Sanjamo kruha i paštete i čekamo Zokine pakete

Politički i medijski komentatori već su prilično usavršili disciplinu kritiziranja verbalnih akrobacija premijera Zorana Milanovića, ali reakcije na njegov zadnji istup pokazale su kako vjerni kritizeri ipak ponekad pate od krucijalne površnosti. Eto, nitko, usudio bih se primijetiti, nije doveo u vezu izjavu predsjednika Vlade danu u srijedu na Aktualnom satu u Hrvatskom saboru o tome da “kvalitetna hrana više košta, iako to ne bi trebalo biti tako”, s izjavom Sanje Musić-Milanović, voditeljice Odjela za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i supruge premijera Milanovića, nedavno izgovorene u emisiji “Izaberi zdravlje”, Hrvatskog radija, o tome da “trebamo razbiti mit o tome da je pravilna prehrana skuplja, ona je jeftinija, makar samo zbog toga jer trebamo manje hrane za pojesti”. Zapazite, molim vas, da na ovome mjestu Sanja Milanović tvrdi kako je, u konačnici, pravilna prehrana jeftinija, dok njezin suprug izričito ističe kako je kvalitetna hrana skuplja. Doduše, on pritom dodaje i kako to ne bi trebalo tako biti, ali ostaje u svojoj cjelovitoj izjavi pri stavu da je kvalitetna prehrana skuplja. Ako pretpostavimo da izrazi “pravilna” i “kvalitetna” prehrana u ovom slučaju predstavljaju sadržajne sinonime, onda nepobitno dolazimo do zaključka da se premijer i njegova supruga temeljno ne slažu oko toga je li kvalitetna i ispravna prehrana skuplja ili jeftinija u odnosu na nekvalitetnu i neispravnu prehranu. Dubina tog spora je tolika da, očigledno, ne prezaju od toga da i javnim putem jedno drugom šalju poruke po tom pitanju. A upravo javni karakter njihova prepucavanja daje za pravo i nižepotpisanom autoru da se javno uključi u ovaj privatni konflikt dvoje supružnika. Pa, iako novinarsko iskustvo pokazuje da je davati savjete Zoranu Milanoviću u medijskoj formi uzaludnije nego “dozivati pticu zauvek sletelu”, narav žurnalističkog posla nam zadaje da ipak pokušamo još jednom, ovog puta u interesu javnosti, ne želeći se miješati u privatni život supružnika Milanović: - Premijeru, prestanite više na provokacije oporbe o gladnoj djeci odgovarati tvrdnjama kako danas u Hrvatskoj nije problem “prazan želudac”, nego “želudac pun nezdrave i loše hrane”. I to ne samo zbog puke činjenice da je to loše u komunikacijskom smislu u državi koja se nalazi u šestoj godini recesije s ne baš svijetlom srednjoročnom perspektivom. Sva relevantna istraživanja na svjetskoj razini, naime, pokazuju povezanost siromaštva i loše prehrane, kao što pokazuju i da ta loša prehrana nije posljedica samo “osobnog odgoja i obrazovanja”, kako tvrdite, nego i čistog, nedužnog siromaštva. Siromaštva koje onda na svim životnim razinama pogubno djeluje i na prehrambene mogućnosti i navike siromašnih. Siromaštvo, pri tom, prožima život osobe na vrlo ružan i okrutan način, a kada se gladno budi, djetetu je vrlo teško dokazati da je za njega bolje pojesti dvije tanke kriške crnoga kruha premazane paštetom od divlje patke, uz sok od ekološki uzgojene ribizle, nego pojesti dvije buhtle s pekmezom i čašu najjeftinijeg mlijeka. Prestanite više! A to mu je mnogo teže dokazati već i zbog toga što novca za paštetu od divlje patke baš i nema, a za identificiranje kvalitetnog crnog kruha koji nije “krivotvoren”, kada bi ga i htjeli jesti, baš i nemaju prikladne investigativne mogućnosti. Konačno, premijer je svu siromašnu djecu i njihove roditelje uputio na Centar za socijalnu skrb. Taj Centar osobama koji ostvare kriterije za pravo na socijalnu pomoć, a takvih je u Hrvatskoj oko 110.000, dodjeljuje od 800 do 1500 kuna mjesečno, uz mogućnosti još nekih manjih beneficija. Hajte se vi, premijeru, kvalitetno i ispravno hranite s tih 1500 kuna mjesečno, uza sve druge troškove. I hranite kvalitetno time svoju djecu, pa makar još dobivali i dječji doplatak, maksimalno u iznosu od 299,34 kune po djetetu (ako je dijete zdravo i ima oba roditelja). Stoga, ponavljam, za dobrobit svih nas, prestanite na populističke provokacije odgovarati elitističkim dociranjem, odvojenim od stvarnosti koliko i državne financije od dugoročne održivosti. FRENKI LAUŠIĆ/S.Dalmacija Izvorni članak možete pogledati OVDJE