Kada Milorad Pupovac povuče neki politički potez, kao nedavno u Saboru, kada je pozvao zastupnike na minutu šutnje za vukovarske žrtve, onda to ima daleko veću težinu i dublju pozadinu nego kada bi to napravio Tomo Nikolić ili eventualno Vojo Stanimirović.

Naime, Pupovac kao intelektualac i sveučilišni profesor ništa ne radi nepromišljeno. On je čovjek bez emocija koji svaki svoj politički potez dobro pripremi. Uostalom da nije tako ne bi bio jedan od najdugovječnijih političara u Hrvatskoj od njene neovisnosti, čovjek koji je svoju nacionalnu pripadnost pretvorio u dobro plaćenu profesiju.

Podsjetimo se. Početkom devedesetih Pupovac je bio jedan od vodećih ljudi Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, stranke koju je početkom 1989. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu osnovao zajedno s Predragom Matvejevićem i Žarkom Puhovskim. Potom ga pamtimo kao vođa Lige socijaldemokrata i čelnika Socijaldemokratskog saveza Jugoslavije, a bio je i član Srpske demokratske stranke, ali se tijekom rata ipak razišao s krajinskim kolegama. Osnivač je Srpskog demokratskog foruma, a početkom 1995. sudjeluje u osnivanju Samostalne srpske stranke.

Osnivanjem Tripalove Akcije socijaldemokrata Hrvatske uključuje se u rad te stranke i kao njihov predstavnik nakon izbora 1995. godine prvi puta ulazi u Sabor. Tijekom mirne reintegracije prelazi u Stanimirovićevu Samostalnu demokratsku srpsku stranku na čijoj listi je u tri mandata član Sabora. Ono što je za Pupovca posebno zanimljivo jest to što je u Saboru RH već neprekidno 10 godina. Zapravo može se kazati kako je on ne samo jedan od najdugovječnijih političara u Hrvatskoj nego je u kontinuitetu najdulje na vlasti – više od bilo koje druge političke opcije u Hrvatskoj i bilo kojeg drugog pojedinca.

Od Tuđmanove smrti nijedan drugi političar nije toliko vremena proveo na vlasti kao Milorad Pupovac. Naime, Račan ga baš nije volio, ali je njegov SDSS ipak podupirao šestosiječanjsku koalicijsku vladu. Kada je Budiša napustio Račana krajem 2002. upravo su glasovi Pupovčevih manjinaca pomogli da se Račanova vlada održi do kraja mandata.

Tijekom osmogodišnje HDZ-ove vladavine, njegov i Stanimirovićev SDSS bio je prvo u vladi Ive Sanadera, a zatim i Jadranke Kosor, da bi danas podržavali i „Kukuriku vladu“ Zorana Milanovića. Dakle, Pupovac koliko god se to nekome sviđalo ili ne jako dobro zna što radi. Umjesto da kao predstavnik manjine brine o interesima i pravima svoje etničke zajendice kao što to čine zastupnici bošnjačke, mađarske, slovačke ili romske manjine, on je iskoristio nakaradnost hrvatskog političkog sustava i kao povlaštena manjina (koja ima uvijek tri zagarantirana mjesta u Saboru) zadnjih desetak godina uvijek je bio na vlasti ili uz nju, jer to je najbrži način za doći do državnog novca i beneficija kakve nitko ne uživa u Hrvatskoj.

Pupovac i SDSS su dakle vlast u Hrvatskoj već neprekidno 13 godina. I njega ne zanimaju kulturni domovi, jezik manjine ili njihova temeljna prava- njega zanima jedino i isključivo vlast jer samo kroz nju on može vladati Hrvatskom. A to je nešto o čemu, recimo Hrvati u Srbiji, mogu samo sanjati.