Ideja o novoj Hrvatskoj, možemo je nazvati i Drugom republikom kao što to često biva kada neko društvo kroz duži vremenski tijek proživi istinsku katarzu, nakon koje se pročisti od svih destabilizirajućih elemenata, morala bi konačno biti oživotvorena.

Istinoljubivost, dobrohotnost, težnja za zajedništvom ispred osobnih probitaka i taština, gdje su popustljivost i kompromis temelji mudrog i zrelog vođenja politike, nešto su što bi se i u Hrvatskoj nakon 20-ak godina razvitka njene demokracije trebalo očekivati, barem na domoljubnoj političkoj sceni utemeljenoj velikim dijelom na kršćanskim i tradicionalnim nacionalnim vrednotama. Ideja o novoj Hrvatskoj, možemo je nazvati i Drugom republikom kao što to često biva kada neko društvo kroz duži vremenski tijek proživi istinsku katarzu, nakon koje se pročisti od svih destabilizirajućih elemenata, morala bi konačno biti oživotvorena. Ideja je to o kojoj ne ovisi samo koja će nas od političkih opcija u budućnosti voditi. Ona je puno šire od toga. Ona će determinirati koje su to smjernice sveukupnog razvitka moderne hrvatske države u uvjetima opće i nepredvidljive globalizacije. Štoviše, ona će u konačnici pokazati postoji li u hrvatskome narodu ona kritična supstanca državotvorne svijesti i misli, od kojih je nacionalno jedinstvo njena najbitnija sastavnica i apsolutni minimum ispod kojeg države ne mogu postojati kao samostalni subjekti. U svemu tome nije bitno samo temeljito čišćenje društva od odnarođenih i korumpiranih financijsko-političkih elita, već je u istoj mjeri, ako ne i više, potrebito raditi na promjeni svijesti hrvatskoga čovjeka zatrovanog ideološkim podjelama, odnarođivanjem, ateizacijom, uništavanjem znanja i nacionalne inteligencije, a sve to u 70-ak godina dugoj nasilnoj uvezenosti hrvatskoga naroda u zlosretne južnoslavenske integracije.

U navedenom su smislu sve inicijative dobrodošle i ne bi ih se smjelo olako odbacivati. Jedna od takvih dobrohotnih inicijativa sigurno je i ona od prije nekoliko dana, odaslana od strane udruge građana "U ime obitelji" pod vodstvom Željke Markić, širokoj hrvatskoj javnosti i svim političkim čimbenicima domoljubne scene u zemlji i dijaspori. Inicijativa polazi od zdrave logike koja nam nalaže potrebu okrupnjivanja i zajedničkog izlaska na izbore kao sigurno jamstvo uspjeha u detroniziranju odnarođene vlasti, u što se svakako, osim Vlade RH, mora ubrojiti i predsjednika Josipovića. Njihova detronizacija je osnovni preduvjet za stvaranje Druge hrvatske republike i svih onih momenata koji će iz toga proizići.

