Rudanica napala braniteljske prosvjede: Koga zaje*avaju dragovoljci?

09.11.2014. 08:46:15

Imaju li dragovoljci pravo na ovako žestok prosvjed? I da i ne. Da jer loše žive, ne zato jer su se dragovoljno uključili u rat za ovo. Nisu za ovo? Nisu ovo očekivali? Ni ja nisam ovo očekivala pa mi ne pada na pamet sa svojom djecom koja se spremaju napustiti ovu dolinu suza razapeti šator na sred nekog trga i tražiti da mi predsjednik dođe na noge. Na prosvjede hrvatskih branitelja ispred zgrade Ministarstva branitelja na svojem blogu, ali i u svojem stilu osvrnula se poznata spisateljica Vedrana Rudan. -Hrvatski branitelji rastegnuli su šator usred grada Zagreba i urlajući, režeći i pjevajući borbene traže smjenu svoga ministra Matića, njegovog zamjenika Glavaševića, ukidanje ćirilice i bolji život. Kakve veze imaju Matić, Glavašević i ćirilica sa boljim životom? Tko je Matić? Sudeći po bijesu kojim su se branitelji obrušili na njega Matić je obrijani četnik koji je jučer sa glave skinuo šubaru a iz usta izvukao krvavi nož. Glavašević? On je mnogo mlađi. Četnik početnik. Koga zaje*avaju dragovoljci? Matić je dragovoljac poput njih. Častan, pošten, hrabar, civiliziran, tolerantan. Jest da će mu hrabri junaci, ako ne ode, umlatiti ženu i djecu ali prema Matiću ni četnici nisu bili milostiviji pa ima utakmica u nogama. Glavašević nije dragovoljac ali jest sin najvećeg heroja Domovinskoga rata. Dok je rat gutao Hrvatsku mnogi su hrvatski "ratnici" bježali sa bojišta, čekali rasplet izvan Hrvatske a onda se vratili u domovinu da bi je opljačkali. Pljačkaju je i danas. Glavašević je ostao u Vukovaru i govorio u mikrofon istinu o izdaji Vukovara, o hrvatskoj izdaji Vukovara, preslušajte trake, dragovoljci, ako ih još ima, dok mu Tuđman i kompanija nisu začepili usta a četnici ga umlatili. Pred dvadeset i pet godina otac Glavašević bio je neprihvatljiv Tuđmanovoj Hrvatskoj na isti način na koji je to danas njegov sin Karamarkovoj Hrvatskoj. Da je tata živ bio bi ponosan na sina a mi koji pamtimo njegova oca, Glavaševićev glas zvonit će mi u sjećanju dok budem živa, sretni smo što jabuka nije pala daleko od stable. Imaju li dragovoljci pravo na ovako žestok prosvjed? I da i ne. Da jer loše žive, ne zato jer su se dragovoljno uključili u rat za ovo. Nisu za ovo? Nisu ovo očekivali? Ni ja nisam ovo očekivala pa mi ne pada na pamet sa svojom djecom koja se spremaju napustiti ovu dolinu suza razapeti šator na sred nekog trga i tražiti da mi predsjednik dođe na noge. Kako mogu usporediti sebe i svoju djecu, nikome od nas ne fale ni ruke ni noge, imamo i oči, sa ljudima koji su sve za ovo dali. Ali oni, to se tako rijetko spominje, jako mnogo od ovoga i dobivaju. Doduše, čitavo vrijeme naglašavaju da se bore za principe ne za status a jedan od principa koji im nagoni pjenu na raspjevana usta je ćirilica u Vukovaru. U kom stoljeću živimo? Postoji li na svijetu normalna vlast koja bi tolerirala divljake koji sa čekićem u ruci razvaljuju table na zidovima? Koji su faktor dragovoljci u Hrvatskoj? Hoće li mi netko odgovoriti nakon dvadeset i pet godina? Njima je teško jer ne žive dostojanstveno? Umirovljenici, učitelji, policajci, prosjaci, nezaposleni, gladni, stari, poplavljeni, djeca koja u najboljim godinama odlaze u Novi Zeland da se više nikad ne bi vratila u prokletu zemlju... Oni žive dostojanstveno? Kad bi svi obespravljeni i nesretni imali pravo na razapinjanje šatora čitava bi Hrvatska postala šator. Kad bi svi hrvatski nesretnici imali pravo određivati tko će biti ministar, kome ministru treba pobiti porodicu, kojim putem smije koračati predsjednik države onda bi Hrvatska postala zemlja iz koje bi pobjegli čak i dragovoljci. Da sam na mjestu ministra Matića, jedinog časnog hrvatskog političara, dala bih ostavku i maknula se i od "pjevača" i od "kolega". Da sam mladi Glavašević otišla bih iz Hrvatske, zemlje koja mi je izdala oca. Neka se sa "pjevačima" i "ćiriličarima" natežu oni koji su oglodali Hrvatsku do kosti. Nisam ni Matić ni Glavašević a nisam ni dragovoljka. Obična sam građanka sita borbenih pjesama, ratnih pokliča, juriša na ćirilicu i predsjednika koji dragovoljcima tihim glasom objašnjava kako "voli domovinu". Majko moja?! Predsjedniče, zašto meni ne šapneš? Dokle će cirkus biti u našem gradu?  
  • Autor: Iva Međugorac
  • Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Izvorni članak možete pogledati OVDJE  

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.