Reagiranje na članak: “Uskoro spomenik prvom poginulom Biograđaninu, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata?! U izradi je projektna dokumentacija za…”
Objavljujemo priopćenje na članak: “Uskoro spomenik prvom poginulom Biograđaninu, hrvatskom Branitelju iz Domovinskog rata“
Dragi moji Bijograjci i Biograjke,
Zahvaljujem Vam se u svoje osobno ime i u ime moje cijele obitelji na sjećanju koje s ponosom čuvate na naše poginule branitelje. Ponosim se što čuvate uspomenu na Domovinski rat i te drage, hrabre i ponosne dečke koji su branili naš grad i našu zemlju. Oni to zaslužuju! Zaslužuju da pričamo budućim naraštajima o njihovoj hrabrosti, o časti i o veličanstvenoj pobjedi koja je okrunila njihove snove o samostalnoj, neovisnoj zemlji u kojoj smo svi jednaki, u kojoj nema „građana drugog reda“, potlačenih i poniženih samo zato jer su vjernici ili samo zato što nisu „nečiji sinovi i kćeri“ i imućni.
Dragi moji, okrenite se oko sebe ili samo sami sebi pogledajte u srce. Naše društvo danas predstavlja sve ono protiv čega su se naši dečki borili. I to u daleko surovijem obliku nego što je nekad bilo. Nikad čovjek čovjeku nije bio više neprijatelj nego što je to danas. Svatko svakoga ogovara, kleveće, ponižava! Sudimo ljude po autu koji voze, odjeći i obući koju nose, po markicama mobitela, naočala, torbica….
Uviđate li licemjerje u ovom činu? 25 godina nakon pogiblje mog strica Luke gradite mu spomenik jer je prvi poginuo!? Taj spomenik bi predstavljao sve protiv čega se on borio! On je bio prvi među jednakima i u ratu i u miru! Stoga Vas molim da tako bude i nakon njegove smrti! Nije on značajniji za ovu zemlju od bilo kojeg drugog hrvatskog branitelja, neovisno je li živ ili mrtav. 5 dana nakon njega poginuo je moj otac Siniša, također pripadnik Tigrova. 3 mjeseca nakon njih poginuo je moj prvi susjed Hrvoje Jeličić…. I tako redom…. Svi su oni nečiji sinovi, braća, očevi! Na ratištu su bili jednaki, jedan uz drugoga i jedan za drugoga…. Molim Vas, poštujte to i u miru! Da, isklešite im imena u kamenu koje će prkositi zubu vremena! Ali ime pored imena! Dijelili su ratište, dijele groblje, neka dijele i spomenik. Iako je vaša želja za očuvanjem uspomene na naše poginule Bijograce hvale vrijedna, ne činite ništa čime stvarate razliku između njih!
I ne zaboravite, mnogi Vama znani i neznani dečki stavili su pušku na rame i branili naš grad… nisu svi bili iz Biograda, nisu tu živjeli, ali su vas branili! Nečiji sinovi, braća i očevi…. Njihova zasluga nije manje vrijedna jer su ostali živi.
Stoga Vas molim svim srcem djeteta koje je odraslo bez oca, molim Vas svakom mojom suzom koju sam isplakala, čuvajte i prenosite uspomene na Domovinski rat i pri tom ne radite razlike među našim braniteljima. I ne zaboravite, svakog dana gazite po zemlji koju su njihova krv i suze natopile!
I na kraju, za što su se borili? Ne mogu govoriti u ime drugih, ali sigurna sam kako su se članovi moje obitelji borili i pri tome neki i poginuli, kako bi mi bili jednaki, slobodno govorili i slobodno se kretali, uvažavali jedni druge, kako bi naša djeca bila sretna. To će im biti najveći spomenik!
Srdačno Vaša,
Ivana Dević
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.