Karamarkova bahatost ispred nacionalnog interesa

Reakcija predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, gdje se o istoj inicijativi očitovao u maniri primitivnog i situaciji u društvu potpuno nedoraslog političara, spominjući kamione i bicikle i tko koga treba u toj cijeloj priči šlepati, ukazuje na sve suprotno od onoga što hrvatskoj državi i naciji nasušno treba, a navedeno je u gornjem dijelu teksta. Takva bi se reakcija mogla donekle i opravdati da je Karamarko prethodno ponudio bilo kakvu vlastitu inicijativu oko neke vrste partnerskoga odnosa sa Savezom za Hrvatsku (pa makar po potonje i na neprihvatljivim osnovama). Međutim takve inicijative od Karamarka nema usprkos težnji većinskog djela časnog, poštenog i istinski domoljubnog HDZ-ovog članstva za povezivanjem s navedenim Savezom, za kojeg je i potpredsjednik HDZ-a Drago Prgomet rekao kako je on HDZ-u prirodno najbliži i najbolji koalicijski supstrat. Karamarko svoje riječi pravda logističkom i materjalnom bazom i snagom HDZ-a koja je nesumnjivo puno veća od one ostalih stranaka u Hrvatskoj, uključno i iz Kukuriku koalicije. Ali predsjednik HDZ-a pri tome zanemaruje činjenicu da je HDZ takvu materjalnu, a sigurno još i znatno veću financijsku bazu imao i na prošlim parlamentarnim izborima kada je stranka pod vodstvom politici nedorasle Jadranke Kosor doživjela pravi debakl, prepustivši neojugoslavenskim snagama u društvu orgijanje nad hrvatskim narodom, do te mjere da su skoro i sami bili sposobni mijenjati Ustav RH, a što je u posljednji čas spriječio HDSSB, sviđalo se to nekomu ili ne. U čitavoj toj priči očigledno je kako Karamarko nema niti volje za suradnju HDZ-a s desnim stranačkim blokom, misleći kako mu je, što se desnice tiče, savez s Ružom Tomašić i njenim HSP-AS dovoljan za pobjedu. To što Karamarko preuzima politički rizik ukoliko njegova stranka podbaci na parlamentarnim izborima, nikoga posebno ne interesira niti zabrinjava. To nas kao građane i domoljube može i mora zabrinjavati samo ukoliko bi na vlasti opet ostale dosadašnje partijske oligarhije. Tada bi Karamarkov rizik morao snositi posljedice ne samo u smislu njegovog kažnjavanja od strane vlastitoga članstva već i sveukupnog narodnoga gnjeva. No za taj narodni gnjev po svemu sudeći neće biti potrebe. Naime, prema mišljenju sve većeg broja neovisnih političkih analitičara (Milardović i td), a i građana RH, Savez za Hrvatsku mogao bi biti veliko iznenađenje u narednim mjesecima te zasigurno postati ona politička snaga bez koje se u budućnosti neće moći formirati vlast. Zato će Savez biti i jamac za spriječavanje svih budućih političkih i gospodarskih nasrtaja na Republiku Hrvatsku, ma od koga ona dolazila. Što Karamarku konkretno smeta u programu Saveza, on javno ne ističe. Je li to najava prijeko potrebite lustracije društva, proglašenje hrvatskog gospodarskog pojasa na Jadranskom moru, borba protiv kriminala i korupcije, prosudite sami. Karamarko samo neprestano minorizira i obezvrjeđuje čelnike SZH iako baš i nije jasno s koje on to pozicije može nekoga obezvrjeđivati ako se držimo one narodne, da svatko najprije mora počistiti ispred svojih vratiju.

Ruža voli političare u novim cipelama

Ruža Tomašić je već duži niz godina meni osobno jedna od najdražih političara u Hrvatskoj jer se, za razliku od mnogih, ne libi nazivati stvari pravim imenom kako one to i zaslužuju, bilo da su ideološkog ili nekog drugog karaktera. Ta nam je Ružina čvrstoća često bila kao melem na rani u poplavi sveopće jugoslavenizacije hrvatskoga društva. Ona je svoj koalicijski prostor pronašla u zajedništvu s HDZ-om što je njeno potpuno pravo i na to nitko ne smije imati primjedbi. Međutim, naša Ruža hrvatska je ovih dana mnoge neugodno iznenadila svojom izjavom kako ona "ne strahuje niti od novog Saveza za Hrvatsku"?! Zašto je Ruža Tomašić išla s takvom izjavom koja je na tragu svih onih, ne bih rekao samo izjava HDZ-ove stranačke vrhuške već i različitih udbaških struktura u hrvatskim medijima, koji žele prikazati Savez za Hrvatsku kao glavnog protivnika HDZ-u na sljedećim izborima tj. kao da je cilj SZH napraviti razdor u desnom biračkom tijelu u korist SDP-a, Josipovića ili koga sve ne? Takve podle manipulacije javnošću znače jedino strah tih istih struktura koje, kao što je i vidljivo, medijski prate isključivo vladajuću koaliciju i HDZ. Da je HDZ uistinu njihov (udbaško-jugoslavenski) glavni neprijatelj, a da im je saveznik SZH, ne bi li bilo logičnije da je situacija obratna tj. da se Savez barem donekle medijski favorizira? Stvaranje privida u javnosti u kojem se hrabri junački HDZ na čelu s domoljubom Karamarkom mora boriti čak na dva fronta protiv zajedničkog hrvatskog neprijatelja, i jugoslavena i hrvatskih izdajnika, spada u najveću medijsku manipulaciju ili reklamni trik, kako već hoćete. Međutim ta će igra biti vrlo kratkog daha jer će se vrlo brzo među hrvatskim građanima jasno razaznati tko je tko i tko je za što na hrvatskoj političkoj sceni. Već i sada politički osvješćeni Hrvati jasno vide da je Savez za Hrvatsku nova i istinska integracijska snaga desnoga sektora i svih sastavnica državotvornih snaga u društvu, kao i to, da dva uporišta domoljubnih snaga na izborima kroz njihov nadopunjujući, a ne međusobno konfrontirajući pluralizam (dakle i onaj oko HDZ-a i SHZ) ne znače ništa opasno već upravo suprotno, spriječavanje odljeva glasova desnog biračkog tijela i radikalno smanjivanje apstinencije toga dijela glasača koji sada po prvi put mogu pronaći ono čemu u politici i teže.

