u svemu tome je ta da upravitelja Fonda, kao i članove istog bira i imenuje Vlada RH-a po vlastitom nahođenju, a ne u partnerskom dogovoru sa hrvatskim braniteljima. Ta ista Vlada, nakon što je imenovala članove Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja, naredila je gđi „Kud Ivo tud i ja“ da se dionice INA-e iz Fonda hrvatskih branitelja prodaju, a što je ista uz pomoć njihovih poslušnika iz Fonda i realizirala na način da je bez pogovora donjeli odluka o prodaji navedenih dionica večinom glasova (6 Za i 1 Suzdržan). U toj cijeloj priči najveća licemjerka je ispala upravo Kosorica, koja je prvo ostalim članovima UO Fonda naredila da se izglasa Odluka o prodaji, a onda "pro forme" ostala suzdržana, te je i malom djetetu jasno tko je prodao navedene dionice, a kako ne bi bilo nama odraslim ljudima. Uz navedeno bitno je još jednom navesti da je članove Fonda birala i imenovala Vlada RH, pa tako i tzv „predstavnike branitelja“, a naj tragičanije je to što ti predstavnici braniteljskih udruga, koji su u to vrijeme sjedili u Fondu predstavljaju samo 20% braniteljske populacije, obzirom ih je toliko uključeno u članstvo, dok 80% branitelja uopće nije uključeno u niti jednu braniteljsku Udrugu, te nikad nisu bili predloženi od strane branitelja da ih zastupaju, nego izričito od strane političkih elita. I za sam kraj ovog osvrta želio bih naglasiti da su hrvatski branitelji po n-ti puta izigrani i omalovaženi, te nepotrebno ispali „žrtveni jarci“ političkih elita, a najvažnija činjenica u toj cijeloj prići je ta da niti jedan hrvatski branitelj nikad nije raspolagao sa niti jednom dionicom INA-e, pa ju tako nije mogao niti prodati, već ste učinili to Vi, naši „vrli političari“ i Vi ste jedini krivci što je strateški važna nacionalna tvrtka završila u rukama mađarskog MOL-a, a ne mi, časni hrvatski branitelji. Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći, a hrvatski narod preći! Bog i Hrvati!!!!