Konferencije za tisak u šatoru regodito izazivaju veliko zanimanje medija, jer se uvijek očekuje neka možda senzacionalna novost. No „senzacija“ u medijskom smislu nema često. Ipak, teške ljudske sudbine uzrokovane nemoralnošću svih dijelova sustava države „senzacionalne“ su u najmanju ruku onima kojima se događaju, ali i svim drugima koji shvaćaju težinu njihove patnje i koji su svjesni da se to ne događa „nekim drugima“, nego da smo svi zacrtani kao „žrtve“, samo neki prije, a neki kasnije. Ovaj put bila je riječ o deložacijama hrvatskih branitelja u Benkovcu. Dalibor Klobučar i Željko Katuša dobili su u Benkovcu stan iz kojih im sada prijeti istjerivanje. Istovremeno se provodi neki morbidni „regionalni program trajnog rješavanja stambenih potreba najugroženijih kategorija "izbjeglih i interno raseljenih osoba", koji navodno sufinancira Europska unija. Za sada nitko nije spreman objasniti znači li to da hrvatski branitelji moraju napustiti svoje stanove da bi u njih uselili njihovi ratni neprijatelji ili njihovi potomci? Je li na djelu novo etničko čišćenje nekih dijelova Hrvatske kako bi se obnovila „republika srpska krajina“? Hoće li šator niknuti i u Benkovcu? Hoćemo li postati zemlja šatora? Predsjednik Udruge 100% invalida Domovinskog rata 100% I. skupine komentirao je i osnivanje Veteranskog centra u Lipiku za vrijeme vikenda i u sklopu Josipovićeve “sive kampanje“, a gdje bio i (bivši) ministar Matić, nazvavši taj centar "Domom bratstva i jedinstva u Lipiku". Zanimljivo je da se ova dva događaja odvijaju vremenski istovremeno. Možda bi najbolje bilo da se deložirani branitelji iz Benkovca smjeste u „centar“ u Lipiku. To bi bio „pogodak“ – jednim udarcem dvije muhe. Po tom principu mogli bismo napraviti „konačno rješenje“ problema hrvatskih branitelja. Agresorski srpski vojnici u braniteljske stanove, a hrvatski branitelji u – ubožnice. A (bivši) ministar i njegov voljeni predsjednik još se hvale s tom sramotom kojom se nemilice troši novac poreznih obveznika i najavljuje u svakoj županiji po jedan takav „centar“. Mario Filipi Izvorni članak možete pogledati OVDJE