Prigodna riječ dr. Nikole Debelića  u povodu svečanog uručenja Velike zlatne plakete UHBDR 91. prof. dr. Zvonimiru Šeparoviću, koji je u petak, 14. rujna proslavio 90. rođendan, a svečanost je dan ranije održana u zagrebačkoj Hrvatskoj kulturnoj zakladi-Hrvatskom slovu. Dragi prijatelji, dame i gospodo, uvaženi slavljeniče, Danas je osvanuo posebno lijep i radostan dan, ne samo što uživamo u sunčanoj i bajkovitoj jeseni, nego i stoga što proslavljamo jedan vrlo poseban jubilej – 90-ti rođendan profesora emeritus doktora Zvonimira Šeparovića, uglednog pravnika, pedagoga, znanstvenika, publicista i istaknutog hrvatskog političara. Pozdravimo slavljenika profesora Zvonimira Šeparovića. A da smo se ovdje okupili možemo zahvalit neumornom rodoljubnom pregaocu koji se hrabro bori da se sačuvaju, njeguju i bilježe junačka djela i svjetla imena naših živih i palih heroja kroz burnu hrvatsku povijest, a posebno ovih iz obrambenog hrvatskog Domovinskoga rata. Taj je vrijedni pregalac i širem čitateljstvu poznati predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91., pisac i kroničar, gospodin Mladen Pavković. Pozdravimo gospodina Pavkovića. Gospodin Pavković danas će slavljeniku Zvonimiru Šeparoviću uručit Veliku zlatnu plaketu koju mu u čast i zahvalnost za njegov cjelokupni radni opus dodijeljuje spomenuta Udruga. Slavljenik profesor Zvonimir Šeparović rodom je iz pitomog i prelijepog kraja, korčulanskog Blata, koje je  Stjepan Radić prigodom svoje prve posjete odmah preimenovao u smislu ma kakvo Blato, to je jedinstveno blago. Radni vijek slavljenika odvijao se u stalnom usponu. Nakon završenog pravnog fakulteta u Zagrebu i sudačke prakse u nekoliko sudova, slijedi imenovanje za asistenta na Pravnom fakultetu u Zagrebu te dalja imenovanja u nastavna zvanja sve do redovitog profesora, prodekana i dekana, te 1989.  rektorom Zagrebačkog sveučilišta, što je vrhunac fakultetske karijere koji dosegnu samo rijetki. No profesorovo poimanje prava i pravde te raščlamba   svjetskih zbivanja u 20 stoljeću, teški zločini i nasilje,  usmjerili su ga u dublje istraživanje pojma žrtve, pa 1979. postaje prvim potpredsjednikom i 1985. predsjednikom Svjetskog žrtvoslovnog društva. Već 1990. Zvonimir osniva Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje je dosad održalo sedam Kongresa koji su uz Zagreb održani u Vukovaru, Voćinu, Škabrnji, Sisku, Varaždinu i drugim mjestima te iznjedrili sedam Zbornika s više stotina radova. Spiritus movens HŽD bio je današnji slavljenik Zvonimir Šeparović koji je od skromne dvije prostorije na brdu u Ilici br. 38 do kojih su vodile brojne neravne i polumračne stube,  učinio mjesto gdje bi se rado i s mnogo dobre volje okupljali desetci domoljuba, dogovarala se djelatnost i akcije. Profesor će ostat trajno zabilježen kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske u čijem je mandatu ostvareno međunarodno priznanje Republike Hrvatske, što u dijelu državne vlasti i diplomatske javnosti još nije primjereno valorizirano. Na kraju, u bogatoj paleti zasluga slavljenika bitno je spomenuti, a o tome će sigurno više kazati naredni govornici (Ante Beljo, dr. Zdravko Tomac, prof. Nevenka Nekić, Kazimir Mikašek i drugi), da je već prije desetak godina slavljenik u užem krugu najavio osnivanje Hrvatskog etičkog sudišta kojem imam čast bit dopredsjednikom i koje je zaživjelo 2013. i koje je, osim ostalih, izreklo etičku osudu i jednom od najvećih zločinaca 20-tog stoljeća, Josipu Brozu Titu. Drago mi je čuti da su ovu svečanost osobito pozdravili Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ali i biskup Vlado Košić i brojni drugi. S radošću i harnošću čestitam profesoru 90-ti rođendan sa željom da ih proslavimo još mnogo.  Dragi Zvonko, od srca Ti hvala! Prof. dr.h.c. Nikola H. Debelić