Bunt su pokrenule socijalne naknade i bahatost Bojana Glavaševića, ali nakon što se u znak prosvjeda zapalio čovjek, plato ispred Ministarstva branitelja postao je skup nezadovoljstva odnosom vlasti prema temeljima države Kada su se pred Ministarstvom branitelja počeli okupljati stopostotni ratni vojni invalidi još se moglo kalkulirati tko to stoji iza prosvjeda. I vjerojatno su bili u pravu oni koji su u tome u početku vidjeli prste kontroverznog šefa zagrebačke Hvidre i bivšeg obavještajca Mirka Ljubičića Švepsa i pokušaj da se destabilizira premijera Milanovića zbog (očekivanog) uhićenja Milana Bandića i suradnika. Kada je pred Ministarstvom postavljen šator i zapaljena logorska vatra, na prosvjedu umrla bivša ratna heroina i stopostotni ratni invalid medicinska sestra Nevenka Topalušić, kada su nadzor nad prosvjedom očigledno preuzeli bivši profesionalni vojnici i policajci poput Josipa Klemma, Ante Deura, Ilije Vučemilovića, a riječi mirovine i novac su postupno zamjenjivane riječima gaženje dostojanstva i ponižavanje, prosvjed je sve više postajao izraz ogorčenja hrvatskih ratnih veterana načinom na koji se prema njima i prema Domovinskom ratu odnosi aktualna vlast. Nakon što se ispred Ministarstva kerozinom polio i zapalio bivši branitelj D. Č., bolestan od PTSP-a, onog PTSP-a s kojim se prije nekoliko tjedana na skupu Documente u Vukovaru sprdao mlađahni pomoćnik ministra Bojan Glavašević, nakon što se Ivo Josipović i Josip Leko s nelagodom i pognutih glava vratiše iz braniteljskog šatora, plato ispred Ministarstva branitelja postao je plato nezadovoljstva načinom na koji se aktualna vlast odnosi prema temeljima države, koje dobiva sve veću potporu i ima potencijal rasta. Proces destrukcije najkvalitetnijeg državnog sustava Zoran Milanović i njegova vlada sad bi bili presretni da mogu amortizirati prosvjed s nekoliko desetaka milijuna kuna investiranih u zadržavanje braniteljskih socijalnih prava. Kasnije bi to već iskoristili za širenje animoziteta prema braniteljima, koji se bore samo za privilegije, kao što su to već toliko puta činili. Ali prosvjed se više ne može zaustaviti novcem. Zahtjevi prosvjednika za smjenom ministra Predraga Matića, njegove zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića samo su površinski politički zahtjevi koje prosvjednici postavljaju Vladi: nešto na što Milanović uobličeno ovako ultimativno ne može pristati, želi li ostati premijer, ali to je i nešto što samo po sebi ne bi otklonilo srž nezadovoljstva. Srž nezadovoljstva nalazi se u projektu permanentne destrukcije najkvalitetnijeg sustava koji je izgrađen u postkomunističkoj Hrvatskoj, a to je bila Hrvatska vojska iz devedesetih, i preko toga destrukcije temeljnih vrijednosti Domovinskog rata i vrijednosti na kojima je stvorena država. Proces destrukcije je započeo još krajem devedesetih godina, a Ministarstvo branitelja sa svim svojim transformacijama i svim svojim ministrima, bilo je jedno od ključnih mjesta za njegovu provedbu. Najprije su vojnici i časnici pretvoreni u branitelje, i umjesto da ih se integrira u društvo i pošalje na posao, poslani su u mirovine. Potom su tim braniteljima dodani pričuvni časnici i branitelji iz civilnog sektora, pomiješani su s invalidima i stradalnicima rata, zatvoreni su u geto, korumpirani su novcem za različite udruge. Tako su postali ovisnici o svakoj vlasti. A s ovisnicima svaka vlast radi što želi. Tako ih je SDP-ov ministar Ivica Pančić još 2003., koristeći klasične komunističke metode izazivanja jala, međusobnog nepovjerenja i sukoba stavljao na internet, da svi vide tko je dobio stan, oduzimao im proteze da svi vide tko je lažni invalid. Njegova nasljednica HDZ-ova Jadranka Kosor pretvorila ih je u stranačke rezerviste kupujući ih novcem za udruge, i drugim sitnim ili nešto krupnijim povlasticama. Njezin nasljednik Tomislav Ivić samo je nastavio gdje je ona stala. Oni koji su, po logici pobjedničke vojske u oslobodilačkom ratu, trebali preuzeti upravljanje državom, postali su sredovječni ljudi bez mjesta u društvu, prepušteni na milost svakoj vlasti i nemoćni da promijene svoj položaj. Nisu se više usuđivali niti pitati ništa bitno, što bi moglo istinski naljutiti vlast i tu strukturu koja upravlja njihovom egzistencijom. Istodobno lijeva je oporba širila famu o njihovim privilegijama i osobito onu o lažnim branitelja.

