JE LI TO ZATO ŠTO MU JE MLADIĆ BIO PRIJATELJ? Erceg: ‘Za razliku od šatoraša, ne mrzim neprijatelje iz rata!’ Erceg ipak iščitava tu mržnju te tvrdi kako nije mrzio ni neprijatelje u ratu. Problem je u tome što više nikome nije jasno tko je njemu bio neprijatelj. Iako je priča potkrijepljena fotografijama o njegovom poznanstvu s Ratkom Mladićem izbila u javnost, malo koji medij je to smatrao shodno za prenijeti. “Kad me pitaju koja je razlika između mene i šatoraša, odgovaram najkraće: Ja nisam mrzio svoje neprijatelje u ratu ni u trenutku kada su me pokušavali ubiti, a niti kad su me napravili teškim invalidom. Ja ni danas ne mrzim svoje nekadašnje neprijatelje. A šatoraši? Šatoraši mrze ne samo naše nekadašnje neprijatelje, oni mrze i mene i sve druge njihove i moje suborce koji ne želimo biti robovi mržnje. Oni žive mržnju, a mi želimo ostaviti rat iza sebe i osloboditi mlade generacije toga tereta”, oglasio se novim postom Zoran Erceg čije čije sudjelovanje u Domovinskom ratu nije sporno, ali braniteljstvo mnogi dovode pod upit. Iako je svojim dolaskom u Savsku 66 i sam nakratko bio “šatoraš”, a gdje se zorno moglo vidjeti da ga unatoč svemu što je učinio i kazao protiv braniteljskog prosvjeda nitko nije ni poprijeko pogledao, a kamoli mrzio, Erceg inzistira da su branitelji mrzitelji svega i svačega. Kroz šator je prošla cijela plejada političara. Neki su došli zbog istinskog razumijevanja braniteljskih problema, neki radi samopromocije, a neki kako bi se uvjerili da je ova “zastrašujuća skupina” zapravo skupina normalnih ljudi u potrazi za svojim pravima. Da nije bilo mržnje, najzornije se moglo vidjeti kada je bivši predsjednik Ivo Josipović prešutio himnu koja se orila iz braniteljskih grla, a opet mu to nitko od tamo prisutnih nije spočitao. Mržnje, dakle, ni u tragovima. Ogorčenosti i ljutnje, toga ima i to je jasno… Erceg ipak iščitava tu mržnju te tvrdi kako nije mrzio ni neprijatelje u ratu. Problem je u tome što više nikome nije jasno tko je njemu bio neprijatelj. Iako je priča potkrijepljena fotografijama o njegovom poznanstvu s Ratkom Mladićem izbila u javnost, malo koji medij je to smatrao shodno za prenijeti. Podsjetimo, stoga, zašto Erceg ne mrzi “neprijatelje”:

Na pregovore došao s Mladićem u kampanjoli! Radilo se o Velikoj Glavi gdje su hrvatski branitelji u pokušaja neprijateljskoga proboja postavili uspješnu crtu obrane koja ih je od agresora dijelila jedva 70 metara i do Oluje je bila jedna od najtežih kota bojišnice u cjelokupnom Domovinskom ratu. U opisu te snimateljske epizode, Erceg danas tvrdi kako se dolaskom na položaj našao u neugodnoj situaciji s okupirane strane i da je ispalo da je Mladićev snimatelj. Istina je ovakva… Bio je to dogovoreni pregovarački sastank Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga i Josipom Jurasom članom Kriznog stožera. Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega koji se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj. Na istom materijalu koji traje satima, Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju. Došao je na Veliku Glavu s Ratkom Mladićem i njegovom pratnjom i ubijao zajedno s njima vrijeme do početka sastanka.