Sačić: Pupovac ponavlja priču Martića i Babića iz 1991.

Kako su tekli događaji i kakvo je bilo raspoloženje među građanima srpske nacionalnosti u počecima hrvatskog višestranačja i demokracije pitali smo umirovljenog generala Željka Sačića, koji je tada bio pomoćnik zapovjednika Antiterorističke jedinice Sljeme, a od polovice 1991. g. i Antiterorističke jedinice Lučko. Poslije je kao načelnik Sektora specijalne policije MUP-a sudjelovao u svim obrambeno-oslobodilačkim akcijama do okončanja Domovinskog rata.  "Pratio sam ta dramatična zbivanja i bujanje velikosrpskog ekspazionizma i četništva u Hrvatskoj i prema hrvatskom narodu. Tada sam već radio u tadašnjem Ministarstvu unutarnjih poslova, nastavnik u srednjoj školi za unutrašnje poslove", prisjetio se Sačić te dodao da tada nije politički razumio mnogo, ipak svi su mogli primijetiti velikosrpsku miloševićevsku politiku prema hrvatskom narodu i državi. Ono što mu je najviše ostalo u pamćenju je potpuno raslojavanje tadašnjeg MUP-a u kojem je tada bilo više od 60 posto Srba. "Do tada je bilo bratstvo i jedinstvo, govorili su da smo svi jednaki, a onda su se u najvećem dijelu 1990. i 1991.  odredili za velikosrpski projekt. Ljudi koje si dobro poznavao, preko noći su počeli ispoljavati neprijateljstvo i mržnju", prisjetio se Sačić. Jedan od najvećih apsurda i strahota tih godina dogodio se u srednjoj policijskoj školi, prisjeća se Sačić: "Roditelji djece srpske nacionalnosti, par mjeseci prije nego su trebali primiti diplomu, došli su po svoju djecu, tada 15. godišnjake. Organizirano su ih izvukli van iz škole jer njihova djeca neće služit pod ustaškom kapom i Franjom Tuđmanom". "Taj srpski povampireni nacionalizam ispoljavao se na najnižim razinama tih godina", prisjeća se Sačić i napominje da se 'Balvan revolucija' mogla predvidjeti ranije kada nisu htjeli potpisati 'Izjavu lojalnosti'. "Par mjeseci prije tih nemilih događaja, predsjednik Franjo Tuđman i tadašnji vrh vlasti, zatražio je u tim nemirnim vremenima da djelatnici MUP-a potpišu izjavu lojalnosti. Na taj način htjelo se vidjeti na koga se hrvatska vlast, koja je još bila u okviru SFRJ, mogla osloniti. 99 posto Hrvata je potpisalo, međutim Srbi su odbili potpisati", rekao nam je Sačić i dodao da je jedan njegov kolega odbio potpisat uz komentar da ne želi služiti fašističkoj državi te da će se vratiti i sve staviti pred streljački vod. Mladog policajca iz zadarskog kraja, koji je bio u patroli u okolici Benkovca, ubio je kolega koji je bio s njim u patroli samo zato jer je bio Hrvat, prisjeća se Sačić i dodaje: "Tada su njegovi šefovi izmislili priču i pokušali to svirepo ubojstvo prišiti lutalici koji je tih godina nalazio se u Zadru i okolnim mjestima". "Danas kad čujem priču da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi i kada čujem Milorada Pupovca što govori, definitivno me vraća u ta nenormalna nasilnička vremena kada smo mi Hrvati bili prepušteni nemilom progonu i nasilju", rekao je Sačić i dodao: "Ne vjerujem da Milorad Pupovac i ostali slučajno to rade. Njihove priče o ugroženosti i pravima Srba podsjećaju me na priču Martića i Babića 1991. godine koju su zajedno s ostalim srpskim ratnim vođama non stop ponavljali". Tvrdi kako su danas u Hrvatskoj ugroženi prvenstveno Hrvati i svi ostali građani Hrvatske, a ne samo i jedino srpske nacionalnosti. "Svakodnevno iz Slavonije i ostalih krajeva Hrvatske mladi ljudi odlaze, prazne se gradovi i sela. Svi smo ugroženi", emotivno će Sačić i dodaje. "Trebamo u prvi plan staviti Srbe koji su zajedno s nama u policijskim i vojnim snagama branili Hhvatsku državu. Oni trebaju postati vidljivi u javnosti, a ne ovi koji ponovno trube istu pjesmu kao 1990. Sramotno je da nam se povijest ponavlja i nedostojno je za nas koji su svu tu ratnu tragediju prošli", zaključio je Sačić razgovor za Direktno.