U mandatu Kukuriku koalicije pravno dizajniranje braniteljskog statusa i skrbi preuzimaju ljudi koje je politički oblikovao Milorad Pupovac: Milena Horvat iz Pupovčeve političke kvote i nedorasli Bojan Glavašević iz Pupovčeva kabineta na Filozofskom fakultetu.

"Nova pravednost" i "lažni" branitelji Priča o lažnim braniteljima i objavljivanju registra branitelja kako bi se te navodne lažnjake otkrilo i sankcioniralo bila je jedna od glavnih točaka „Nove pravednosti", izbornog programa aktualnog predsjednika Ive Josipovića, i bitna komponenta procesa destrukcije. „Registar treba objaviti. Mora se znati tko je bio što u ratu. Pravedno je da se tu učini distinkcija", ponavljao je Josipović. Proceduru i ciljeve te nove pravednosti tumačio je bivši jugoslavenski državni tužitelj Anto Nobilo: „Objavom Registra ne završava posao, nego tek počinje. Nakon što podaci izađu u javnost te se pojave sumnje u vjerodostojnost nečijih ratnih putova, treba krenuti u istraživanje onih koji nisu mirovine, invalidnine i druga prava dobili u propisanoj proceduri. Ako postoje čvrsti dokazi, toj osobi odmah treba obustaviti isplatu mirovine, a zatim, ako nema zastare za kazneno djelo, pokrenuti i postupak pred sudom. Po pravomoćnosti presude ta osoba bi trebala sredstva vratiti u proračun, jer je Zakon jasan: Sva imovina dobivena kaznenim djelom nije zakonito stečena. Također, kazneno trebaju odgovarati i oni koji su omogućili takve mirovine i braniteljske statuse", tumačio je Nobilo, uživljavajući se u staru ulogu jugoslavenskog državnog tužitelja. Predsjednikov specijalac za lažne branitelje postao je Predrag Matić, najprije u ulozi predsjednikova savjetnika za branitelje. Nakon što se odmetnuo od Jadranke Kosor, taj stalni lovac na državne sinekure je i prije odlaska na Pantovčak pripreman za buduće velike stvari i "veliku pravednost" u ekipi koja se okupljala oko hrvatske ekspoziture Tranparency Internationala i njegova vječnog šefa Zorislava Antuna Petrovića. Silno ambiciozni Matić idealan za provedbu "nove pravednosti" Matić je bio idealan za provedbu "nove pravednosti" nad braniteljima prethodno dovedenim u poziciju ovisnosti: skromnog obrazovanja, golemih ambicija, mesićevski duhovit lik koji može lagati rafalno ne trepnuvši pritom okom i koji ima dovoljno dubioza u svome ratnom putu da bude stalno ucjenjiv. Da samo želi provjeriti navode koje je o (ne)vjerodostojnosti Matićeva ratnog puta javno iznio zapovjednik njegove jedinice u Borovu naselju pukovnik Vinko Mažar, državni odvjetnik bi se mogao pozabaviti s nekoliko dvojbenih detalja: stjecanje čina bojnika bez dana zapovijedanja jedinicom, stjecanje ordena za teško ranjavanje bez ranjavanja i napredovanje od bojnika do brigadira u kabinetima ministarstava nakon završetka rata. Takav Matić dobio je zadatak širiti famu o „lažnim" braniteljima, difamirati ih, poticati da se istražuju međusobno, da prijavljuju suborce, susjede, kao u starim komunističkim vremenima. Iako je bilo predvidivo što će se dogoditi nakon očekivane pobjede lijeve Kukuriku koalicije, da će uslijediti velika hajka na „lažnjake", kao sredstvo definitivne degradacije nekad pobjedničke vojske, bivša ministrica branitelja i tadašnja premijerka Jadranka Kosor nije našla za shodno ojačati svoje voljene branitelje, tako da sama sredi Registar, odnosno da prepusti zapovjednicima da naprave reviziju Registra i time ojača