Na dan (18. kolovoza 1991.) u Dalju su pronađeni spaljeni ostatci Stjepana Penića, prvog hrvatskog novinara ubijenog u Domovinskom ratu.

Deset dana prije okrutnog ubojstva, o Stjepanovoj sudbini se nije ništa znalo osim da je 06. kolovoza odveden iz svog doma u Dalju, u kojem je odvažno sačekao ulazak srpskih paravojnika i JNA.

Penić je bio novinar Hrvatskoga radija Vukovar i izvjestitelj Glasa Slavonije. Da je zbog svog zanimanja neprijatelju prijetnja, otkrio je on sam riječima koje je neposredno prije ubojstva uputio supruzi:

Znao je da će ga ubiti

“Ubit će me jer znaju da ću zapisati sve što su nam radili, ali ja im opraštam”, kazao joj je prije nego što su ga po drugi puta odveli na “informativni razgovor” u zgradu mjesne zajednice, sa kojeg se nikada nije vratio.

Prema onome što su ispričali svjedoci, Penića kojem su prethodno oduzeti kamera i diktafon, iz zgrade mjesne zajednice pretvorene u zatvor izveli su Vaso Glodić i Mirko Đurić. Vaso Glodić je nesretnog novinara odveo do nogometnog igrališta gdje mu je najprije prerezao vrat, a potom mu pucao u glavu. Nekoliko dana nakon toga, Penićevo je tijelo zapaljeno.Supruga Stjepana Penića je u razgovoru za mjesečnik franjevaca Veritas u svoje i u ime svojih triju kćeri dotadašnjim susjedima i ubojicama svoga muža poručila: “Mi vas ne mrzimo i sve vam opraštamo”, jednako onako kako im je uoči ubojstva oprostio njezin suprug. Njegova dobrohotnost najbolje se mogla vidjeti na njegovim učenicima kojima je bio novinarski uzor i mentor. Jedan od njih je Siniša Glavašević, vukovarski novinar koji je unatoč svojim dobrim namjerama, također bešćutno ubijen.