Ruža Tomašić očigledno prihvaća takvu opasnu igru, svjesno ili ne, potpuno je nebitno. Tako će ona dalje u svojoj izjavi reći kako se "ne mogu politički odbačenici predstavljati za nešto novo" i da su se "u Savezu okupili istrošeni političari sa starim cipelama, a s tim se ne može na dalek put". To bi značilo npr. da su za nepotrošenu Ružu mladi čelnici i veliki dio članstva HRAST-a politički istrošeni. Da su mladi čelnici Hrvatske zore i dr. Milan Kujundžić politički istrošeni. Da su mladi čelnici ABH koji prestavljaju istinsku, gotovo isključivo braniteljsku stranku u kojoj su i mnogi dragovoljci Domovinskog rata, politički istrošeni. Pa gdje su to svi ti ljudi ranije obnašali političke dužnosti ili funkcije da su se mogli istrošiti, osim što su eventualno bili obični članovi neke stranke, pa bilo to uglavnom i HDZ-a? Ruži je po toj logici i admiral Domazet-Lošo politički istrošen, ili Borković. Velika je to greška jer oni mogu biti samo vojnički istrošeni kao branitelji Hrvatske kada je bilo najteže, a što im je samo na čast, a nikako ne za izrugivanje u smislu starih cipela. Oni možda i imaju stare cipele ali u njima koračaju ponosnije nego sva Karamarkova kvazielita ili ista takva u taboru Milanovića i Josipovića koji nam u svojim dizajniranim cipelama i decentnim odjelima kroje sudbinu bacajući narod u agoniju siromaštva i kopanja po kontejnerima. Skromnost ne bi trebala biti mana, zar ne Ružo? Draga Ružo hrvatska, ako Vam smetaju "istrošeni" iz Saveza za Hrvatsku, kako Vam to ne smetaju oni uistinu politički do kraja izribani i pohabani političari koji su vlast i po više od 15 godina obnašali? U toj plejadi potrošenih, kako ste ih nazvali, mjesta bi prije morali pronaći jedan Vladimir Šeks, Kalmeta, Jandroković, Dubravka Šuica, a zašto ne priznati, i Tomislav Karamarko. Pa nije li on još od 90-ih godina u strukturama baš svih vlasti, od Tuđmanove, Manolićeve, Mesićeve, pa do one Sanaderove i Kosoričine? A što tek možete reći o istrošenosti Karamarkovog potencijalnog koalicijskog partnera Radimira Čaćića kada ovaj iziđe iz zatvora? Ili će on možda izići proćišćenog i prosvjetljenog duha i uma, a vjerojatno i u novim cipelama pa će Vam stoga biti prihvatljiv? Nije li Vam prihvatljiva možda gospođa Željka Markić i njen prijedlog o hrvatskom zajedništvu, ili i nju smatrate potrošenom političarkom? Takve nam izjave u domoljubnom političkom spektru ne idu u prilog. Spuštati se na razinu osrednjesposobnih i isto toliko školovanih ljudi ne bi uistinu trebalo. Tim prije što bi gđu. Ružu Tomašić i u Savezu za Hrvatsku rado vidjeli u svojim redovima i za nju bi tamo sigurno bilo mjesta, upravo iz onih razloga koje sam ranije nabrojio kao njene vrline, a to je politička smjelost. Čemu onda takve niske objede, pitaju se s pravom mnogi?

Zbog svega navedenog bilo bi politički oportuno i svrsishodno sa strane vodstava stranaka ovih dviju koalicija paziti kako se jedna prema drugoj odnose, barem u smislu onog osnovnog ljudskog i građanski prihvatljivog ponašanja. Svaka izgovorena riječ političara ima svoju težinu jer su oni javne osobe. Ali svaka ta riječ ipak ponajprije govori o njima samima. A sasvim je sigurno kako svaki od njih o sebi želi imati lijepu sliku u očima drugih, poglavito nas birača. Zato se, dame i gospodo, malo više potrudite.

• Autor: Zoran Meter
• Photo: Patrik Macek/PIXSELL