njihov autoritet i tako napravi branu očekivanoj hajci. Ostavljeni su na milost novim izbornim pobjednicima, a Predrag Matić je iz Ureda Predsjednika transferiran u Ministarstvo da provede Novu pravednost. Obećano - izvršeno. Toliko prozivani Registar je objavljen, svi branitelji s pripadnošću postrojbama su se našli na internetu. Matić je svakodnevno pozivao da prijave lažnjake. I građani i /ili institucije su prijavili policiji ukupno 3.605 osoba, policija je zatrpana provjerama i istragama, a Matić je u godinu dana umjesto stotina tisuća očekivanih lažnjaka pronašao njih 55 koji su brisani iz Registra, odmah lažno izračunavši i da je time uštedio državi 55 milijuna eura. Ukupni broj branitelja u Registru se nije smanjio, već se povećao. Objava Registra nije sasvim ostvarila cilj potpune destabilizacije i difamacije braniteljske populacije, jer je Haaški sud, suprotno očekivanjima predsjednika Josipovića i njegovih suradnika na Novoj pravednosti, donio oslobađajuću presudu generalima Gotovini i Markaču i poništio prvostupanjsku presudu o Oluji kao udruženom zločinačkom pothvatu. Time je propala očekivana zlouporaba objavljenog Registra u kampanji, prijetnji i difamacija branitelja od strane Save Štrpca i njegovih simpatizera u Hrvatskoj i „regionu". No zato je cijela operacija potjere za lažnjacima poslužila kao dimna zavjesa iza koje je naoko sitnim promjenama pravne regulative provedena daljnja destrukcija vrijednosti Domovinskog rata, brisanje agresora, ponižavanje žrtava i otvaranje vrata interpretacijama povijesti podijeljene krivnje, koju već godinama promoviraju Vesna Teršelič, Documenta, RECOM. No da ne bi bilo nesporazuma, nije to bila međunarodna obveza. Diplomatski predstavnici jedne moćne zapadne države su još i prije pravomoćne presude za Oluju nazivali Documentu „društvom koje se obogatilo na tuđoj krvi", a RECOM „mrtvom regionalnom inicijativom". Ali upravo Ivo Josipović i njegova Nova pravednost udahnuli su im novu vitalnost, on je dodijelio visoko državno odličje Vesni Teršelič uoči pravomoćne presude za Oluju, on ovih dana naziva rad njezinih suradnika „savješću društva", dok istodobno odaje dojam velike nelagode dok razgovara s braniteljima koji prosvjeduju protiv destrukcije države. Milena Horvat – ključna osoba Ministarstva za pravne poslove! Za završnu misiju poravnanja svih boraca i svih žrtava u svim ratovima, Ministarstvu branitelja su u nadležnost pridodani bivši partizani i bivši veterani NDH i nije pretjerano reći da se ta operacija odvija na političkoj liniji Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Ključna osoba za pravne poslove Ministarstva postaje Milena Horvat. Javno nije poznato što je radila prije 1990. I od 1991. do 2000. Njezina javno dostupna profesionalna karijera počinje s pobjedom trećesiječanjske koalicije 2000., kada postaje pomoćnica ministra socijalne skrbi Davorka Vidovića, a status državnog dužnosnika nastavlja u Sanaderovim vladama i Kosoričinoj vladi, kao dužnosnica iz političke kvote Milorada Pupovca. Ali tek dolaskom Kukuriku koalicije dolazi u poziciju izravno utjecati na izradu zakona i propisa koji određuju prava branitelja, a to je otprilike kao da osobu iz kvote ISIL-a dovedete da dizajnira sustav nacionalne sigurnosti SAD-a. Gospođa Horvat se pokazala kao profesionalka: iz Registra branitelja su uklonjeni dragovoljci Domovinskog rata, kao posebna (razlikovna) kategorija, Zakon o žrtvama seksualnog naselja sročen je tako da ponizi žrtve - ne osiguravajući novac za naknadu, ali zato briše agresorske srpske vojnike, a dovodi hrvatske vojnike u kontekst silovanja, Domovinski rat je sveden na unutarnju nepogodu koja je proizvela silovanja. U pripremi je, kao završni čin poravnanja, novi zakon o braniteljima koji bi trebao izjednačiti sve civilne i vojne žrtve rata i postati platforma na kojoj će onda novi privilegirani suradnici Ministarstva - Vesna Teršelič, Documenta i sestrinske joj udruge - graditi pomirbu i novu interpretaciju povijesti. Kao smokvin list za ono što kreira gđa Milena, na mjesto pomoćnika ministra doveden je Pupovčev ambiciozni znanstveni novak Bojan Glavašević, ideološki-politički oblikovan u radionicama udruga bliskih Documenti, koji od samog imenovanja navodno razgovara na srpskom s predstavnicima hrvatskih žrtava, ne bi li pokazao dovoljno kozmopolitske širine da ga Vesna Pusić pošalje u diplomaciju nakon što izvrši zadatak. Njegovo čuđenje što hrvatski branitelji imaju PTSP, a srpski vojnici koji su izgubili rat ga nemaju, koje je i bilo povod aktualnim prosvjedima, samo je kontinuitet Glavaševićeve komunikacije, a ne iznimka. Bitna karika u provedbi nove pravednosti u Ministarstvu branitelja je i pomoćnik ministra Ivan Grujić, bivši visoki operativac osječke Udbe blizak Josipu Perkoviću, kojeg još nitko nije ozbiljno upitao o tome kako traži nestale. Razmrvljena braniteljska populacija ponovno stvara sustav I baš kad je izgledalo da će Nova pravednost biti ostvarena, kako bi se u sljedećem mandatu Ive Josipovića novim državnim ugovorom (Ustavom) mogli zacementirati njezini rezultati, dogodio se braniteljski prosvjed koji se, sad je već jasno, neće zaustaviti na vraćanju socijalnih naknada za najugroženije branitelje iz nadležnosti Milanke Opačić u nadležnost Predraga Matića. Kao da se iz ponižene i razmrvljene braniteljske populacije ponovo počinje stvarati sustav, kao da se branitelji ponovo pretvaraju u vojnike, danas već bivše, veterane, koji sve jasnije artikuliraju svoje demokratske političke zahtjeve. Nasuprot Predsjedniku i oni traže svoj – novi državni ugovor. Traže da pitanje definicije Domovinskog rata i braniteljskih prava i obveza bude regulirano ustavnim zakonom. Prosvjednici dobivaju na snazi i Vlada i predsjednik su po prvi put u ozbiljnoj nelagodi. Oni ne traže socijalu, već zaštitu temelja države. U nastavku pripetavanja ne bi iznenadilo da prosvjednici posegnu za još jednom domišljatošću predsjednika Josipovića, da zatraže objavu službeničkog puta cijelog rukovodećeg kadra Ministarstva branitelja te iscrpne životopise svih onih nevladinih aktivista predvođenih Vesnom Teršelič, s kojima ova vlada surađuje na destrukciji državnih temelja. Toliko za početak. Baš onako kao što je predsjednik tražio da se objavi njihov ratni put poručujući im: ''Mora se znati tko je što bio. Pravedno je da se tu učini distinkcija". Ne bi bilo lijepo pozivati susjede da dojave tko su među njima lažnjaci, kao što je to u staroj komunističkoj maniri činio predsjednikov specijalac Predrag Matić. U europskoj demokratskoj maniri dovoljno bi bilo - zatražiti osnivanje posebnog neovisnog tijela da utvrdi koga bi trebalo lustrirati.  

• Autor: 7DNEVNO / 31. listopada 2014.
• Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Izvorni članak možete pogledati OVDJE